Tekstovi sa tagom: The Doors

Jim Morrison 13

Treći jul 1971.

Smrt Džima Morisona: Poslednji dani u Parizu

Ako je ikada postojao čovek koji je bio spreman, sposoban i voljan da umre, bio je to Džim. Njegovo telo bilo je staro, a njegova iskrena i hipersenzibilna duša veoma umorna. Njegovo beskrajno opijanje, samouništavanje i lagana kapitulacija odveli su ga prerano pod okrilje „jedinog prijatelja“, odveli su ga pod okrilje smrti – zauvek slobodnog, buntovnog, hrabrog, samosvesnog i poetski nesputanog „na kraju noći“
Mrssi 01 S

Stereo stihovi (7)

Kuhinja duše

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije, zajedno sa originalnim verzijama pesama
jim morrison

Hodočasnik u Parizu

Narodni heroj Džim Morison

Trebale su doći devedesete, kad je sve postalo manje važno, manje čarobno – ali s time i prva prava arheologija kulturne prošlosti – da bismo otkrili da je poprsje napravio naš čovjek, hrvatski kipar Mladen Mikulin, odnijevši ga – o, koliko samo u skladu s onim vremenom! – zamotano u platno; sam, s crvenim pasošem, vlakom do Pariza. Bista je kasnije uništena i odnesena, kako i treba. U logici tojest i pravilima narativa kakav je utjelovljavao Džim Morison. Ali – i mi kakvi smo bili, zeleni, "voljni podanici od Guštera kralja" – i djeca kulture dizanja pa rušenja spomenika i bista.
Jimmor 01 S

Pariško groblje Pere Lachaise, metropola mrtvih duša

U potrazi za grobom Jima Morrisona

Nakon Morrisonove smrti, Ray Manzarek prvi je iznio teoriju da je Jim odglumio smrt da bi se kao Mojo Rising (anagram Jim Morrisona) u anonimnosti bavio književnošću. Meni se izglednijom čini teorija da Morrison, sada već gotovo neprepoznatljivi sedamdesepetogodišnjak, luta po groblju Pere Lachaise i dobro se zajebava gledajući zbunjena lica fanova koji traže njegov grob
Rokk 02 S

Sjećanja: Bolja rock prošlost

Čudesno glazbeno ljeto 1968. 

Ajmo biti realni: ljeto 1968, u političkom, sociokulturnom, kulturološkom ali i glazbenom smislu – nemoguće je ponoviti. No preslušavanjem tadašnjih izvanvremenih albuma na njega se i pedeset godina kasnije itekako vrijedi podsjetiti