Tekstovi sa tagom: Rock'n'roll

Od izdavanja posljednje knjige vezane za grupu prošle su tri godine, a film Bohemian Rhapsody sigurno je otvorio mnoga pitanja, od činjenice da u filmu i u soundtracku nedostaju dvije pjesme s Live Aida: Crazy Little Thing Called Love i We Will Rock You (ni u jednoj od tri knjige ne piše koja je bila set-lista na njihovom najvažnijem nastupu) do definiranja udjela Freddieja Mercuryja u kreaciji pjesama koje su bile hitovi za druge, na primjer, State Of Shock Michaela Jacksona i Micka Jaggera. Stoga kakva nova biografija ili knjiga ne bi bila na odmet: Queen je ipak band iza koga ne stoje samo vječne pjesme, nego i spektakularna priča koja traje više od pola stoljeća

Lani je vrsna rock-novinarka Lesley-Ann Jones objavila intrigantu knjigu Tko je ubio Johna Lennona?, a zagrebački Rockmark ekspresno je objavio prijevod. Upravo je to poželjna praksa koja bi zacijelo unaprijedila razvoj rock-publicistike na hrvatskom jeziku. Osobito ako je posrijedi pun pogodak kao što je ova knjiga

Trećeg srpnja se navršilo 50 godina od smrti Jima Morrisona, frontmena The Doors koji je umnogome utjecao na percepciju rock vokalista. Voljeli li ih ili ne, The Doors su bili jedan od bendova iz šezdesetih koji su nagovjestili mnoge smjerove u koje će rock glazba otići u kasnijim desetljećima

Logična je posljedica svih ovih godina da smo se promjenili. Iako su me svi tada zvali Sloba Crnogorac, bez trunke namjere da mi objašnjavaju smisao te riječi, godine u kojima se nijesmo prebrojavali i povezivali po nacionalnoj pripadnosti, u kojima smo voljeli reći za sebe da smo Woodstock nacija... otišle su bespovratno. A sa njima, izgleda, i međusobne veze. Ekipe iz SKC-a u njegovim najboljim danima, u danima kad su Milan Mladenović i kasnije Vd i Koja vježbali u donjoj sali kao „Limunovo drvo“, Dule Ćućuz sa „Tako“ i sjajnim Đorđem Ilijinom držao koncerte, „Igra staklenih perli“ takođe, sve do lude zabave sa „Pekinškom patkom“ i međusobnog polivanja pivom, danas, vjerovatno, pripadaju sasvim drugom svijetu, ni nalik onome iz tih vremena. Za nekoga je to „normalan“ razvojni put. Za mene, iskra iz tih vremena se nikada neće ugasiti

Slušajući svoje lokalne rok-grupe, mladi Somborci su prvi put mogli da se uživo susretnu sa pesmama britanskog i američkog popa i rokenrola jer su na repertoaru ovih bendova (od kojih su neki, da bi dobili pravo na svirku i salu, morali da se podšišaju) bili The Shadows, The Searchers, The Beatles, The Rolling Stones (prvo živo izvođenje pesme „Satisfaction“ izazvalo je delirujum mladih Somboraca), Jimmy Hendrix, The Mamas & The Papas, Manfred Man, The Byrds, The Monkees, The Beach Boys, Creedence Clearwater Revival

Godine 1996. u zborniku Zavoda za hrvatsku povijest objavljen je rad Ivana Dukića koji je na primjerima “Studija” i “Plavog vjesnika” (štampanih  od 1963. do 1965) istraživao prodor i utjecaj zapadne popularne kulture u Hrvatskoj. Na tapetu socijalističke ideologije tada su bili The Beatles - protiv kojih je tadašnji novinar “Studija”, docnije poznati filmski redatelj Antun Vrdoljak vodio pravu hajku, nazivajući ih “neošišanim skakavcima”, zaključujući: “U trenutku kad njihovi drugovi iz školskih klupa budu završavali studije i kad se budu spremali da počnu život, četiri dječaka skinut će perike sa svojih glava pozdravljajući tako starost i  besmislenost života koja ih je tako rano pohodila: samo korak iza slave”… Ali, to je tek početak urnebesnih komentara o grupi The Beatles; navodno, članovi benda mrzeli su sapun i vodu, zvali su ih “pećinski ljudi”; sve što se oko njih dešava moralni je vakuum starijih u kojem se događaju čudesni izgredi omladine sa Zapada; konačno, “Studio” prenosi jedno proročanstvo objavljeno u SAD koje kaže da će uskoro trojica od četvorice “Beatlesa” poginuti, a jedan će ostati bogalj! Pravi tabloid šezdesetih!