Tekstovi sa tagom: Travel

GB lamps

Huzun - tuga zbog umiruće kulture

Grand Bazaar, između Orijenta i stvarnosti

Danas je Grand Bazaar jedna od top TripAdvisor atrakcija, must-see svakog turista u Istanbulu, meta onih travel blogera sa zapadnjačko-turističkom vizijom Orijenta, leglo jeftinih suvenira i Disney verzija sultanskih likova za naivne strance. Ali on je puno više od toga: kroz povijest je spajajući ljude istoga grada – muškarace sa ženama, nomade s građanima, građane s vlastelom, lokalne stanovnike sa stranacima, Istok sa Zapadom – spajao civilizacije i svijetove
Prespa 01 S

Prespansko jezero: putovanje na kraj balkanskog zaleđa

Jedna voda, a tri naroda

Prespansko jezero i okolna sela polako uništavaju oni koji ne vide ništa vredno u istoriji ovog kraja, te klima, budući da se svake godine topi sve manje snega, te je nivo vode sve niži – za poslednjih dvadeset godina spustio se čak pet metara. I ribe je sve manje, što utiče i na populaciju ptica. Meštani krivicu svaljuju na one iz „drugog sela“, pa su Grci krivi zbog divljih deponija, Albanci zato što su lovili ribu uz pomoć dinamita, a Makedonci zato što su jezero pretvorili u septičku jamu. Krenuo sam ka Atini sa osećajem da će nacionalizam harati ovim krajem i u decenijama koje tek dolaze.
Tene 02 S

Planinarenje na Guazu

Tenerife, raj za avanturiste

Na jednom mjestu su mi tako obje noge odlučile krenuti hrabro pred ostatkom tijela, no ni sad ne znam kako, ali uspio sam zgrabiti dva neodlomljena ruba stijene i tolko jako stiso da sam potpuno zaustavio svoje tijelo od pada ili proklizavanja. Sam sam sebe iznenadio kako sam se izvukao bez ogrebotine, onako poput Toma Cruisea u scenama “Mission Impossiblea”. Valjda to znači da nisam još tolko star
Dublin

Ima zemlje za strance

Stotine tisuća dobrodošlica u Irsku

Kad ste rođeni negdje, sustav oko vas je jednostavno sustav na kojem ste izgrađeni kao osoba, i neke stvari znate samo zato što ste ih koristili od rođenja, ili ste čuli kroz priče. Za nekog tko se prebacio u novu sredinu i banalne stvari mogu biti problem
Albani 01 S

Na jugu Albanije: Od Sarande do Ksamila i natrag

Beg od stvarnosti u 40 slika

Radoznala trojka iz Srbije (D. Luković - S. Dančetović - P. Luković) deset dana neočekivanog godišnjeg odmora odlučila je da provede u Albaniji, preciznije u Ksamilu, na samom jugu ove drage nam države. Budući da reči nisu dovoljne da opišu kako izgledaju Ksamil i njegove čuvene peščane plaže, posegli smo za fotografijama - tek da osetite dašak atmosfere u ovoj oazi mira na preslanom Jonskom moru. Kako je glavna turistička sezona prošla, septembar je zahvaljujući prelepom vremenu otvorio vrata posebnom privatnom ugođaju - bez gužve, vike, haosa i turista. Uz obaveznu parolu: u Ksamil se uvek vraća! Garantujemo!  
Albani 02 S

Godišnji odmor u Albaniji: Vodič protiv predrasuda

Ksamil, parče jonskog raja

Glavni razlozi za to što Srbin nerado ide u Albaniju su neznanje i strah, koji uvek dolaze u paru. Teško je odagnati decenijama usađivane i brižljivo negovane predrasude. Međutim, Albanija će vas iznenaditi čak i ako nemate ili niste svesni da imate predrasude. Očekivanja će vam najpre izneveriti činjenica da ih nije briga što ste iz Srbije, niti da imaju predstavu odakle ste. Retko koga pitaju iz koje je zemlje, raduju se svakom turisti, a i ako čuju srpski, uglavnom će ga pomešati sa poljskim ili makedonskim
Icej 03 S

Helvegen IV – Glečer

Jedini put u Rejkjavik

Prešli smo cestu i zaputili se do nekoliko stotina metara udaljenih obala Jokulsarlon jezera. Po njemu su plutale plave i prozirne ledene sante toliko malom brzinom da se golim okom nije moglo primijetiti da se uopšte kreću. Prizor je djelovao nestvarno. Putujući svijetom nailazio sam na najrazličitije fenomene, prirodne ili vještačke. Vidio sam nekoliko vulkana, nevjerovatne planine, nekoliko pustinja, gradove u kamenu, sveta mjesta i manastire, ali nikada nisam vidio ništa slično Islandu. Na samom Islandu, možda najveličanstvenije mjesto koje sam vidio je upravo ovo – Jokulsarlon jezero i dijamantska plaža.
Icefood 01 S

