Tekstovi sa tagom: Walt Whitman

Volt Vitman je jednom izjavio: "Pa ja nisam nimalo pitom; neprevodiv sam. Odjekuje moj varvarski vrisak iznad krovova sveta"

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koja su zaokupila našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

Volt Vitman je jednom izjavio: "Pa ja nisam nimalo pitom; neprevodiv sam. Odjekuje moj varvarski vrisak iznad krovova sveta"

Kvir književnost je pisana, čitana, kritikovana i promišljana u prilično neprijateljskom okruženju. Iako danas možemo da raspravljamo o stepenu tog neprijateljstva, ili o njegovoj prirodi u odnosu na različite vrste pritisaka i potiskivanja, njegova konstantna prisutnost je neosporna. Stvaranje, čitanje, pa i podučavanje o homoseksualnoj književnosti potčinjeno je političkom položaju gejeva i lezbejki u našem društvu. Razumevanje mašte u homoseksualnom kontekstu pre svega zahteva razumevanje one u homofobičnom kontekstu. Budući da su do sada kvir autori uglavnom pisali za čitaoce koji su bili neprijateljski nastrojeni, morali su da prilagode svoj rad očekivanjima te i takve publike

Volt Vitman je jednom izjavio: "Pa ja nisam nimalo pitom; neprevodiv sam. Odjekuje moj varvarski vrisak iznad krovova sveta"

“U ovom obožavanom, u ovom umazanom, u ovom inficiranom Beogradu teško je živeti stojeći uspravno. U ovom gradu iz kojeg jedva čekam da zbrišem, najteže je biti poražen”

Kvir književnost je pisana, čitana, kritikovana i promišljana u prilično neprijateljskom okruženju. Iako danas možemo da raspravljamo o stepenu tog neprijateljstva, ili o njegovoj prirodi u odnosu na različite vrste pritisaka i potiskivanja, njegova konstantna prisutnost je neosporna. Stvaranje, čitanje, pa i podučavanje o homoseksualnoj književnosti potčinjeno je političkom položaju gejeva i lezbejki u našem društvu. Razumevanje mašte u homoseksualnom kontekstu pre svega zahteva razumevanje one u homofobičnom kontekstu. Budući da su do sada kvir autori uglavnom pisali za čitaoce koji su bili neprijateljski nastrojeni, morali su da prilagode svoj rad očekivanjima te i takve publike

Kvir književnost je pisana, čitana, kritikovana i promišljana u prilično neprijateljskom okruženju. Iako danas možemo da raspravljamo o stepenu tog neprijateljstva, ili o njegovoj prirodi u odnosu na različite vrste pritisaka i potiskivanja, njegova konstantna prisutnost je neosporna. Stvaranje, čitanje, pa i podučavanje o homoseksualnoj književnosti potčinjeno je političkom položaju gejeva i lezbejki u našem društvu. Razumevanje mašte u homoseksualnom kontekstu pre svega zahteva razumevanje one u homofobičnom kontekstu. Budući da su do sada kvir autori uglavnom pisali za čitaoce koji su bili neprijateljski nastrojeni, morali su da prilagode svoj rad očekivanjima te i takve publike

Kakva je to poruka koju Vitmen kao pjesnik-prorok želi da prenese svojim čitaocima? Možda se do odgovora na ovo pitanje može najjednostavnije doći preko tumačenja njegovog manifesta, "Pjesme o samom sebi". Ona pokušava, prema već poznatim romantičarskim kanonima, da obuhvati što veći prostor, da ostvari veoma razuneni portret i pjesnika i svijeta. Vitmenova originalnost a i osnovna slabost njegove poezije nalaze se u metodu ostvarivanja ove božanske sveobuhvatnosti. On, naime, stavlja jednu pored druge veliki broj slika iz prirode, povezujući ih ili ih menusobno suprotstavljajući, pokušavajući da preko ovih često bizarnih nizova izrazi svoje osnovne ideje o bratstvu i jednakosti ljudi i prirodnom veličanstvu ljudske ličnosti (Zvonimir Radeljković)

Nisam slijep pred vrijednošću čudesnog poklona “Vlati trave”. Mislim da je to najneobičniji iskaz duha i mudrosti do sada nastao u Americi. Tu nalazim neuporedive stvari rečene neuporedivo dobro, kako i treba. Nalazim hrabrost obrade koja nas toliko oduševljava i koju samo može nadahnuti velika snaga zapažanja. Pozdravljam Vas na početku velike karijere (Ralf Valdo Emerson)

Noseći ovoje, vodu i spužvu ravno i brzo idem svojim ranjenicima, onamo gdje leže na tlu doneseni poslije bitke, gdje njihova neprocjenjiva krv rumeni travu i tlo, ili odlazim k redovima bolničkih šatora ili u bolnicu pod krovom, vraćam se opet dugim redovima kreveta s jedne i s druge strane, pristupam svima i svakomu jednome za drugim, nikoga ne preskačem

Kakva je to poruka koju Vitmen kao pjesnik-prorok želi da prenese svojim čitaocima? Možda se do odgovora na ovo pitanje može najjednostavnije doći preko tumačenja njegovog manifesta, "Pjesme o samom sebi". Ona pokušava, prema već poznatim romantičarskim kanonima, da obuhvati što veći prostor, da ostvari veoma razuneni portret i pjesnika i svijeta. Vitmenova originalnost a i osnovna slabost njegove poezije nalaze se u metodu ostvarivanja ove božanske sveobuhvatnosti. On, naime, stavlja jednu pored druge veliki broj slika iz prirode, povezujući ih ili ih menusobno suprotstavljajući, pokušavajući da preko ovih često bizarnih nizova izrazi svoje osnovne ideje o bratstvu i jednakosti ljudi i prirodnom veličanstvu ljudske ličnosti (Zvonimir Radeljković)

Vitmen na sebe uzima božanske obaveze; on je neka vrsta Brame, svestvoritelja i vrhovnog presuditelja u svemiru, ali se taj stav krajnjeg romantičarskog egoizma i arogancije u njegovoj poeziji paradoksalno spaja s tipično američkim osjećanjem demokratije i jednakosti. Jer, za Vitmena, kao što on to ističe u predgovoru prvom izdanju Vlati trave, "Sjedinjene države same po sebi su u biti najveća pjesma" (Zvonimir Radeljković)

Volt Vitman je jednom izjavio: "Pa ja i nisam nimalo pitom; neprevodiv sam. Odjekuje moj varvarski vrisak iznad krovova sveta"

Zapisano je da je Volt Vitmen posetio Nju Orleans 1848. godine, a napustio ga posle tri meseca zbog navodne ljubavne afere sa jednom građankom. To je postalo temom jedne od njegovih najpoznatijih „heteroseksualnih“ ljubavnih pesama, za koju je, pošto je pronađena među rukopisima iz 1925. godine, utvrđeno da i nije baš tako strejt. Vitmen je, naime, promenio rod voljenog subjekta kako bi pesmu učinio mogućom za štampanje.