Tekstovi sa tagom: Stonewall

Na političkoj pozornici LGBTIQ* zajednici je sve do kraja 1960-ih bila namijenjena samo jedna uloga, ona žrtve. Za uvjerljivost u toj ulozi nije bila potrebna ni trunka glume. Dovoljno je bilo živjeti, uloga žrtve igrala se sama. Na neki način radilo se o ulozi života – i to doslovno

Ronald Regan je 1985. godine prvi put javno upotrebio termin AIDS, i to neposredno pred smrt svog kolege Roka Hadsona, kada je epidemija odnela više od 12 hiljada života. Tek 1987. godine, izašao je prvi odobreni lek protiv HIV-a – Zidovudine (AZT)

U historiji LGBTIQ pokreta, gej i lezbejskim barovima pripada istaknuto mjesto. Nerijetko, radilo se o jedinim prostorima u kojima su se LGBTIQ osobe mogle osjetiti sigurnim i prihvaćenim, pronaći osobe slične sebi koje su, za razliku od ostatka okoline, dobro razumjele šta znači živjeti na margini i svakog dana se boriti s neprihvatanjem. Za njih, ova mjesta, koja su još krajem 19. stoljeća zaživjela u Cannesu, Parizu, New Yorku, a nešto zatim i u Berlinu, Londonu, Amsterdamu i drugim evropskim metropolama, bila su mjesta pripadanja

Zadnji dan mjeseca lipnja označio je kraj još jednog Mjeseca ponosa. Ponos je ove godine u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, uglavnom ostao unutar četiri zida. Događaji su organizirani i odgađani u skladu s mogućnostima

Kasne šezdesete godine 20. stoljeća u SAD-u obilježio je niz društvenih i političkih događaja koji su posredno ili neposredno utjecali na stvaranje klime koja je uvjetovala pobunu u Stonewall Innu, prvom radikalnom LGBTIQ ustanku u povijesti

Gradski dokovi Njujorka su tokom sedamdesetih godina prošlog veka postali igralište za neke od najrevolucionarnijih glasova toga doba, a mnogi umetnici su na tim prostorima pronalazili inspiraciju, ali i ljubav i seks

Prije pedeset godina dogodila se Stonewallska pobuna koja je označila početak borbe za prava LGBTIQ osoba. Borbe protiv represije i nasilja, borbe za vidljivost i ravnopravnost. U svakoj zemlji, s obzirom na politički kontekst u kojem se zemlja nalazi, povorka ponosa se organizira drugačije, ali uvijek ostaje protest protiv homofobije, bifobije i transfobije, koja svakodnevno ugrožava živote

Ove je godine je u New Yorku održana Povorka ponosa na kojoj se slavila 50. godišnjica Stonewalla, a mediji procjenjuju da se na tom događaju okupilo nekoliko milijuna ljudi. Tih je dana u istom gradu upriličen i Queer Liberation March (ili Reclaim Pride Parade), svojevrsni opozicijski prajd u odnosu na onaj (i dalje) glavni, na kojem se mnogo oštrije pristupilo odnosu s korporativnim sponzorima i policijom

Kako to obično biva, legenda se pretvori u stvarnost, a stvarnost se pretvori u legendu. Kasnih 60-ih godina jedna noć je uzdrmala zajednicu i promijenila LGBT svijet; upravo ona je ušla u legendu, a ne smije biti zaboravljena.

Veliki korak je postao moguć tek kada drugačiji više nisu mogli da trpe, pa su se protesti proširili ulicama Njujorka nakon još jedne policijske racije u klubu Stonewall Inn, danas legendarnom Greenwich Village gej baru. Poznatiji kao „Stonewall pobuna“, ovi su protesti postali prvi korak ka politizovanju identiteta, i rođendan modernog LGBTIQ pokreta. Istina je da ni tog junskog jutra jednakost nije izgledala kao nešto što je moguće, već samo kao fantazija onih koji se toliko razlikuju da nemaju šta da izgube. San o jednakosti je u mnogim delovima sveta i danas samo fantazija, ali neophodna, budući da je strah od svega građane počeo da gura u desno, baš tamo gde su i neki njihovi dedovi tražeći utočište od nepoznatog pronašli pakao za druge

Kasne šezdesete godine 20. stoljeća u SAD-u obilježio je niz društvenih i političkih događaja koji su posredno ili neposredno utjecali na stvaranje klime koja je uvjetovala pobunu u Stonewall Innu, prvom radikalnom LGBTIQ ustanku u povijesti.

Prije 49 godina, u noći s 27. na 28. lipnja u New Yorku započela je pobuna u Stonewallu, višednevni ulični neredi i bitka protiv homofobnog policijskog zlostavljanja, koji su predstavljali početak suvremenog pokreta za LGBT ravnopravnost i postali legendarni događaj LGBT povijesti.

Iako već decenijama nisu prisutne, Marša i Silvija zadužile su nas svojim životima i svojom hrabrošću - sve nas koji se ne uklapamo u okvire i lance društvenog poretka, nas koji pored toga da li ćemo dobiti batine moramo da brinemo i o tome šta ćemo jesti i gde ćemo spavati, te kako ćemo preživeti kada život postane teži od onoga što može da se podnese. Njihove akcije, njihovi govori i sami njihovi životi tu su da nas opomenu i podsete šta je njihova borba bila, i šta bi naša borba morala da bude, a to je borba za one najslabije, najugrožnije.