Tekstovi sa tagom: Rock

Moguće je i da je “Tranquility Base Hotel & Casino” za Arctic Monkeys nešto slično onome što je za Beach Boyse bio transformativni “Pet Sounds”. Uz to, Alex je i prije izražavao naklonost croonerima pop-glazbe, no nikada više nego dosad pri čemu povremeno zvuči kao da neke zagubljene Bowiejeve skladbe pjeva Richard Hawley prerušen u Morrisseyja

Premda vinilne ploče danas predstavljaju relikt nekoga prohujalog vremena, one ipak bilježe tržišni rast. Posrijedi je, zapravo, želja za što boljim zvukom te nova kolekcionarska strast

Nakon što je Bob Geldof inicirao akciju Band Aid, za pomoć gladnima u Africi, domaći SFRJ-muzičari okupili su se oko projekta Yu-Rock Misija koji je svoju koncertnu premijeru imao tačno pre 33 godine: 15. juna 1985. na stadionu Marakana, u Beogradu. Snimljen je i singl “Za milion godina” koji je preko magazina “Rock” distribuiran u preko 100.000 primeraka. Spot za pesmu »Za milion godina« i pozdravna poruka koju je preneo Mladen Popović emitovani su u okviru svetskog prenosa Live Aida i nema sumnje da je to proizvod ovdašnje muzičke scene koji je odjednom videlo ubedljivo najviše ljudi u globalnim okvirima

Beograd i Zagreb odabrani su za početak, kako iz organizacionih razloga (jer je zbog dobre „logistike“, koja se tada nije tako zvala, to bio najlakše uraditi), tako i zbog toga što je razmena „rock'n'roll dobara“ i tako bila najveća između ta dva grada. Za zagrebački Jugoton (sada Croatia Records) od beogradskih izvođača tada su objavljivali Partibrejkers, Riblja čorba i Električni orgazam, a praktično nije bilo nedelje u godini da bar jedna zagrebačka grupa nije svirala u Beogradu ili obrnuto, česta su bila gostovanja na рlоčamа i snimanjima, dok su se beogradski i zagrebački mediji većinom prosto utrkivali ko ćе više prostora dati muzikantima sa strane, a i publika je u oba glavna grada bila veoma blagonaklona prema gostima...

Mashrou’ Leila (Arabic: مشروع ليلى‎) ime je libanskog indie-rock kvinteta, osnovanog u Bejrutu, pri muzičkoj radionici tamošnjeg Američkog univerziteta. Bez obzira na tri objavljena, inače odlična albuma - Mashrou' Leila (2009), Raasük (2013) i Ibn El Leil (2015) – bend je postavio temelje svoje popularnosti kroz sjajne koncerte koji su ih, u stvari, i lansirali u stardom visine. Koristeći svoje pesme da ukažu na politiku, seksualnost, gej populaciju -  Mashrou’ Leila postali su simbol kontraverze i objekt mržnje među tvrdokornim muslimanskim grupama. Koncert u Egiptu gde je publika istakla LBGT zastavu bio je okidač kampanje protiv benda koji već godinama dobija pretnje smrću. Srećom, Mashrou’ Leila i dalje održavaju sjajne koncerte i plasiraju odlične video radove...  

Naslov albuma - u prijevodu “Otpor je uzaludan” - zvuči kao da i sami autori priznaju kako su njihovi ideali sasuti u prah unutar mlina (nezaustavljivog starenja, loše demokracije i predatorskog kapitalizma), ali kad se zagrebe ispod tog naslova, moguće je iščitati i neke druge konotacije. Primjerice, da ljudi povremeno gube nadu, no da znaju na dulji rok ostati snažni, a onda će “otpor”, ali nakaradnog sistema, postati “uzaludan”

Dok gledate ovaj film, bilo u kinu ili u kućnoj radinosti, na zaslonu računala, doista dobijete dojam da ste bili na licu mjesta i na trenutke će vam se učiniti da osjetite kapljice znoja koje se cijede s Caveova lica ili dodir njegove ruke dok poput mahnitog propovjednika baza uzduž bine i dijeli blagoslove prvim redovima…

Proljeće je a u meni nemir, pojavilo se dosta noviteta i relativnih noviteta i u lijepoj Istanbuliji, pa da vidimo koji su to izvođači crnog Fendera u monitor uboli… 