Helvegen III - Akurejri

Doručak na Islandu

Nastavili smo vožnju, prošli pored Rejkjavika, konačno skrenuli ka sjeveru i umjesto tunelom koji se plaćao odlučili da krenemo dužim putem oko Foraging – Hvalfjörður zaliva. Znao sam da nas zbog gubitka silnih kilometara čeka mnogo napornija vožnja nego što sam planirao. Morali smo nadoknaditi izgubljeno vrijeme i kilometre. Vozili smo satima oko zaliva, umjesto pola sata kroz tunel, ali se to pokazala kao najbolja odluka. Usput smo vidjeli divlje konje, planine, jezera, vodopade i slapove sa kojih smo pili vodu. Čak se i Sunce pojavilo po prvi put otkad smo stigli na Island.
Glee 03 S

Helvegen II - Oluja

Na rubu Eyjafjallajökull glečera

Vjetar je i dalje pojačavao intenzitet, pa smo odlučili da pronađemo zaklon i odlučimo šta dalje. Stigli smo na benzinsku pumpu u blizini, prepunu ljudi. Svi su gledali vremensku prognozu i stanje na putevima na displeju. Primijetio sam krhotine stakla na parkingu, pa sam odlučio da pomjerim kola. Radio sam to nekoliko puta, sve dok nisam našao savršeno mjesto za kućicu, zaklonjeno terencima sa dvije strane i zidom pumpe sa treće strane. Malo sam odahnuo, vratio se unutra i zapazio Nevenu kako sa nekim ljudima priča na francuskom. Ljudi koji su posmatrali displej počeli su da negoduju. Svi putevi ka Viku i iz Vika su zatvoreni. Čak i ovaj kojim smo upravo stigli. Iz ovog grada više nije bilo izlaza.
Icell 01 S

Helvegen I - Zlatni prsten

Sedam dana na Islandu

Što se tiče kriminala, na Islandu toga gotovo i da nema. Godišnje se u toj zemlji desi 1,3 ubistva. SWAT tim je imao jednu intervenciju u istoriji (poli shooting – Decembar 2013. godine), nakon čega se država izvinjavala porodici ubijenog mentalno oboljelog teroriste, a građani Rejkjavika mirno protestovali. U gradu Vik postoje čitava 2 policajca i zaduženi su za red i mir u oblasti oko tog grada. Čitav Island ima oko 600 policajaca, koji gotovo nikada ne nose oružje. Za 7 dana nismo vidjeli niti jednog policajca na Islandu, a ukoliko želite da ih vidite, možete zapratiti njihov instagram profil na kojem redovno objavljuju recepte i fotografije kolača.
Kutais 01 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (3)

Govorila je nepoznatim jezikom

Putujem satima iz Jerevana do Kutaisija, sa pauzom od sat vremena u Tbilisiju, gdje hvatam drugu maršrutku. Cijeli dan sam potrošio u putu i naveče stigao u Kutaisi. Kao da je prošla vječnost otkad sam napustio ovaj grad. Sjedim u restoranu, čitam svoju knjigu i čekam da se Mwvane pojavi.
Khor 02 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (2)

Na planini Ararat

Kada sam se vratio u Bosnu, ljudi su me pitali zašto sam išao u Jermeniju, da li sam normalan, da li u Jermeniji imaju struju, vodu, Mrežu, da li ratuju, imaju li šta da jedu. LJudi koji žive u Bosni, zemlji za koju cijeli svijet misli da se u njoj ljudi još kolju po ulicama, da smo neke primitivne životinje i da nemamo ni struju. Barem mi iz Bosne ne bismo smjeli imati tu vrstu predrasuda prema drugima.
Kavka 03 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (1)

Priča o zelenom zmaju

Mwvane Frani se rodila prije 25 godina. Tu, u Kutaisiju. Ime joj je Zeleni Zmaj. Voli svoju majku više od svega, pravi lijepe mafine i kovrdžava je. Prateći tok njene kose moguće je vrlo lako ući u beskonačnu petlju radosti i potpuno se izgubiti u lavirintu zaljubljenosti. Kada se rodila, roditelji su mislili da su dobili Anu, pa su je tako nazvali. Nisu je prepoznali. Ima čisto gruzijsko srce i najnježniji glas.
Lenkasam12

Putopis iz autobusa: Beograd-Ljubljana, 1993. godine

Šta će ti život kad nemaš vizu

Optimisti koji su se kladili da ćemo u Ljubljani biti već oko podne, odjednom postaju pesimisti. Sve više verujem da ću ostatak svog život provesti u ovom ukletom autobusu na relaciji: bolnica-Murska Sobota-granica-bolnica-Murska Sobota-bolnica...