Tekstovi sa tagom: Rock

Može se, onda, i upitati — čemu pop kompozicija, zašto ona uopće služi. Odgovor je dao Paul Morley, znameniti britanski pop novinar New Musical Expressa u svom eseju Ćaskanje o popu. Odgovor je prilično jednostavan, ali i višeznačan: 'Svrha popa je da pruži nešto o čemu ćemo pričati.'

Novi studijski album “Egypt Station” svjedoči da su McCartneyjeva muzikalnost, harmonijski instinkt i zarazna energija ostali netaknuti sve do danas. U gotovo sat vremena glazbe McCartney je – ne prepuštajući ništa slučaju – ugradio doslovno sve u formulu potrebnu za globalni uspjeh: vlastito prepoznatljivo autorsko pismo na tragu kasnih Beatlesa, moderna produkcijska rješenja, dopadljivost namijenjenu masovnoj radijskoj publici, jedan ili dva eksperimenta te konceptualni dizajn koji se reflektira već u naslovu "Egypt Station"

Otkako znamo za sebe, bome i za njega, navikli smo ga nazivati imenom češkog studenta. Ono se nekako podrazumijeva. Ali, kako nas su to već naučile životne lekcije, u biografijama ljudi i mjesta zapravo se baš ništa ne treba podrazumijevati. Ništa niti dolazi niti odlazi samo od sebe, uvijek je na djelu poticaj, ove ili one vrste. Gdjekad ga prepoznamo, gdjekad nam to ne pođe za rukom

Nije slučajna veza između Scorsesejeve estetike i popularne glazbe u svim njezinim podžanrovskim rukavcima i idiomima. U nekih je filmaša ona (ili bilo koja druga zvučna podloga) tek pomoćno sredstvo, efektan dopunski alat za podizanje i podvlačenje ugođaja ili isticanje pojedine emocije. Za Scorsesea ona je uvijek ravnopravan dio filma, njegovo sastavno tkivo i ključno oružje: ukratko, element bez kojega se ne može

Argumenata za potkrjepu Ismetove zvjezdane aureole ima dovoljno, a glavnina njih povezana je s pojavom i djelovanjem riječkih glazbenih družina Pepermint i Crne mačke. Zaplovimo zato u pripovijest o tim družinama, u kojima se Ukella, tada već s nadimkom Braco, prihvatio uloge frontmana…

Bauk kontekstualizacije kruži među povjesničarima i historičarima danas, čak i kad se bave, po elitnim akademskim krugovima još uvijek navodno „neozbiljnim“ temama poput popularne kulture, sporta, pop i rock glazbe itd. Poželjno da je ta kontekstualizacija globalna ili barem transregionalna-komparativna. Osim ako ste etnički ili klerikalni nacionalista, u tom slučaju morate svoj etnos i svoju majčicu sektu staviti u centar galaksijske historiografije, dakako, bez ijedne crne rupe, inače će vas ovi vaši (hrvatski: uši ili stjenice), najprije giljotinirati a potom izopćiti i srušiti vam nadgrobni spomenik

"Meet Me in the Bathroom" Lizzy Goodman priča je o generaciji odgojenoj na mitovima koju je na koncu dočekao nimalo mitski stvarni život. Kad nestane mladenačkog zanosa, kad se svjetla pozornice ugase, iza svakog rock'n'roll mita ostane samo umor, znoj i ono što je istinski važno, rad

Nasljednici partizanske generacije, urbana i obrazovana generacija rođena između 1950-ih i 1960-ih, oslobođena bremena ekonomske zaostalosti, etničkih mitova i vjerskih dogmi, zamijenila je puške električnim gitarama, iskazala nevjerojatnu dinamiku u popularnoj kulturi i sportu, znanosti i umjetnosti i stvorila novi tip herojizma, različit od partizanskog.  Zbog generacijskih tenzija, ova druga izuzetna generacija nije dobila priliku preuzeti vodstvo zemlje. Kad se pokazalo koliko je taj ljudski kapital kvalitetan, već je bilo kasno za smjenu generacija. Kontrarevolucija je izazvala destrukciju!

Kada je počeo rock u Jugoslaviji, gdje je napisano prvo poglavlje priče? Mnogi su krenuli u pisanje povijesti pop-kulture na jučerašnjem zajedničkom prostoru, ali nitko još nije ponudio tako rane argumente za početke o kojima govorimo kao što je to učinila Rijeka. Ključna riječ? Klub Husar!

Očekivali smo da će rokeri biti neka vrsta svijesti i savjesti u teškim vremenima. Naprotiv, većina se pokazala bijednim malograđanima i konformistima, a oni koji nisu htjeli u podjele reagirali su smušeno i ne naročito suvislo. S druge strane, narodnjaci su iz svoje ‘niske’ kulture progovorili bolje i bolnije ponekad od naglašeno urbanih autora

Otvaranje prema Zapadu, koje je koincidiralo s revolucijom u pop-kulturi 1960-ih, izazvalo je euforiju među mladim Jugoslavenima glede fenomena zvanog rok glazba. Nakon kratke zbunjenosti, titoizam je pustio rokenrol s lanca, ali su prorežimski omladinski aktivisti dobili zadatak da ohrabre patriotske motive u njemu. Kasnije su i sami vodeći rok glazbenici otkrivali inspiraciju u obradi folklornih motiva, što je režim odobravao. Ukratko, svi ovi mediji trebali su na ovaj ili onaj način funkcionirati kao "animatori sjećanja" i mehanizmi legitimacije sistema

Lista izvedenih pjesama bila je potpuno predvidljiva i rutinska, ali unatoč tome svaki, čak i prosječni obožavatelj zvuka klasičnog rocka bi poželio više puta doživjeti 'čudo' koje nastaje u alkemijskoj svetkovini kojom se kotrljajuće kamenje pretvara u čisto zlato i to pred očima nepregledne publike, koja zvučni ritual svojom podrškom podiže na još viši nivo

Tehnologija je definitivno promijenila percepciju popularne glazbe. Ona je sveprisutna i masovno dostupna, ali njezina razvedenost u velikom je opadanju. Neki trendovi u glazbenoj industriji počeli su se kristalizirati, a pet teza koje predstavljamo samo definira načine na koji se glazba danas doživljava 

Ajmo biti realni: ljeto 1968, u političkom, sociokulturnom, kulturološkom ali i glazbenom smislu – nemoguće je ponoviti. No preslušavanjem tadašnjih izvanvremenih albuma na njega se i pedeset godina kasnije itekako vrijedi podsjetiti

“Put u plus” je hip hop, rock i funk album pankerske oštrine i psihodeličnih tonova velikog pjesnika koji shvaća da je dužnost umjetnika upozoravati na mržnju i zlo, lokalno i globalno, od Balkana i Bliskog istoka do Skandinavije i Amerike