Tekstovi sa tagom: SFRJ

Titaa 01 S

Predviđanje prošlosti: Informbiro (3)

Približavanje Zapadu

Kriza u ljeto 1949. ubrzala je spomenutu jugoslavensku odluku da sukob sa Sovjetskim Savezom iznese pred Organizaciju ujedinjenih naroda, ali i potrebu ideološkog distanciranja od staljinizma. Nije slučajno da su na čelu jugoslavenske delegacije na zasjedanju Opće skupštine OUN bili glavni zagovornici ideološkog zaokreta: Kardelj i Đilas. Zasjedanje se održavalo Lake Successu u Sjedinjenim Državama. (Le Corbusierova palača OUN u New Yorku nije još bila dovršena). Kardelj i Đilas stupili su dakle na američko tlo i mogli se neposredno uvjeriti u razinu američke tehnološke i ne samo tehnološke civilizacije, u kapitalizam na djelu. Kulturni šok koji su doživjeli nije mogao ostati bez pozitivnih posljedica na njihovu političku filozofiju. Učinak jugoslavenske delegacije na zasjedanju Opće skupštine bio je trijumfalan: Jugoslavija je izabrana za nestalnog člana Vijeća sigurnosti
Stftt 02 S

O drugu Titu, njegovom rođendanu, štafeti i Danu mladosti

Dan je i dalje tu, samo je mladost negde otrčala

Kada je Tito umro 1980. godine, štafeta je nastavila svojim putem. Omladina je i dalje trčala, autori su naplaćivali masne honorare, a državno rukovodstvo je i dalje sedelo u loži na stadionu JNA i pravilo se blesavo, kao da se ništa nije promenilo. I ko zna dokle bi to trajalo da se nisu umešali Slovenci
Rokolo 06 B

Privatna istorija: Fama o osamdesetim godinama

Jedna mladost u socijalizmu

Za nas koji smo bili mladi u vreme carske vladavine Branimira Štulića Džonija jugoslovenskim rokenrolom, „budućnost je groblje“, kako u šali reče glumac Zijah Sokolović. Tih davnih osamdesetih oduševljavao nas je u predstavi „Nije čovjek ko ne umre“, o šećerašima u bolnici koji grabe od života i filozofiraju, promišljajući svoje poslednje dane. Mi, bivša omladina iz osamdesetih godina davno prošlog veka, upravo smo takvi bolesnici: naš zabranjeni šećer je sećanje na „zlatno doba“, a jugonostalgija je naš antidepresiv
Spmnn 05 S

Između nestanka i emancipatorskog potencijala

Šta je nama kultura Jugoslavije?

Povampirenjem pobornika fašizma, njihovim ustoličenjem kao nosilaca novih društvenih vrijednosti, revizionističkim prekodiranjem antifašističkih spomenika (i njihovim svođenjem na mononacionalni koncept), ovdašnje društvo ustoličeno u navodni višestranački demokratizam zapravo je regresiralo i izabralo najcrnji revizionizam kao svoje osnovno obilježje
Krag 01 S

Retro intervju iz 1989. godine: Milovan Đilas

Kako je nastalo samoupravljanje i kako je nestao komunizam

Komunizam ne postoji bez prakse, bez partije, čim se odvojite od prakse i od partije, vi postajete ništa. Odvajanje od “apsolutnog” ideala, od “ideala” prakse – to je praznina totala, u kojoj sam i ja postajao ništa. Najviše me ipak pogodio sukob sa mojim drugovima od kojih sam očekivao više razumevanje. Tada, na tom Plenumu, kod sebe sam otkrio i crtu mazohizma – kad je sve loše, bar nek bude najgore, kad liči na moskovski proces nek tako i bude. Tada sam osećao i strah, ali ne onaj fizički, već strah od ništavila, od nemogućnosti da bilo šta kažete u vreme kad imate još mnogo toga da kažete. Svejedno, u momentu kad je Plenum završen, dok sam izlazio iz sale, shvatio sam da sam tim “pokajanjem” počinio, možda, najveću životnu grešku
mirko i slavko

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (2)

Partizanska proja “Mirko i Slavko”

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
Krpo 36 S

Pričaj srpskohrvatski da te ceo svet razume

Jugoslovenski esperanto koji niko neće

Problem sa srpskohrvatskim je u tome što je od svih mogućih naziva za ovaj jedinstven jezik izabran najgori. Prvo, iz naziva su izbrisani Bošnjaci i Crnogorci. Drugo, iz njega su izbrisani i Jugosloveni, kojima je ovaj jezik takođe maternji. Treće, i najvažnije - ni jedan od ovih naroda ni za živu glavu neće da govori istim jezikom kao i ostali
Ekuvar 02 S

“Emigrantski kuvar”, recepti i priče za gladnu ex-yu dušu (1)

