Tekstovi sa tagom: Tito

Asta 03 S

Kako je FNRJ pobjedila SSSR u nezaboravnoj utakmici 1952. godine

Nogometni rat Tita i Staljina

Što je ova utakmica stvarno značila jugoslavenskim nogometašima, novinarima, ljubiteljima nogometa pa čak i onima koji o nogometu nisu znali puno, bilo je jasno čim je sudac označio kraj utakmice. Prema izjavama svjedoka koji se sjećaju radijskog prijenosa prvi igrač koji je dotrčao do komentatora sav zadihan uzviknuo je „pobijedili smo Staljinovu Rusiju!“. Da je ova pobjeda odmah poprimila puno veći značaj od sportskog uspjeha govori i telegram jugoslavenskih nogometaša upućen maršalu Titu nakon odigrane utakmice. U njemu je bila kratka i vojnički intonirana poruka: „Borili smo se i pobijedili uz podršku Vašu i čitavog našeg naroda“. Po završetku utakmice tisuće ljudi izašlo je na ulice jugoslavenskih gradova. Kolone građana s bakljama u rukama kretale su se Beogradom slaveći pobjedu. U splitskoj luci pobjednike se pozdravljalo brodskim sirenama, dok je u Zagrebu zbog velikog broja ljudi na ulicama zaustavljen promet. Ubrzo su počele i šale na račun gubitnika. Aludirajući na sramotu koju su sovjetski nogometaši nanijeli Sovjetskom Savezu građani su sklepali i prigodne stihove: „Staljin sada suze roni, sve u Sibir redom goni“
Yunno 02 S

Rat na Balkanu (5)

Slobodna teritorija u opasnosti

Kako su dani prolazili, vesti iz Dalmacije postajale su sve više zabrinjavajuće. Nemci su se sistematski učvršćivali u obalskom pojasu i probijali uz Pelješac, pripremajući se za napad na ostrva. Čak i naš pažljivo pripremljen, ali nikad iskorišćen aerodrom u Glamoču, izgleda, neće moći još dugo da ostane u partizanskim rukama. Uskoro ćemo biti sasvim odsečeni od spoljnog sveta. A odgovor na moju poruku još nije stizao.
Akcii 05 S

Dosije: Omladinske radne akcije u SFRJ (1)

Nemoguće - to je naš cilj

Autori koncepcije, postava i kataloga izložbe “Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije” održane prvi puta u Zagrebu 2017. godine su grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić. Ove, 2019. godine izložba će se u proširenom izdanju predstaviti osiječkoj publici. Suradnica na projektu je Petra Husain, a autori tekstova uz Sanju i Marija su Andreja Der Hazarijan Vukić, Bojan Krištofić i Reana Senjković. Projekt Omladinske radne akcije / Dizajn ideologije istražuje fenomen kulture i dizajna omladinskih radnih akcija te odnose politike, ideologije i (popularne) kulture u tom premalo obrađenom segmentu povijesti socijalističke Jugoslavije. Istraživanje ove teme doprinijet će boljem i točnijem razumijevanju uloge mladih u privrednim i kulturnim politikama SFRJ te odnosima političkih elita prema njihovom pretpostavljenom podmlatku, iz čega će se, nadamo se, moći izvući univerzalne spoznaje o političkom obrazovanju i emancipaciji mladih. S druge strane, pokušat ćemo rasvjetliti i kako su se dizajn i dizajneri ponašali u tom vrlo specifičnom području vizualne proizvodnje, organiziranom prema točno određenim pravilima koja su s vremenom sve češće i češće kršena…
Akoorc 02 S

Rat na Balkanu (4)

Odlazak na oslobođenu Korčulu

Kad je stigao jedan partizan da javi kako je kuća spremna za nas, mi smo, izgleda, dotle saznali gotovo sve o ratnim danima Korčule. Govorili su nam o brutalnosti i razvratu Italijana, o zavedenim devojikama i taocima koje su streljali. O tome kako je padre, kako su zvali fratra, iz svog manastira održavao vezu s partizanima u brdima. Zatim kako su oni, pod rukovodstvom kovrdžavog mladića, Italijanima bili trn u oku, o zasedama na usamljenim putevima, o dizanju kamiona u vazduh, i o klanju kad bi to najmanje očekivali. Zatim o represalijama i represalijama protiv represalija; o kapitulaciji i šta su rekli i učinili Italijanima pre no što su otišli u Italiju; i o velikim zalihama i opremi koje su morali da ostave.
Bogdanb1

