Tekstovi sa tagom: Travel

Zllarin

Kulise gradova (1)

Razglednice: Pirovac, Zlarin, Komiža

Nema na Zlarinu spotovske monaže atrakcija, nema brzine ni naglih rezova, lažnog glamura i potonjeg uvijek gladnih iznutra hladnih hordi, nema čak ni automobila. Uglavnom domaći, porijeklom domaći, njihovi uglavnom domaći gosti. Rijetko se toliko blizu dalmatinskom kopnu ljeti, samo što nije kucnuo Farragosto, čuje toliko našeg jezika. Sladoled sedam, gemišt jedanaest kuna, tri-četiri birtije sasvim domaćeg štiha. Borova šuma poharana pijavicom ali dovoljno gusta, nema potrebe da se podižu šatori. Gažerski bendovi sviraju Doorse, Brejkerse, Dina, regata latinskih jedara je, peku se bržole, toči bevanda
bečč

Kulise gradova (2)

Razglednice: Beč, Ljubljana, Riga

Uvukao se u mene odjednom čudan osjećaj izmještenosti, nekog pogrešnog zgloba, geografske dislociranosti slike. I prostro se niotkud u srcu zalijeva Brooklyn, USA, podnevna šetnja u smjeru blokova Brighton Beacha. Ciglene dvokatnice, požarna stubišta, drvenjare i semafori na vjetru, a vi me, njujorška braćo, hipsteri i židovi Williamsburga, drveni indijanci Greenpointa, slobodno smatrajte ludim
Begs 02 S

Oni koji nose „unučiće“ u džepovima

Džepni vodič za bjegunce

Svatko od nas u jednom trenutku pomislio je na mogućnost bijega. Nekad bježimo na brzinu, nekad pomno isplanirano, ali uvijek bi trebalo ponijeti nešto sa sobom, makar najnužnije, a to je uvijek najbolje strpati u džep, jer osim što je najpraktičniji nosač stvari, s vlastitim džepom nekako smo najprisniji. Što treba imati u džepovima prilikom bijega, kazat će nam ovaj mali vodič.
Abar 41 S

XXZ movie

Šetnja po Zemunu

Zahvaljujući stranici My Own Private Travel Experience – MOPTE i našoj fotografkinji i snimateljki Mariji Đoković vodimo vas u šetnju po Zemunu, i pozivamo vas da se zajedno sa nama popnete na najlepšu kulu u ovom kraju.
Nan Madol

Svijet na mom dlanu: Nan Madol, Mikronezija

U gradu o kome niko ne zna ništa

Trebalo nam je skoro sat vremena pješačenja kroz tropsku džunglu da stignemo u selo čudnog imena En-Peu, što na lokalnom jeziku znači Damin duh. Kao u starim vremenima prvih pomorskih otkrića, djevojke nam stavljaju krune od mirišljavih orhideja. To je znak iskrene dobrodošlice bijelim strancima o kojima ne znaju ništa - ko su, odakle su i kakve su im namjere. Nude nam kokosove orahe da bismo se osvježili. Za to vrijeme, ispred nas, momci i djevojke pjesmom i plesom izražavaju nam dobrodošlicu. Takav je običaj
Bazz 06 S

Nadav Kander: Estetika raspadanja

Napuštene vojne baze Sovjetskog saveza

Na stotine nuklearnih bombi detonirano je u vojnoj bazi Plygon, nedaleko od Kurčatova, a sve dok program nije okončan 1989. godine. Bombe su testirane u udaljenoj, ali ipak naseljenoj oblasti, a obavljena su brojna testiranja posledica radijacije, a na stanovništvu koje nije bilo upućeno u ono što se dešavalo u njihovoj neposrednoj okolini.
Dohh 05 S

Faces Of Doha: Slikovnica iz Katara (2)

Heroji grada

Ima ih jako mnogo. I svi su oni heroji. Ulice, grada, detinjstva. Mog i tvog. Grade kule, povezuju ljude. Nacije. I taj jezik, svima je znan. A nije, vavilonski. Oni su jedna divna, topla ljudska bića. Niču Kolos-alna (Colossus) zdanja. Grčkog vajara Charles of Lindos, rođenog na ostrvu Rhodes. To nije samo gigantska statua. Ona je simbol jedinstva naroda. I tako podižu Dohu. Kao Jean Nouvel pustinjsku ružu (National Museum of Qatar, desert rose). Rukama svojim. Premeštaju je u neku novu dimenziju, pripremajući za velika čuda. Svetska. Koliko li ih je? Sedam? Verovatno mnogo, mnogo više
Nan Madol

