Tekstovi sa tagom: Stjepan Mihaljinec

Godine 1959. Elvira Voća, ljepuškasta, glazbom opčinjena, 17-godišnja učenica srednje kemijsko-tehničke škole (Drago Mlinarec sjedio je u istom razredu!), na nagovor svojih kolegica prijavljuje se za Prvi pljesak, tada popularno natjecanje mladih pjevača što se održavalo na nedjeljnim matinejama u zagrebačkom hramu zabave Varieteu i pobjeđuje u konkurenciji djevojaka

Sjećao se Stjepan Mihaljinec, kompozitor nagrađene pjesme: " Ta je pjesma bila ponuđena četvorici pjevača. Svi su je odbili pjevati i to sve pjevači od imena. Ja to nisam znao. Vinko Lesić, koji je tada bio direktor festivala, muku je mučio s tom pjesmom. Svi su bili vrlo skeptični i bilo im je smiješno pjevati pjesmu koja je rađena po narodnoj melodiji. Jednostavno nisu vjerovali u moju i Britvićevu ideju. To je bilo prvi put da je netko upotrijebio narodnu pjesmu kao podlogu za zabavnu. Na kraju je Lesić to ponudio Miši Kovaču, a iskreno mu je priznao da mu nudi pjesmu koju njegovi kolege odbijaju. Mišo ju je poslušao, odmah prihvatio i rekao kako će on s tom pjesmom pobijediti na festivalu. Tako je i bilo. 'Proplakat će zora' dobila je prvu nagradu u domaćem i u internacionalnom dijelu Splita '71. Sve moguće nagrade je pobrala. Cijelo finale bilo je u znaku te pjesme..."

Ne mogu da se ne upitam, baš u ovakvim trenucima: koliko sam toga propustio, i koliko toga propuštamo svi mi, kada, i inače, posve slabo primjećujemo sve te važne ljude, sve dok nam, nažalost,  ne kažu svoje posljednje zbogom

Mišo Kovač je prije 47 godina učinija ono šta niko osin njega nije uspija: postiga je festivalski hat-trick! Njegova pisma s festivala Split ‘71. ‘Proplakat će zora’ osvojila je prvo misto po mišljenju stručnog žirija, po glasovima publike i po glasovima žirija novinara

Maestro je podigao palicu i... Čovek iz senke, kompozitor, aranžer, dirigent, ili pijanista - mnogima je pomogao. Živeli su i pevali jedan srećan život. Stjepan Mihaljinec rado ga se seća. Sa Ivom Robićem, mirnim čovekom, nastupao je kod Tita. Žao mu je Vice Vukova, eksplozivnog čoveka. Arsen Dedić od svake pesme pravi umetničko delo. Našao je sebe. Gabi Novak uvek je bila savršeno vođena i savršena. Uopšte. Mišo Kovač proslavio je Stjepana Mihaljinca, zoru, plakanje i sebe. Ostali su bili sjajni. Stjepan Mihaljinec radovao se svakom njihovom uspehu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Stjepanu Mihaljinecu. Intervju sa Stjepanom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Stjepan Mihaljinec umro je u Zagrebu, 13. veljače/ februara 2014.)

Maestro je podigao palicu i... Čovek iz senke, kompozitor, aranžer, dirigent, ili pijanista - mnogima je pomogao. Živeli su i pevali jedan srećan život. Stjepan Mihaljinec rado ga se seća. Sa Ivom Robićem, mirnim čovekom, nastupao je kod Tita. Žao mu je Vice Vukova, eksplozivnog čoveka. Arsen Dedić od svake pesme pravi umetničko delo. Našao je sebe. Gabi Novak uvek je bila savršeno vođena i savršena. Uopšte. Mišo Kovač proslavio je Stjepana Mihaljinca, zoru, plakanje i sebe. Ostali su bili sjajni. Stjepan Mihaljinec radovao se svakom njihovom uspehu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Stjepanu Mihaljinecu. Intervju sa Stjepanom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Stjepan Mihaljinec umro je u Zagrebu, 13. veljače/ februara 2014.)

Na zvuk njegovog glasa zasjali bi palaci i svaka noć postala bi bokeljska, čak i srpska noć. Trebalo je da bude Radames, Nabuko ili Rigoleto... možda bi pevao i sa Marijom Kalas. Umesto toga, Vice Vukov pevao je na našim socijalističkim festivalima zabavne muzike, pobeđivao i bio najbolji sve do „Pesme leta" 1968. Slom Crvenog univerziteta bio je i slom Vice Vukova. Sa istorijskom distancom može se reći da nije bio podoban. Voleo je Hrvatsku. Nije bilo dozvoljeno. Takvo je bilo vreme. Sada je sve drugačije, ali glas koji je palio svetla davno je ugasio sveću. Postoji samo jedna osobina koju bogovi ne dozvoljavaju smrtnicima: oholost. Oholi Vice Vukov prekasno je shvatio da trke ne dobijaju najbrži i da je ljubav kobna - pa bila to i ljubav prema sopstvenoj državnosti