Tekstovi sa tagom: Srđan Šajinović

Icej 03 S

Helvegen IV – Glečer

Jedini put u Rejkjavik

Prešli smo cestu i zaputili se do nekoliko stotina metara udaljenih obala Jokulsarlon jezera. Po njemu su plutale plave i prozirne ledene sante toliko malom brzinom da se golim okom nije moglo primijetiti da se uopšte kreću. Prizor je djelovao nestvarno. Putujući svijetom nailazio sam na najrazličitije fenomene, prirodne ili vještačke. Vidio sam nekoliko vulkana, nevjerovatne planine, nekoliko pustinja, gradove u kamenu, sveta mjesta i manastire, ali nikada nisam vidio ništa slično Islandu. Na samom Islandu, možda najveličanstvenije mjesto koje sam vidio je upravo ovo – Jokulsarlon jezero i dijamantska plaža.
Icefood 01 S

Helvegen III - Akurejri

Doručak na Islandu

Nastavili smo vožnju, prošli pored Rejkjavika, konačno skrenuli ka sjeveru i umjesto tunelom koji se plaćao odlučili da krenemo dužim putem oko Foraging – Hvalfjörður zaliva. Znao sam da nas zbog gubitka silnih kilometara čeka mnogo napornija vožnja nego što sam planirao. Morali smo nadoknaditi izgubljeno vrijeme i kilometre. Vozili smo satima oko zaliva, umjesto pola sata kroz tunel, ali se to pokazala kao najbolja odluka. Usput smo vidjeli divlje konje, planine, jezera, vodopade i slapove sa kojih smo pili vodu. Čak se i Sunce pojavilo po prvi put otkad smo stigli na Island.
Glee 03 S

Helvegen II - Oluja

Na rubu Eyjafjallajökull glečera

Vjetar je i dalje pojačavao intenzitet, pa smo odlučili da pronađemo zaklon i odlučimo šta dalje. Stigli smo na benzinsku pumpu u blizini, prepunu ljudi. Svi su gledali vremensku prognozu i stanje na putevima na displeju. Primijetio sam krhotine stakla na parkingu, pa sam odlučio da pomjerim kola. Radio sam to nekoliko puta, sve dok nisam našao savršeno mjesto za kućicu, zaklonjeno terencima sa dvije strane i zidom pumpe sa treće strane. Malo sam odahnuo, vratio se unutra i zapazio Nevenu kako sa nekim ljudima priča na francuskom. Ljudi koji su posmatrali displej počeli su da negoduju. Svi putevi ka Viku i iz Vika su zatvoreni. Čak i ovaj kojim smo upravo stigli. Iz ovog grada više nije bilo izlaza.
Icell 01 S

Helvegen I - Zlatni prsten

Sedam dana na Islandu

Što se tiče kriminala, na Islandu toga gotovo i da nema. Godišnje se u toj zemlji desi 1,3 ubistva. SWAT tim je imao jednu intervenciju u istoriji (poli shooting – Decembar 2013. godine), nakon čega se država izvinjavala porodici ubijenog mentalno oboljelog teroriste, a građani Rejkjavika mirno protestovali. U gradu Vik postoje čitava 2 policajca i zaduženi su za red i mir u oblasti oko tog grada. Čitav Island ima oko 600 policajaca, koji gotovo nikada ne nose oružje. Za 7 dana nismo vidjeli niti jednog policajca na Islandu, a ukoliko želite da ih vidite, možete zapratiti njihov instagram profil na kojem redovno objavljuju recepte i fotografije kolača.
Kutais 01 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (3)

Govorila je nepoznatim jezikom

Putujem satima iz Jerevana do Kutaisija, sa pauzom od sat vremena u Tbilisiju, gdje hvatam drugu maršrutku. Cijeli dan sam potrošio u putu i naveče stigao u Kutaisi. Kao da je prošla vječnost otkad sam napustio ovaj grad. Sjedim u restoranu, čitam svoju knjigu i čekam da se Mwvane pojavi.
Khor 02 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (2)

Na planini Ararat

Kada sam se vratio u Bosnu, ljudi su me pitali zašto sam išao u Jermeniju, da li sam normalan, da li u Jermeniji imaju struju, vodu, Mrežu, da li ratuju, imaju li šta da jedu. LJudi koji žive u Bosni, zemlji za koju cijeli svijet misli da se u njoj ljudi još kolju po ulicama, da smo neke primitivne životinje i da nemamo ni struju. Barem mi iz Bosne ne bismo smjeli imati tu vrstu predrasuda prema drugima.
Kavka 03 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (1)

