Tekstovi sa tagom: SFRJ

Jedini jugoslavenski časopis za djevojke, iako na svome vrhuncu, 1974. godine visokotiražan u jugoslavenskim razmjerima, očito nikome nije upadao u oko kao potencijalno važan akter u prostoru borbe za nadzor nad značenjima. Pokrenuo ga je Nenad Brixy, prema naizgled sasvim jednostavnom receptu: ono što prolazi na Zapadu Vjesniku će donijeti profit. Uzor mu je bio istoimeni britanski časopis koji je počeo izlaziti 1967. godine u izdanju International Publishing Corporation. Brixy je za provedbu toga pothvata angažirao mlade Vjesnikove novinarke koje su ubrzo preuzele sav posao uređivanja lista, odustale od zapadnjačkog predloška i, u tri godine, utrostručile njegovu nakladu

Ako vam treba brzopotezno objašnjenje nekog društvenog fenomena u Hrvatskoj najisplativije se latiti sintagme: “socijalistički mentalitet”. U čemu je tajna uspjeha tog pojma? Što nam govori o našim intelektualnim elitama, a što o političkom trenutku?

Dok je 1950-ih godina seksualni odnos izvan duboke, ozbiljne veze bio osuđivan, sedamdesetih godina osuđivani su svi oni koji nisu mogli prihvatiti nove seksualne slobode. Iako zatvoren u mnoge stereotipe, sadržajno je priručnik davao sve informacije o seksualnosti: tumačila se je seksualnost djevojčica i dječaka, doba puberteta – fizičke i psihičke promjene, razvijanje pozitivnog stava prema različitim oblicima izražavanja seksualnosti, nagonima i osjećajima. Objašnjene su sve faze seksualnog odnosa, izražen je pozitivan stav prema masturbaciji, homoseksualnosti, naglašavajući da “ljude ne možemo oštro podijeliti u dva tabora: u heteroseksualce i homoseksualce”

Na osnovu analize časopisa Start od 1969. do 1981. godine istražujemo fenomen objavljivanja fotografija obnaženih žena u medijima tokom socijalizma i njihovu vezu kako sa konzumerizmom, tako i sa političkom i društvenom emancipacijom

Važnost Starta za ondašnje javno mnijenje predstavlja spremnost za otvaranje novih tema koje u današnjem društvu još predstavljaju nepopularno štivo. Intervju s novinarkom Gloriom Steinem, koji je u decembru 1983. godine uradila Slavenka Drakulić-Ilić, problematizira ulogu žene u društvu i jačanje feminističkog pokreta. U Ljubljani je u maju 1985. održana tribina “Magnus: Homoseksualnost i kultura”. Glavni gost programa bio je francuski pisac Gay Hocquenghem. Riječ je o piscu, teoretičaru i jednom od prvih koji je o svojoj homoseksualnoj orijentaciji govorio sasvim otvoreno. Novinarka Dubravka Tomeković u istom broju piše tekst “Prvi Jugoslovenski gay-radio”. Tačnije, prepričava radijsku emisiju zagrebačkog omladinskog radija u kojoj je voditelj bio “dežurni homoseksualac Toni Marošević”

Gnušao sam se četničke ikonografije i ustaša, i domobranskih himni, koje su najavljivale revizionizam istorije, novo doba fašizma

Kad je postalo očito da Jugoslavija srlja u propast, Štulić je 1991. u Sarajevu snimio album Sevdah za Paulu Horvat, koji je 1995. objavila beogradska Komuna. U Sarajevu je te 1991. snimio i dokumentarni film Das ist Johnny u kojem je najupečatljiviji moment kada promatra Sarajevo s prozora hotelske sobe i zaključuje kako će uskoro sve to gorjeti. Nakon toga se 1995. pojavio u Beogradu gdje je završio novi album Anali i na sajmu knjiga promovirao knjigu Božanska Ilijada. To je bio njegov zadnji posjet jugoslavenskom prostoru. Štulić već dvadeset godina živi u Nizozemskoj bez državljanstva, u teškoj materijalnoj situaciji, iako učestalo dobiva ponude za jugoslavensku turneju od koje bi mogao zaraditi mnogo novca. Čini se da je izabrao ulogu vječnog apatrida, ali to ne mora biti posve točno. Veliki umjetnik je naprosto zbog tolike količine nasilja i raspada zemlje zgrožen napustio svoju zemlju bez misli o povratku