Na marginama Ekspedicije “Nan Madol 2018”

Život u vatrenom prstenu

Uvijek kada se uspješno završi neka istraživačka misija, kao što je Ekspedicija “Nan Madol 2018.”, u dnevniku ostane i pregršt ništa manje zanimljivih saznanja koja nisu našla mjesta u dnevnim izvještajima. Tako je nastala ova reportaža
Dohha 02 S

Slikovnica iz Katara

Doha, vizija zaljubljenog čoveka

Kažu da svaki grad ima svoju dušu. I da svaka duša ima svog čoveka. Koja čini taj grad. Velika jabuka, grad anđela, večni grad, grad ljubavi. A Doha? Šta li je ona?
Tiuu 02 S

Svijet na mom dlanu: Tiahuanako (Bolivija)

Kapija sunca, najveća tajna Južne Amerike

Neko je dobro primijetio da Tiahuanako možda ne budi vizuelni spektakl kao što bude ruševine Maču Pikčua (Machu Picchu), Palenke (Palenque) u Peruu ili Teotihuakan (Teotihuacan), u Srednjoj Americi, ali njegovo postojanje daleko je značajnije od svih arheoloških lokaliteta na ovim zanimljivim prostorima. On je spomenar prošlosti Južne Amerike
Ami 03 S

Gde je duši telo

Amiši na letovanju

Amiši su jedna od najneobičnijih skupina, pa i danas žive kao u doba kada su se prvi put pojavili početkom XVI veka u centralnoj Evropi, na teritoriji Švajcarske. Ne koriste automobile, odeću prave od krutog platna, zemlju obrađuju plugovima koje vuku konji, za osvetljenje koriste uljane lampe, ako se razbole - lek je molitva, a kada požele da razgovaraju sa komšijama dovikuju se, budući da ne veruju u telefone.
IgorS meze

Od berganzina do aperola: (Ne)otkrivene tajne Veneta

Odmor u brdima Italije

Iduće smo jutro imali puno vremena da istražimo San Giorgio di Perlena. Da bude bolje, poklopio se nekakav svetac lokalni i apsolutno ništa nije radilo. Činilo se da tu nitko ne živi
Kafa Ruanda

Ruanda, od banana piva do retro Fante

Ima li kafenisanja u zemlji kave

Imam besplatnu pitku vodu. I imam novac da kupim flaširanu. A i dalje moja sreća nije ni do koljena iskrenim osmijesima te djece koja se u pauzama od nošenja vode uz brijeg igra krpenim loptama. Afrika mijenja prioritete. Afrika te uči odučenim stvarima i otvara oči
Dalmacija

Vrlika i Perućko jezero: Lijepi prizori pastirskog života

Dalmacija kakva je nekad bila, neiskvarena i netaknuta

Izvor Cetine, kameni most od stećaka, crkva sv. Spasa, pogled s Gradine, vrlička česma, koze i ovce na lokalnim cestama, starci koji gone krave na ispašu, kokoši na putu do plaže su nešto što zasigurno nećete zaboraviti. Ovo je Dalmacija kao što je nekad bila, neiskvarena i netaknuta. Perućko jezero je mjesto koje pruža mir
Bkrii2

Mala kronika ljetne biciklijade 2017: Zapisi usred puta (1)

Od Zagreba do Splita na dva točka

Vrućina je bila gotovo nepodnošljiva, a dionica do Korenice, preko Rakovice i Plitvica, činila se beskonačnom. Vozio sam u grču – osjećao sam nelagodu, čak sam se i bojao, ne znajući pravo zašto. Vožnja me trebala oslobađati. Protrnuo sam svaki put kad bi pored mene prošao kamion, trubeći i stenjući. Nekoć me to nije toliko uznemiravalo, ali očito je bila riječ o djeliću šireg straha kojeg bih morao savladati. Zato sam i odlučio ponovno putovati bicklom, između ostalog