Priča o zelenom zmaju

Mwvane Frani se rodila prije 25 godina. Tu, u Kutaisiju. Ime joj je Zeleni Zmaj. Voli svoju majku više od svega, pravi lijepe mafine i kovrdžava je. Prateći tok njene kose moguće je vrlo lako ući u beskonačnu petlju radosti i potpuno se izgubiti u lavirintu zaljubljenosti. Kada se rodila, roditelji su mislili da su dobili Anu, pa su je tako nazvali. Nisu je prepoznali. Ima čisto gruzijsko srce i najnježniji glas.
Gruzz 01 S

Razgovor bez reči

Zašto putovati u Gruziju

U Gruziji nije ni važno ukoliko niste u mogućnosti da verbalno komunicirate s ljudima, oni komuniciraju srdačnošću, gestikulacijom i toplinom. Oni će se s vama smijati, naguravati u malenim maršrutkama i pobožno se krstiti kada god se iza horizonta pojavi bogomolja (što se dešava konstantno, Gruzija je prepuna bogomolja)… Siromašan je to narod i ne putuju gotovo nikuda. Jako vole i cijene kada neko dođe u njihovu zemlju i pokušavaju na sve načine ostaviti utisak dobrih domaćina
Unna 03 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (4)

Krugovi nemaju kraj

Mnogo kul ljudi živi u tom gradu. Vjerovatno zato što crpe svoju energiju iz te rijeke čija se ljepota ne može doživjeti ni prenijeti niti jednim drugim mehanizmom osim prirodnim čulima. Imam osjećaj da ih prilično boli uvo za tim ko je ko i ko je šta. Kreativni su, zanimljivi, prilično svjesni ali i prilično poraženi i beznadežni. Mnogo ih je otišlo, a još mnogo više će da ih ode. Jednog dana će da odu i Maja i Hruste i čitava zemlja će doživjeti veliki gubitak toga dana. Otići će i Erna. Jasmina je već otišla. U Banjaluci je. Neki će biciklista doći u Bihać, neće imati priliku i čast da ih upozna i jednostavno će proći kroz taj grad i neće ga se sjetiti. Samim tim čitava zemlja je na velikom gubitku.
Aroa 01 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (3)

Doktor koji je doktorirao život

Vozim, divim se moru, svako malo stajem da se kupam, fotkam, pijem kafu ili pivo. Život je lijep i prost. Život se može posmatrati iz beskonačno mnogo uglova. Sjetio sam se prijateljeve teorije dok smo se izležavali na festivalu ljubavi prošle godine. Teorija se sastojala od činjenice kako je divno sjediti na festivalu, cugati, družiti se, biti na godišnjem, dok istovremeno dnevnica liježe. Da, ja sam na godišnjem, a zaradio sam istu količinu novca danas kao i u nekom radnom danu. Danas sam ubio dnevnicu, vozeći se kraj mora i uživajući u istom. Dnevnica je zarađena. Život je lijep.
Duhi 01 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (2)

Sam na ulici

Ovakve stvari, ovakvi ljudi vam daju ogromnu količinu energije i snage. Posebno kada su ti ljudi sa one strane jedne od brojnih fiktivnih granica. Slaven je iz drugog entiteta. Slaven je sigurno Hrvat. Ali je u prvi plan stavio svoju ljudskost. Ja sam vidio samo čovjeka. Ne mogu uopšte da opišem koliko mi je to značilo. On je prošao automobilom pored mene, došao kući i poslao oca da donese kabanicu momku koji bi trebao ubrzo proći ovuda. Potpunom strancu.
Jugotra 06 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (1)

Hljeb je ljubav, hljeb je Jugoslavija

Jutro je. Jato galebova otima se za ostatke hrane bačene s ribarskih čamaca. Daleko od njih, na pučini, galeb Jonathan Livingston, potpuno sam, uporno vježba jedan okret u zraku. Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti. Takav način života izdvojio ga je iz jata, polako postaje osamljenik. Na uporne molbe svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti. Njegov cilj bila je brzina…
Islajj 01 S

Odlična avantura po najnižoj cjeni

Kako preživjeti Island?

Po raznim mjerilima, Island je najskuplja zemlja Evrope i jedna od najskupljih na svijetu. S obzirom na izolovanost i nepostojanje šuma, niti plodnog zemljišta pogodnog za poljoprivredu, Island je prinuđen da uvozi većinu sirovina. To uzrokuje visoke cijene manje – više svega. Pivo na benzinskoj pumpi je 9 eura, za euro skuplje od minijaturnog burgera, dok je cijena čipsa u samoposluzi 6 eura