Tekstovi sa tagom: Vlado Simcich Vava

‘Trembling Knees’ drugi je po redu singl s albuma “New Green Cabaret”, produkt višegodišnjeg zajedničkog rada Japanskih Premijera i Vlade Simcicha Vave, objavljuje Dallas Records

Ajde probajte pogodit ko je nosio portabl mono aparat za vrćenje ploča? Dobro, pogodili ste iz prve. Čim sam ga ukopčao zauzeo sam gard DJ znalca, pa je krenuo The Jean Genie. Želio sam održati tu napetu dinamiku pa mi je pod ruku dopala i Anarchy In The UK. Činilo se kao da djevojke baš i nisu nalazile neku čvršću sponu s mojim odabirom muzike, a ni momci koji su me okružili nisu me ohrabrili u mojoj edukacijskoj misiji

Majice na koletiće u raznim bojama s krokodilom ili blizancima oslonjenim leđima jedan o drugog su koristili šminkeri i nabavljali su ih za jeftino iz takozvane istambulske veze. One na vijenčić, kojima sam uvijek gravitirao, se nisu dali preko Turaka ishodovat, na Ponte Rossu ih nisu držali, a u pravom dućanu valjalo je za taj proizvod izdvojiti ravno 50.000 lira. Dakle, što mi je preostalo? Odreći se ploča? Pih!

Zasmijuljim se potiho situaciji, dakle tome kako nas je preskočila smrt, uh, kakav bi to rokenrol cirkus bio da smo premješteni na vječna lovišta, istresli bi ondje s nas sva nedjela, loše rifove, istokvalitetne tekstove, a pepeo svih naših pogrešaka i promašaja bi začas popadao na tlo, kao u onoj 'sve ptičice izgore spustile se nadole'. Uspomene bi krenule rikverc pogonom, čak bi nas mogli proglasiti i simpatičnima u tim okolnostima

Loviš zlo pa se izležavaš do mile volje. Ponekad rezultati ne moraju ispasti optimalni jer Bog neke dane zaglavi na manikuri noktiju pa ne stigne biti baš svugdje i uvijek. Ili ipak da? Kakogod, evo vam znanstvenog odgovora zašto je dobro imati doma mačku

Približavao se i taj dan, a JRT je obećao neprekinuto praćenje maratonskog događaja u trajanju od šesnaest sati. Jurio sam prema još jednom ispitu, zahtjevnom, onom koji će odrediti moju sudbinu preko ljeta, kao i za stjecanje prostora kod roditelja za potpunom autonomijom tijekom održavanja Live Aida ispred TV ekrana

Još jedno vrlo eklektično izdanje domaćih kratkića. Od ambijentalne gitarske izolacije preko bluegrassa, pa sve do apstraktnog hip hopa, duba i tvrdog techna

Otvorenih očiju sam gledao mutno ispred sebe, tako se naime roni bez maske – ostavljate sve u bluru kao lošu fotografiju, ne bih li negdje uočio mjehuriće duboko ispod stijenja, možda kakav odbljesak bijele puti, eteričnog tijela. Pa iako bih nailazio najčešće na prazne pivske boce, odbačene automobilske gume, željezne konstrukcije, najlonske vrećice kako vrebaju biti progutane od gladnih riba, nisam gubio nadu

Kad su devedesete krenule taracati sve pred sobom, dolazilo je novo vrijeme pa je sve staro valjalo zgaziti, format vinila je postao neprihvatljiv. Tu je kulturu trebalo na brzinu zaboraviti, a društvo će prožeti snagom tsunamija revolucionarni nosač zvuka - kompakt disk

Kampanja je odmah dobila negativni kontekst iako joj je jedini zadatak bila borba protiv apatije birača. Spot je emitiran jednom na HRT, a pravi život je imao samo na privatnim malim lokalnim TV postajama. Zanimljivo, ovaj je uradak potpuno nemoguće pronaći na bilo kojoj digitalnoj platformi, ali unatoč tome ne vjerujem u zavjeru širih razmjera

Koncerti u Novom Sadu i Beogradu bit će prilika za sve ljubitelje punka, post-punka i novog vala da uživaju u energičnim, pravim rockerskim izvedbama legendarnih pjesama među kojima su Narodna pjesma, Moj život je novi val, Živjela Jugoslavija, Javna kupatila, Zastave i druge

Pokrenuo sam ručicu gramofona i ploča je zasvirala. Isti čas sam pribjegao tim zvukovima, kao da mi se ukazala Gospa od-bilo-kuda. Odjednom sam postao fokusiran, pamćenje me služilo, ali overemotivnost nisam svladao. A ni sa sluhom nisam postajao bolji, jok, no ovo je bilo stvarno izvan običnog poimanja kulture sviranja. Ono, majke mi. Pa mi je pomoglo da počnem komunicirati s dva različita svijeta koja su se u meni sudarala

Odjednom, našao sam se tamo, u toj polumilijunskoj gužvi, okupan blatom, žedan, gladan, ali u krajoliku s puno zelenila i ogromnom binom ispred mene. Nisam razaznao tko je upravo taj čas svirao, ali nešto zvuka je dolazilo kroz jeku pa sam se ljuljuškao amo-tamo. Malo dalje sam uočio i naherenu kućicu na farmi koju je ustupio hipicima Max Yasgur, dobričina nesvjestan količine ljudi koja će mu izgaziti privatno ogromno imanje. Ondje su neki stariji stanovnici, vjerojatno iz devetnaestog stoljeća, rukama zaklanjali sunce da bolje vide užas koji ih je snašao. Takve slike ne pamti niti jedna generacija, a uskoro će to postati mit koji će se prenositi s koljena na koljeno. Woodstock. Tri dana ljubavi i muzike

Njegova se strategija sastojala od toga da ostane čist, beskompromisan, artističan pod svaku cijenu, sasvim nevažno hoće li njegov album ostvariti profit i proboj na scenu. Baš kao i njegov, učinilo mi se to na prvo slušanje, a i dvadesetitri godine kasnije potvrđujem, uzor, Nick Drake

Bili smo odmorni, mladi, ne osobito intelektualno inspirativni, još manje kreditno sposobni, što je bilo karakteristično za cijelo onodobno društvo, pa smo putem do tamo i pjevali. Ne borbene, ne! Repertoar je bio od Električnog orgazma do Deep Purple i Dugmeta, od Čorbe do Parafa, a učitelji se nisu uopće protivili našim protusocijalističkim porukama