Doručak: Zagorski žganci “Na liniji partije”

“Emigrantski kuvar” je kolekcija priča-recepata, knjiga neobične strukture, vrcava, pitka, puna iskričavog duha, na trenutke tragična i opora, ali uvek začinjena prepoznatljivim gorkim humorom Dejana Novačića, autora kultne knjige “SFRJ za ponavljače”. Pisac predgovora Ivan Tasovac napisao je za “Emigrantski kuvar”: "Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite - teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekog šarmirate - ovo je prava knjiga za vas”. Naravno, moto knjige otkriva o čemu je reč: “Sve što ste hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate”... U nekoliko nastavaka, sa dozvolom autora, objavićemo najzanimljivije delove ove lucidne, nostalgične i duhovite knjige
SFRJ

Protiv laži o životu u SFRJ

Najponosniji Hrvat bio sam u Jugoslaviji

Nikada nisam bio ponosniji što sam dijete Jugoslavije nego danas. Nikada. I što više lažu o njoj, ona je dijete sve veće u mojim uspomenama. A oni stoje na mjestu. Upravo pod svim tim što im je dao socijalizam. I žive u stanovima koje im je dao socijalizam, i imaju diplome koje im je omogućio socijalizam, i danas su tu gdje jesu jer je taj socijalizam trebalo srušiti. Da bi oni imali svega, a mi ni jogurta. I da bi svi stajali, kako nam je to lijepo kazala Vesna Parun na mjestu pod tim betonskim zdanjima koje im svako jutro kada se ustanu govore koliki su licemjeri, jadnici i koliko su nesposobni. Jer kada za ništa drugo nisi sposoban što ti na koncu ostaje doli laži?
Jugoslavija

Pismo “Politici”: Popis je završen

Nema nam opstanka van Jugoslavije

Moje drugo pitanje upućeno je ne znam kome i glasi: Po kakvoj političkoj dijalektici, po kojoj leksičkoj, terminološkoj, to jest lingvističkoj, naime semantičkoj, upravo semiološkoj logici moje izjašnjavanje za jugoslovenstvo, dakle za pripadništvo jugoslovenskoj zajednici, jugoslovenskom narodu, može i sme da bude klasirano u kategoriju, odnosno bačeno u koš neopredeljenih, kad je ono baš, po definiciji, nepobitno izraz jednog OPREDELJENJA?
Jnost 03 S

Muke s Jugoslovenima: Živeti u zemlji koje nema

Jugonostalgija – istorija bolesti

Pokušaji recikliranja prošlosti, iako politički naivni i etički diskutabilni, ipak imaju estetsko opravdanje. Kao što Frankenštajn traga za poetskom „iskrom bića“ na seoskom groblju sa satarom u jednoj, i testerom u drugoj ruci, tako i Jugosloveni uporno kopaju po ruševinama svoje zemlje, i to golim rukama. Tu i tamo pokupe po neki očuvani crep ili ciglu i sakriju ih ispod kaputa, za kasnije. Čini im se da bi tu ciglu mogli opet nekome da prodaju
Aalo 02 S

Ideologija mladosti

Generacija kao biološki čopor

Ideologija mladosti najgrlatija je ideologija današnjice... No, nestalo je sanjara, mladića širokih koncepcija, mučenika nekog okrutnog apsoluta, a pojavio se ležeran ženik postojećeg, zainteresiran za miraz više negoli za ljubav, rječit u iskazima privrženosti, jer je ta privrženost lišena iskrenosti
Galaksija

Kako je popularizacija nauke postala nepopularna

Galaksija, časopis koji je nastao iz sevapa

Časopis za popularizaciju nauke nije imao čitatelje, nego posvećenike. S razlogom: zaista se futurističkim čini tekst “Kompjuterski telefon”, objavljen u decembru 1978. godine
Modd 01 S

Krpice 20. stoljeća: Od naboranih haljina do vrućih hlača

Moda bivše Jugoslavije

Jugoslavenke nikako nisu bile zadovoljne ponudom domaćih dućana. Premda je tvornica bilo napretek, a obrada konfekcije s jedan milijun obrađenih metara tkanine 1939. godine već šezdesetih porasla na šest milijuna (!), dolazilo je do nevjerojatnih pojava. Kada je određeni model uspio kod kupaca, proizvodilo ga se do tolike mjere da je gotovo nemoguće bilo u stubištu izbjeći susjedu s istim kostimom, a poneke se uspješne komade proizvodilo toliko malo da bi brojevi jednostavno nestali – i gotovo
Tito i Nikson

Dva prizora, jedna cigara i ogromna razlika

Kad je Tito zapalio tompus u Bijeloj kući

To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik. Male su, nepostojeće, šanse da će se neko od njih američkom predsjedniku suprotstaviti, a još manje od toga da će se usuditi provocirati ga