Intervju iz arhive: Bogdan Bogdanović

Jugoslovenstvo se mora učiti

Jugoslavija jeste najbolja kada se malo klima, kada se menja, kada može iz raznih pravaca da se shvati... Kada se stegne gvintovima i kad neko hoiće čvrstu, tvrđu Jugoslaviju, onda ona puca. To je moja generacija videla 1940. godine i to je strašno iskustvo. To je nešto što Jugoslavija apsolutno ne podnosi. Jugoslovenstvo ne podnosi dogme, ni socijalne, ni nacionalne, ni verske, ono mora da prihvati, ako govorimo o nacionalnim i religioznim vrednostima - polimofriju. I još nešto što se u ovoj zemlji ne radi - jugoslovenstvo se mora učiti
Apartaz 06 S

Rat na Balkanu (3)

Po šumama i gorama

Posle svih ovih podrobnih priprema, naše putovanje vozom nije trajalo duže od pola časa. Po hladnoj kiši, koja je prodirala svuda, stanica u Bugojnu je izgledala sumorno i neveselo. Tu je drhtalo dvadesetak zarobljenika, žućkastobelih lica, u pocepanim sivozelenim uniformama. Prvo sam pomislio da su to Nemci i s neprijatnošću pomislio da su verovatno na putu za streljanje - sudbina koja je čekala sve Nemce koje bi partizani zarobili, u odmazdu za pogubljenje i često mučenje svih partizanskih zarobljenika i hiljade civila - talaca.
Cetni 01 S

Rat na Balkanu (2)

Četnici se bore zajedno s Nemcima

Tito je odskakao od svih. Kad je trebalo donositi odluke, on ih je donosio; bilo koje, političke ili vojne, donosio ih je mirno i pribrano, pošto bi prethodno saslušao dokaze i za i protiv. Ja sam sarađivao isključivo sa njim. Bio sam siguran da od njega mogu dobiti brz i neuvijen odgovor, bilo u jednom ili drugom smislu, o svakom pitanju, ma kako ono bilo važno ili beznačajno. Često se nismo slagali, ali Tito je uvek bio spreman da diskutuje o svakom pitanju i o njegovom značaju, i dozvoljavao je sebi da prihvati suprotno mišljenje, ako bi ono bilo dovoljno uverljivo. Često, kad bi se došlo u ćorsokak zbog tvrdoglavosti njegovih potčinjenih, ako bi se obratili njemu, on bi posredovao i izmenio njihovu odluku.
Aatit2

Rat na Balkanu (1)

Dolazak među Titove partizane

Dok smo razgovarali pod zvezdanim nebom, zapitao sam Tita da li bi, posle dve godine od prvih razgovora s Mihailovićem, postojala neka nada da se sa četnicima postigne sporazum i da se stvori ujedinjeni front protiv neprijatelja. On je odmah odgovorio da bi bilo nade ako bi četnici prestali da se bore protiv partizana i okrenuli se protiv Nemaca i ako bi se oni koji su našli zajednički jezik s neprijateljem, vratili na pravi put, ili bili konačno odbačeni. Međutim, on ne veruje da može nastati takva promena stava. Pre dve godine, kad je prvi put video Mihailovića, on je bio čak spreman da se stavi i pod njegovu komandu, ali Mihailović je postavljao uslove koje Tito nije mogao da prihvati.
Lmmi 01 S

Lemmy i Tito: Istina ili urbana legenda

Susret rockera i maršala

Kako je došlo do susreta sa Titom? Nažalost, ni u Muzeju istorije Jugoslavije, gde se nalazi foto-arhiv koji detaljno svedoči o svim aktivnostima Josipa Broza Tita kao predsednika, ni u Arhivu Jugoslavije, gde je sav materijal nastao radom kabineta predsednika i protokola, nema nikakvog traga da je do tog susreta zaista došlo
Lmmi 02 S

Neobjavljeni razgovor iz 1982. godine

Da li je Lemmy video Tita?

U tekstu „U ime socijalističkog morala i zdravog razuma“ pominje se britanski sastav The Rockin' Vickers koji je 1965. gostovao u Jugoslaviji. Činjenica da je u toj grupi svirao Lemmy Kilmister, docnije član bendova Hawkwind i Motorhead, otvorila je temu o čuvenoj priči koju je Lemmy lansirao još krajem šezdesetih: da je tokom boravka u SFRJ lično upoznao Josipa Broza Tita. Kako je autor ovog teksta u dva maha razgovarao sa Lemmyjem, iz svojih arhiva izvukao je neobjavljeni razgovor iz 1982. upravo na tu temu – gde je i pod kojim okolnostima Lemmy video Tita, ako ga je uopšte video?   
Fudd 04 S

