Tekstovi sa tagom: The Rolling Stones

'Hackney Diamonds', otvara prpošna 'Angry' – ujedno i najavni singl – naslonjena na dobro znanu formulu rockera Queena te, još i više, na poetiku koja je iznjedrila 'Start Me Up'

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Ako vam je dosta plaže i kupanja i zaželjeli ste se malo kauča i nekog dobrog filmskog sadržaja, u nastavku vam donosimo preporuku 10 glazbenih dokumentarnih filmova. Obavezno iz pogledajte, nećete zažaliti!

U današnjoj epizodi okrećemo se vedrijim temama, pre svega muzici koja nam je značila tokom prelomnih životnih razdoblja

O posjeti rodnom Livnu, o nezaboravnoj Makarskoj, o koncertu grupe The Rolling Stones, o sjećanju na susret sa legendarnim saksofonistom Bobby Keysom, o knjizi Keith Richardsa u kojoj on pominje kako se Keys zaljubio u Nathalie Delon...

Kada sam se prvi put susrela sa zbirkom eseja Under My Thumb, nisam očekivala, ali sam se pomalo nadala da će mi ponuditi nekakve upute, skup pravila za što bezbolnije slušanje, uživanje ili pisanje o glazbi. Instant rješenja. Flastere. No, feminizam tako ne funkcionira. Živjeti feminizam, kako je napisala Sara Ahmed, znači uvijek iznova postavljati pitanja o tome kako opstajati u svijetu koji počiva na nejednakostima, u svijetu koji nije feministički ili koji je antifeministički. Kako se nositi i suočiti sa zidovima. Kako druge uvjeriti da je ono protiv čega se borimo stvarno. Neprestano inzistirati

Jedina bitna stvar koja proizlazi iz lažne dileme Beatles ili Stones (doskočice koja, uzgred, i danas zna uzburkati duhove u neformalnim druženjima ljudi u određenim godinama) svodi se na činjenicu da se opusi obaju sastava i danas doimaju vitalnima i relevantnima

Stonesi su se početkom sedamdesetih poslovno i finansijski osamostalili, dostigavši, u umetničkom smislu, neke od špiceva svoje karijere. Još za vreme šezdesetih, oni su prodrmusali rock'n'roll u meri u kojoj je to pošlo za rukom još samo Beatlesima, snimivši nekoliko antologijskih albuma kao što su The Rolling Stones (1964), Out Of Our Heads (1965), Beggars Banquet (1968) ili Let lt Bleed (1969)

Što će iz svega proizaći ne znaju, naravno, ni Stonesi, ali ako su oni, bogati poput Kreza, pesimisti, čemu se imaju nadati obični ljudi koji žive od prvog do prvog u mjesecu i kojima će nakon karantenskog “partija za jednog čovjeka” daleko lošiji i teži biti afterparty zvan Velika depresija iz koje bi već na jesen moglo pokuljati zlo spram kojeg će se ova proljetna karantena doimati poput kućnog godišnjeg odmora

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe

Stonesi su ušli upravo u tu fazu, kada ih je mrzelo da sviraju, pa su svirali kao preko one stvari i to je - ako mene pitate - bila i ostala njihova najbolja faza. Nije reč samo o stvarima kakve su “I Got The Blues” ili “Sister Morphine”; i brže pesme, kao “Dead Flowers”, odsvirane su na isti način: sa apsolutnim laid-back majstorstvom, sa strašno mnogo osećanja koje lomi srce i sa divnom distancom istovremeno; rokenrol, koji je pravda i istina, na toj se ploči vinuo do čiste mudrosti, koja je saosećanje i ironija istovremeno, jer "u jednoj ruci drži i veru i sumnju"

Ušavši u sobu Mire Mihajlović, devojke taman dovoljno starije da mi na mnogo načina bude interesantna, sreo sam se sa Jaggerom, Richardsom, Wymanom, Wattsom i Mick Taylorom u, činilo mi se, prirodnoj veličini (najveći posteri koje sam dotad video zauzimali su dve strane lista "Bravo"). Mirini posteri s fotografijama iz sedamdesetih bili su prave ikone jedne tolerantne religije koju sam upravo otkrivao

Ashcroft je postao i junak i žrtva svoje pesme, a ona je postala njegova programska u pravom smislu te reči – opisuje njegov rad, čitav njegov opus, ironična je, podsmeva mu se; proslavila ga je i bacila u blato. Ali, Richard nije ostao da se valja u njemu. Napisao je mnoge fantastične pesme od tad. Pristao je da bude sve što hoće menadžeri r'n'r veterana. Zajebavao se i s njima. Rekao je svojevremeno da je „Bitter Sweet Symphony“ najbolja pesma koju su u poslednjih 20 godina napisali Jagger i Richards. Sada je ponosno izjavio da se „jebeno remek-delo vratilo kući“. I jeste