Tekstovi sa tagom: Tin Ujević

Komiža pučina

Čitam pisma

Nit u srcu mora: Komiža na Visu

Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti
Tin Ujević

Noću u postelji spavače vampiri dave

Ulica fantoma

Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Labudovi

Dijeliš mi neke tihe slasti

Tin Ujević: Blaženo jutro

Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Fntm 11 S

Preko blata i gliba

Autoportret

Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Abar 38 S

Svi oni obaraju bore čela ponižena

Čin sputanih ruku

Oni drijemaju uz dernjavu hiljade grla rada;/ onda se bude: na šini željeznica hukti,/ otkucaj čekića kreše u njima ritam jada,/ dok tuga polja i tvornica u dnevnoj strasti hukti
Hotel Moskva

Sedmica sa sedam nedelјa: „Moskva“, 1922—1924.

Ujević, vrhovni sveštenik moje bezimene religije

„Moskva“ je postala moja škola, moj univerzitet, moja akademija, moj duhovni i duševni hram. Ako smem tako konvencionalno da se izrazim, vrhovni sveštenik te moje bezimene religije bio je Ujević. Kao grom iz vedrog neba pogađale su njegove metalne rečenice, često zajedlјive, uvek bremenite neizmernim znanjem. To je za našu sredinu bilo nešto nečuveno, u neku ruku monstruozno. Neiscrpne diskusije o mnogim tada gorućim temama, odvijale su se u znaku „za“ i „protiv“. Ujevićeva klošarska zapuštenost bila je legendarna. Stalno se češao i grebao i masnim prstima vrteo dlake svoje brade. Ali sve to nije bilo važno za mene. Nјegovo živo munjevito sveznanje, njegova retorika i dijalektika, njegova perverzna dosetlјivost, sve me je to toliko očaralo i zadivilo, s Lelekom sebra pred očima, da brilјantnijeg retoričara, bogatije lјudsko pamćenje u službi invencije, paradoksa, borbenosti i duhovitosti nikad u svom životu nisam sreo. Sumnjam čak da naš Tin ikad može biti prevaziđen. Za mene, gimazijalca, Ujević je bio otkrovenje, nedostižni ideal. Ta spektakularna dronjavost i prlјavština bile su za mene simbol samostalnosti i svemoći duha. Telo i sve na telu ništavno je. Jedino vredi misao negovati u sebi, i to misao izrečenu izvorno, stvaralački, u suptilnim improvizacijama, u svoj raskoši i neiscrpnoj riznici tajne našeg jezika
Fogg 01 S

Kolajna

Uhapšen u svojoj magli

Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Tin Ujević

Vječita mladost i nevinost svijeta

Molitva iz tamnice

Neka od tijela ne ostane praha, / neka od duše ne preteče plama; / neka u požar nestane mog daha, / a povrh lijesa bude vječna tama
Tin Ujević

Potpuni zaborav je stanje sreće

Amnezije

Zaborav... Kliješta popuštaju. Iza zaborava nije mir... Iz zaborava se izvija nemir, kao što biva sa stanarom iza zaključanih vrata koji ne može da iziđe. Zaborav je odnio ključe. U sobi osamljenik je nemiran, on se trza, traži izlaz, traži ključeve i u zidove, u vrata lupa, lupa
Tin Ujević

Govorio je istinu, ali ga nisu slušali

Sat kasnih spoznaja

Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali
Aa 02 S

Došle su ptice k meni

Cvrkutanje srca u pokrajini sanja

Došle su ptice k meni, k valu, na idealnu rijeku. One, jedine iskrene, u ovoj građi zidanog mraka. I, takve, predaju mrkim licima u turobnome vijeku golemu poruku sreće iz plavetnog zraka
Tin Ujević

Nebeski piloti

Visoki jablani

U samoći njihova je glava / ispravna i čista povrh mračne rulje / gdje ih ne razumiju glupani i hulje. / Kao vršak divnih, zelenih jablana, / režući do munje vedri obzor dana
Volt Vitmen

Pjesma o samom sebi

Najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti

Kakva je to poruka koju Vitmen kao pjesnik-prorok želi da prenese svojim čitaocima? Možda se do odgovora na ovo pitanje može najjednostavnije doći preko tumačenja njegovog manifesta, "Pjesme o samom sebi". Ona pokušava, prema već poznatim romantičarskim kanonima, da obuhvati što veći prostor, da ostvari veoma razuneni portret i pjesnika i svijeta. Vitmenova originalnost a i osnovna slabost njegove poezije nalaze se u metodu ostvarivanja ove božanske sveobuhvatnosti. On, naime, stavlja jednu pored druge veliki broj slika iz prirode, povezujući ih ili ih menusobno suprotstavljajući, pokušavajući da preko ovih često bizarnih nizova izrazi svoje osnovne ideje o bratstvu i jednakosti ljudi i prirodnom veličanstvu ljudske ličnosti (Zvonimir Radeljković)
Volt Vitmen

Pjesma o samom sebi

Pisma od boga bačena na ulicu

Vitmen na sebe uzima božanske obaveze; on je neka vrsta Brame, svestvoritelja i vrhovnog presuditelja u svemiru, ali se taj stav krajnjeg romantičarskog egoizma i arogancije u njegovoj poeziji paradoksalno spaja s tipično američkim osjećanjem demokratije i jednakosti. Jer, za Vitmena, kao što on to ističe u predgovoru prvom izdanju Vlati trave, "Sjedinjene države same po sebi su u biti najveća pjesma" (Zvonimir Radeljković)
Aujevic 01 S

Na golo srce gaziš stopalima

Čestitka za rođendan

Niko mi nije reko tvoje ime,/ ni tvoju tugu preko parka pusta,/ al neizbrisiv pečat Hjeronime/ bilježi tvoja idealna usta,/ i ne znam ime, i ne znam prezime