U zagrebačkoj Kinoteci u Kordunskoj prošli je tjedan bila hrvatska premijera slovenskog dokumentarnog filma "LGTB_SLO_1984", redatelj je Boris Petkovič, snimateljica Lea Aymard
Na predstojećem 16. Festivalu nauke, koji se održava od 4. do 6. maja na Beogradskom sajmu u Halama 3 i 3a, biće predstavljen bogat međunarodni program, u okviru atraktivnog programa na Naučno-fantastičnoj bini i u Zoni interaktivnih postavki
Nakon male "praznične" ex Yu turneje, došlo je vreme za sumiranje utisaka. Sandra je obišla bratske i sestrinske Sloveniju i Hrvatsku, a Luković se prisetio nekih starih i maštao o novim putovanjima
Da li ćemo se mi južnjaci ikad mentalno približiti Sloveniji, teško je u ovom trenutku reći. Ono što je sigurno je da ne moramo gledati daleko kako treba živjeti i kako brinuti o sebi i okolini
Slovenija je prva zemlja u Istočnoj Evropi koja je legalizovala istopolne brakove i LGBTIQ+ parovima omogućila da usvajaju decu. Oni koji se interesuju za ljudska prava pitaju koliko ćemo još mi da čekamo?
Ustavni sud Slovenije legalizovao je istopolne brakove i usvajanje dece od strane istopolnih parova odlukom da su zakoni koji definišu brak i usvajanje diskriminatorni.
Orchestra je pre svega emocionalno iskustvo od filma, jedno od one vrste koja sjajno komunicira s globalnom publikom, a nijednog trenutka ne deluje generično. Sastavni elementi su možda standardni, na momente njihova običnost graniči s banalnošću, ali na koncu je Luzarov film daleko više od prostog zbira svojih delova
Arhiviranje mi je bilo značajno i iz razloga što se sve zaboravlja. Dolaze novi ljudi, nove skupine, nove ideologije, nova uvjerenja i sve što je prethodilo zaboravljaju ili izmišljaju toplu vodu. Uz to, možeš reći – ne, to se nije desilo na taj način
Nataša Velikonja je sociološkinja, pjesnikinja, prevoditeljica i lezbejska aktivistkinja. Aktivna je na nekoliko društvenih i kulturnih frontova u Sloveniji: od 1993. aktivistica je gej i lezbijskog pokreta u Sloveniji; bila je članica uredništva časopisa Časopis za kritiko nauku; politička komentatorica za Radio Študent; urednica časopisa Lesbo i osnivačica lezbijske biblioteke i arhiva u Ljubljani…
Feldmaršal Borojević bio je tragični gubitnik u Prvom svjetskom ratu koji ga je slavio kao „Lava od Soče“, svjetski priznatog od vojnih eksperata kao vrsnog stratega obrane koji je dobio sve bitke, odbio dvanaest velikih ofenziva talijanske armije, ali je izgubio rat a na kraju skoro i penziju
Iza ugla su se valjale devedesete, a raspad Jugoslavije i osamostaljenje Slovenije doveli su do retrogradnih društvenih promjena. Jačale su konzervativne snage, Crkva je dobijala političku moć koju dotad nije imala i LGBTIQ+ zajednica počela je kod kuće doživljavati ono što je dotad znala kao retoriku sa Zapada: priče o „suhim granama na drvetu života“ uz dizanje križeva protiv LGBTIQ+ osoba. Počele su se organizovati i ekstremne skupine, u prvom redu skinheadi. Problemi izbrisanih, migrantskih radnika i sve češći rasistički ispadi doveli su do toga da LGBTIQ+ zajednica shvati kako se društvo kreće unazad
Na trgovima revolucije titra plamen mrežnog otpora, umetničkog, neumetničkog, kontrakulturnog otpora koji nestaje tokom sopstvenog postajanja, da bi opet nikao tamo gde ga kulturna hegemonija najmanje očekuje – u njoj samoj
Na tehničkom planu, Svi protiv svih je kompetentno urađen, ali ne više od toga. Fotografija Jasona Manna ima određene "turističke" kvalitete, totali podsećaju na razglednice, montaža Martina Ivanova osigurava preglednost i pratljivost, dok je Košakova režija školska, naročito u smislu kadriranja (uglavnom plan-kontraplan u dijaloškim scenama kojima se, u odsustvu akcije i budžeta za nju, stvara napetost), zbog čega se teško može nazvati spektakularnom
Korporacija bi, solidna kakva jeste uprkos određenim nedostacima, mogla da bude sasvim dobar izvozni proizvod i smernica za regionalne autore kako je moguće napraviti žanrovski film po pravilima struke koji je istovremeno uronjen u lokalni kontekst, ali ga i nadilazi
Prva reportaža iz partizanskog života (Matej Bor je u decembru 1941. posetio Grosupeljsku četu, kojom je rukovodio njegov prijatelj Dolf Jakel) ukazuje na posebnu ulogu koju je umetnost imala u formiranju nove revolucionarne subjektivnosti, još u početnom periodu partizanstva. Susret koji Bor opisuje u reportaži, ostavio je duboki trag i u njegovoj tadašnjoj poeziji. Reportaža je po prvi put objavljena, bez potpisa, kao zaključni tekst, u ciklostiranom Slovenačkom zborniku 1942. godine