Tekstovi sa tagom: Rock

Očekivali smo da će rokeri biti neka vrsta svijesti i savjesti u teškim vremenima. Naprotiv, većina se pokazala bijednim malograđanima i konformistima, a oni koji nisu htjeli u podjele reagirali su smušeno i ne naročito suvislo. S druge strane, narodnjaci su iz svoje ‘niske’ kulture progovorili bolje i bolnije ponekad od naglašeno urbanih autora

Otvaranje prema Zapadu, koje je koincidiralo s revolucijom u pop-kulturi 1960-ih, izazvalo je euforiju među mladim Jugoslavenima glede fenomena zvanog rok glazba. Nakon kratke zbunjenosti, titoizam je pustio rokenrol s lanca, ali su prorežimski omladinski aktivisti dobili zadatak da ohrabre patriotske motive u njemu. Kasnije su i sami vodeći rok glazbenici otkrivali inspiraciju u obradi folklornih motiva, što je režim odobravao. Ukratko, svi ovi mediji trebali su na ovaj ili onaj način funkcionirati kao "animatori sjećanja" i mehanizmi legitimacije sistema

Lista izvedenih pjesama bila je potpuno predvidljiva i rutinska, ali unatoč tome svaki, čak i prosječni obožavatelj zvuka klasičnog rocka bi poželio više puta doživjeti 'čudo' koje nastaje u alkemijskoj svetkovini kojom se kotrljajuće kamenje pretvara u čisto zlato i to pred očima nepregledne publike, koja zvučni ritual svojom podrškom podiže na još viši nivo

Tehnologija je definitivno promijenila percepciju popularne glazbe. Ona je sveprisutna i masovno dostupna, ali njezina razvedenost u velikom je opadanju. Neki trendovi u glazbenoj industriji počeli su se kristalizirati, a pet teza koje predstavljamo samo definira načine na koji se glazba danas doživljava 

Ajmo biti realni: ljeto 1968, u političkom, sociokulturnom, kulturološkom ali i glazbenom smislu – nemoguće je ponoviti. No preslušavanjem tadašnjih izvanvremenih albuma na njega se i pedeset godina kasnije itekako vrijedi podsjetiti

“Put u plus” je hip hop, rock i funk album pankerske oštrine i psihodeličnih tonova velikog pjesnika koji shvaća da je dužnost umjetnika upozoravati na mržnju i zlo, lokalno i globalno, od Balkana i Bliskog istoka do Skandinavije i Amerike

Moguće je i da je “Tranquility Base Hotel & Casino” za Arctic Monkeys nešto slično onome što je za Beach Boyse bio transformativni “Pet Sounds”. Uz to, Alex je i prije izražavao naklonost croonerima pop-glazbe, no nikada više nego dosad pri čemu povremeno zvuči kao da neke zagubljene Bowiejeve skladbe pjeva Richard Hawley prerušen u Morrisseyja

Premda vinilne ploče danas predstavljaju relikt nekoga prohujalog vremena, one ipak bilježe tržišni rast. Posrijedi je, zapravo, želja za što boljim zvukom te nova kolekcionarska strast

Nakon što je Bob Geldof inicirao akciju Band Aid, za pomoć gladnima u Africi, domaći SFRJ-muzičari okupili su se oko projekta Yu-Rock Misija koji je svoju koncertnu premijeru imao tačno pre 33 godine: 15. juna 1985. na stadionu Marakana, u Beogradu. Snimljen je i singl “Za milion godina” koji je preko magazina “Rock” distribuiran u preko 100.000 primeraka. Spot za pesmu »Za milion godina« i pozdravna poruka koju je preneo Mladen Popović emitovani su u okviru svetskog prenosa Live Aida i nema sumnje da je to proizvod ovdašnje muzičke scene koji je odjednom videlo ubedljivo najviše ljudi u globalnim okvirima

Beograd i Zagreb odabrani su za početak, kako iz organizacionih razloga (jer je zbog dobre „logistike“, koja se tada nije tako zvala, to bio najlakše uraditi), tako i zbog toga što je razmena „rock'n'roll dobara“ i tako bila najveća između ta dva grada. Za zagrebački Jugoton (sada Croatia Records) od beogradskih izvođača tada su objavljivali Partibrejkers, Riblja čorba i Električni orgazam, a praktično nije bilo nedelje u godini da bar jedna zagrebačka grupa nije svirala u Beogradu ili obrnuto, česta su bila gostovanja na рlоčamа i snimanjima, dok su se beogradski i zagrebački mediji većinom prosto utrkivali ko ćе više prostora dati muzikantima sa strane, a i publika je u oba glavna grada bila veoma blagonaklona prema gostima...

Mashrou’ Leila (Arabic: مشروع ليلى‎) ime je libanskog indie-rock kvinteta, osnovanog u Bejrutu, pri muzičkoj radionici tamošnjeg Američkog univerziteta. Bez obzira na tri objavljena, inače odlična albuma - Mashrou' Leila (2009), Raasük (2013) i Ibn El Leil (2015) – bend je postavio temelje svoje popularnosti kroz sjajne koncerte koji su ih, u stvari, i lansirali u stardom visine. Koristeći svoje pesme da ukažu na politiku, seksualnost, gej populaciju -  Mashrou’ Leila postali su simbol kontraverze i objekt mržnje među tvrdokornim muslimanskim grupama. Koncert u Egiptu gde je publika istakla LBGT zastavu bio je okidač kampanje protiv benda koji već godinama dobija pretnje smrću. Srećom, Mashrou’ Leila i dalje održavaju sjajne koncerte i plasiraju odlične video radove...  

Naslov albuma - u prijevodu “Otpor je uzaludan” - zvuči kao da i sami autori priznaju kako su njihovi ideali sasuti u prah unutar mlina (nezaustavljivog starenja, loše demokracije i predatorskog kapitalizma), ali kad se zagrebe ispod tog naslova, moguće je iščitati i neke druge konotacije. Primjerice, da ljudi povremeno gube nadu, no da znaju na dulji rok ostati snažni, a onda će “otpor”, ali nakaradnog sistema, postati “uzaludan”

Dok gledate ovaj film, bilo u kinu ili u kućnoj radinosti, na zaslonu računala, doista dobijete dojam da ste bili na licu mjesta i na trenutke će vam se učiniti da osjetite kapljice znoja koje se cijede s Caveova lica ili dodir njegove ruke dok poput mahnitog propovjednika baza uzduž bine i dijeli blagoslove prvim redovima…

Proljeće je a u meni nemir, pojavilo se dosta noviteta i relativnih noviteta i u lijepoj Istanbuliji, pa da vidimo koji su to izvođači crnog Fendera u monitor uboli… 

U povodu obilježavanja ovog događaja, koji se računa prijelomnim trenutkom u riječkoj kulturi, na Korzu je prošlog petka otvorena izložba “Paraf - bode kao trn” čiji je autor Velid Đekić, dizajn potpisuje Mladen Stipanović, a organizirana je u suradnji s gradskim Odjelom za kulturu. S obzirom na to da su Paraf prvi put javno nastupili još 1977. (Wikipedia navodi i “još neslužbeniji” novogodišnji nastup iz 31. prosinca 1976. na Belvederu), dakle prije ljubljanskih Pankrta, Đekić smatra Parafe prvim punk bendom u istočnoj Europi, grupom koja je stvorila uvjete za rađanje riječke i istočnoeuropske punk scene