U povodu obilježavanja ovog događaja, koji se računa prijelomnim trenutkom u riječkoj kulturi, na Korzu je prošlog petka otvorena izložba “Paraf - bode kao trn” čiji je autor Velid Đekić, dizajn potpisuje Mladen Stipanović, a organizirana je u suradnji s gradskim Odjelom za kulturu. S obzirom na to da su Paraf prvi put javno nastupili još 1977. (Wikipedia navodi i “još neslužbeniji” novogodišnji nastup iz 31. prosinca 1976. na Belvederu), dakle prije ljubljanskih Pankrta, Đekić smatra Parafe prvim punk bendom u istočnoj Europi, grupom koja je stvorila uvjete za rađanje riječke i istočnoeuropske punk scene

Uoči koncerta koji će Josipa Lisac održati u sredu, 14. februara u Sava Centru, selimo se u "bolju prošlost" i 1982. godinu, kada je objavljen album "Lisica". Za magazin ROCK su tada Josipa Lisac i Karlo Metikoš govorili o prošlosti, budućnosti, planovima, životu i radu u Americi, rock operi "Gubec beg", legendarnom "Dnevniku jedne ljubavi"... Nažalost, Karlo Metikoš preminuo je samo devet godina kasnije, ostavivši iza sebe velika dela i još veće planove i želje koje je Josipa nastavila da pronosi dalje.

Holandska grupa Altın Gün nudi uzbudljiv miks turskog folka, psihodelije, funka i rocka. Basista Jasper Verhulst, koji je bio u Istanbulu, postao je fasciniran turskim zvukom sedamdesetih. U to zlatno doba lokalnih šlagera, turski pevači Selda, Barış Manço and Erkin Koray kombinovali su tradicionalne ritmove sa zapadnim rock elementima. Verhust i njegove kolege iz benda -  Ben Rider (gitara) and Nic Mauskovic (bubnjevi), počeli su da tragaju za turskim muzičarima kako bi reinkarnirali zvuk prošlih vremena. Preko Facebooka našli su pevačicu Merve Dasdemir i klavijaturistu Erdinca Yildiz Ecevita. Grupi se potom pridružio perkusionista Gino Groeneveld – i misija je bila završena. Ukratko, Altın Gün plasiraju svojevrsne covere turskih zvezda iz sedamdesetih, od kojih je pesma „Goca Dünya“ (na srpskom: Goca Dunja) apsolutio radio hit ne samo u Holandiji! Senzacionalno!  

Ako je suditi po tek objavljenim singlovima, 2018. rock godina započela je spektakularno; preturajući po najnovijim radovima diljem sveta, odlučili smo se za kolekciju u kojoj su Massive Attack feat. Young Fathers, City Calm Down, Julia Jacklin, The Vaccines, Franz Ferdinand, Car Seat Headrest, Demob Happy, Superorganism, The Decemberists, Dream Wife, James Blake i Lady Gaga...Enjoy!

Sluđeni od januarskih pravoslavnih praznika, slava i duhovnih pojanja narodnjaka po srpskim trgovima - moramo da se vratimo žestokoj rock esenciji, drugim rečima, krećemo na koncerte nemačke grupe Rammstein gde vladaju adrenalin, znoj, decibeli i heavy, heavy zvuk. Za čitaoce XXZ magazina odabrali smo najbolju video kolekciju jednog od naših omiljenih bendova forever...

U magazinu fROOTS već duže prate što Kries rade u glazbi pa je u povodu objave “Selo na okuke/Village Tracks” glavni urednik Ian Anderson napisao da je “na svoj način album jednako uzbudljiv kao i London Calling, ali s gajdama - napravljenim od jareće kože.” U istom magazinu, vodećem na engleskom govornom području za world music scenu, Chris Nickson tako piše da “bubnjevi i udaraljke još uvijek preplavljuju, kao da stojiš na putu tenku. Pjesme možda dolaze iz tradicije, no način na koji su izvedene posjeduje svu snagu i strast najboljeg punka. Zvuče kao da im sam život ovisi o svakom udarcu, svakoj noti”

U čast velikog Neila Younga koji ovih dana objavljuje novi album „The Visitor“, pravi je trenutak da se setimo jedne od pesama koja je obeležila njegovu blistavu karijeru. Numeru „Rockin' In The Free World“ koju smo kao politički statement prihvatili za redakcijsku himnu, predstavljamo u nekoliko live verzija; prvu sa koncerta grupe Pearl Jam u Torontu 2011, gde se na bini pojavljuje i sam Young; potom Youngovu verziju s koncerta u Hyde Parku 2009. godine; zatim, prošlogodišnju izvedbu s Youngovog koncerta u Accor Hotel Areni u Parizu, te – konačno, fascinantnu verziju s ovogodišnje dodele nagrada Rock Hall, gde na sceni pesmu „Rockin' In The free World“ zajedno izvode članovi grupa Pearl Jam, Rush, Yes i Journey... Neprocenjivo!