Govor druga Tita povodom godišnjice Prvog srpskog ustanka

Ostali ste vjerni slobodarskim tradicijama svojih hrabrih predaka

U modernoj srpskoj istoriografiji koja obiluje senzacionalizmima i nedorečenostima, istorija je u prvom redu postala decenijska sluškinja dnevne politike koja određuje „konačnu istinu“ jedna od najčešćih i najdugovečnijih „istina“ svakako je ona da je J.B. Tito bio duboko antisrpski nastrojen i da je čitavu eru socijalističke Jugoslavije jedan od glavnih Titovih projekata bio onaj na zatiranju svega što je srpsko i što je važno i vredno u srpskoj istoriji. Prećutkuje se da je spomenik posvećen srpskim junacima Kosovskog boja na Gazimestanu podignut upravo u toj „eri zatiranja svega srpskog“ 1953. godine, ili da je grb socijalističke republike Srbije sadržao čuvena četiri ocila ili četiri „S“, kao i „1804“ kao godinu Prvog srpskog ustanka i početka stvaranja moderne Srbije. Tema Prvog srpskog ustanka u SR Srbiji nije bila zabranjena ili prećutkivana kako se to danas tumači ili doživljava. Sam Tito je posetio i Krf i srpsko vojničko groblje na Zejtinliku. Edvar Kardelj, još jedan iz plejade „zlih crvenih“, pri kraju svoga života pripremao je rasprave o Prvom srpskom ustanku kao jednom od najznačajnijih događaja u istoriji Srba. Nažalost, delo zbog njegove smrti 1979. godine nikada nije štampano i danas je „izgubljeno“ u vremenu i prostoru nekih arhiva. Zato objavljujemo Titovo pismo učesnicima svečane akademije povodom obeležavanja 175. godišnjice Prvog srpskog ustanka
Studenti

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua

Između avangarde i nacionalizma: 1968. i 1971.

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja

U dobrom raspoloženju: Estradni defile pred Maršalom

Oni su pevali Titu

Feljton „Bolja prošlost“ o jugoslovenskoj estradi potvrdio je ono što se znalo: Josip Broz Tito uživao je u dobroj pesmi, kao što je uživao u dobroj kapljici ili u dobrom društvu. Svaku priliku da se opusti, Maršal nije propuštao: redovno su mu na zabavama gostovali najpopularniji jugoslovenski pevači, humoristi ili operske zvezde. Svako od učesnika pamti kako je zabavljao Tita, pa je tako imitator Ljuba Stepanović ispričao svoj slučaj. „Prvi put se to dogodilo 12.februara 1961. godine u Klubu saveznih poslanika na Dedinju. Ja sam dugo pričao o svojim utiscima iz Latinske Amerike i onda, pošto sam bio kod Fidela Kastra,imitirao sam njega, a zatim De Gola i Hruščova... U jednom trenutku Tito reče: 'Hajde, bogamu, ja bih htio čuti kako ja govorim“. Meni je u tom trenutku bilo malo nelagodno. Jeste to na neki način bila hrabrost, ali mnogo manje sam od straha umro ja, neko oko njega oni kameleoni i poltroni, koji su živi premrli, šta će sada da bude. Svestan sam u tom trenutku bio da imam delikatan zadatak, ali držao sam se samo Titovih tekstova iz govora i moram priznati da sam malo manje zamuckivao. Naravno, uvek me pitaju da li se Tito smejao kada sam ga imitirao? A ja kažem - da se on nije smejao, ja bih plakao!...“
Artr 01 S

Vremeplov: Kako se Zagreb zabavljao proteklih decenija (1)

Šezdesete: Bez stresa, bez depresije

Kako su izgledale zagrebačke scene šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih govore vam u nekoliko nastavaka  fit-gospođa Viktorija Riđički, otrov za tinejdžerke Jurica Pađen, kičma Vesele televizije  Zoran Pezo i organizator prvog zagrebačkog mega-partija  Dražen Grubišić.  Vremeplov upaljen. Vežite se, polijećemo!
Jbro 05 B

Dosije: Prva dama SFRJ kao fashion ikona

Odevanje Jovanke Broz: Moda, ideologija i politika

Dobar građanin u socijalizmu živi u skladu sa opštim standardima društva – »kao i svi ostali dobri drugovi«. Stoga je Jovanka Broz u svakodnevnim odevnim praksama pokazivala skromnost i narazmetljivost, iako je na realnom planu raspolagala privilegijama i ostalim upadljivim oznakama društvene distinkcije. Etos konformizma, koji je oblikovao njen životni stil načinio je od jugoslovenske »prve dame« personifikaciju socijalističkih vrednosti. Tako je pokroviteljica i »pokretna reklama« domaće modne industrije koristila odeću kao oblik komunikacije kako bi potkrepila koncept životnog stila karakterističan za socijalizam i pored toga što su prakse masovne potrošnje polako postajale inherentne jugoslovenskom društvu od kraja 1960-ih