Pre nego što je pala šestoaprilska bomba, otac je otrčao po tepsiju bureka. „Biću pilot", pomislio je Predrag kad mu je šrapnel skinuo pramen kose. Majka nije dala. Htela je da joj sin bude pop. Deca komunizma su se smejala, a očevi komunizma bojili fudbalske lopte u crveno. Bog je bio zabranjen, dok jednog trenutka Josip Broz nije izustio „...bože moj...". Cune je već bio div. Glas kome je bog podario nekoliko oktava, obuhvatao je Meksiko, Španiju, užu i širu Srbiju, Izrael, Arabiju, staru i malu gradsku, narodnu i zabavnu, zagorsku i rusku. Sibirski sneg nije zavejao čoveka koga su optužili da je pevao četnicima. Najzad, pesmu „Što se bore misli moje" imao je prava da napiše i jedan knez, makar i srpski (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Predragu Cunetu Gojkoviću. Razgovor sa Gojkovićem autor je uradio 1988. godine; Predrag Gojković preminuo je u Beogradu 21. jula 2017)

U trenutku smrti 1980, Tito je na Zapadu bio priznat, čak slavljen kao državnik koji se usprotivio moći sovjetske imperije. No, samo malobrojni su bili svesni druge Titove zasluge - ujedinjenja Jugoslavije posle građanskog rata i krvoprolića 1941-45. godine

Drug Tito je često znao govoriti o značaju radnih akcija, ne samo za izgradnju zemlje, nego i za izgradnju pojedinca kao ličnosti: “Borba za pobjedu u obnovi zemlje, u savlađivanju privrednih teškoća, sastavni je dio one velike borbe na bojnom polju u kojoj su ginule desetine hiljada omladinaca i omladinki. Ovdje, na radnim akcijama, se kuju novi ljudi. Ovdje se kuju i prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi sa novim pojmovima o radu. Stvara se jedan radni kolektiv koji se ponosi svojim radom, ono što on stvara svojim sopstvenim rukama"

Crna Gora je svoju odanost Srbiji u istoriji skupo plaćala: učestvovala je u istorijskim zbivanjima na čiji tok nije mogla da utiče, ali je snosila negativne konsekvence. Iz tog podređenog položaja Crna Gora se, ne bez rizika, izvukla tokom poslednje dve decenije

Teško je pronaći autora koji je tako vjerno dekonstruirao Dobricu Ćosića i njegovo djelovanje poput ovdje promatranog autora, što jednako vrijedi za specifičnost Perišićeve analize pozicije i djelovanja Miroslava Krleže. Imajući u vidu upravo analizu djelovanja Miroslava Krleže, ali i autorovu analizu uzroka i procesa raspada Jugoslavije, uočit ćemo nešto što ima malokoji autor. Perišić je naime netko tko je u stanju posve iznenaditi čitatelja, čak i onda kad mu se čini da sjajno poznaje autora

Prije trideset godina emitirana je prva epizoda socijalističke sapunice “Bolji život”. Autor ovog teksta je pogledao sve 82 epizode. Rezultat: ima nam više za reći o socijalističkoj prošlosti i kapitalističkoj sadašnjosti nego suvremeni kulturni proizvodi i politički trendovi

U bivšoj Jugoslaviji homoseksualnost se do sedamdesetih godina prošlog stoljeća smatrala kaznenim djelom i brojni pripadnici LGBT populaciji stradali su u obračunu s tzv. protuprirodnim bludom. Koliko je takvih osoba, na koji način se sustav do liberalizacije društva sedamdesetih obračunavao s hrvatskim lezbijkama i gejevima, kako je došlo do dekriminalizacije i depatologizacije homoseksualnih odnosa u SR Hrvatskoj u intervjuu za Crol.hr otkriva povjesničar i aktivist dr. sci. Franko Dota.

Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće