Tekstovi sa tagom: agresija

Ukrajina

Ratne misli

Ruski svet smrti i razaranja

Samo dvije stvari su iritantnije od neprijateljskog bombardiranja: prva je kada vas neprijatelj uvjerava da je bombardiranje za vaše dobro; druga kada tvrdi da u stvari vi bombardirate sami sebe kako biste narušili njegovu reputaciju. Mentalno zdravom čovjeku prijeti moždani udar kada čuje kako sociopat Dmitrij Peskov „isključuje“ mogućnost da ruska vojska granatira stambene zgrade u Ukrajini ili kada ona kreatura sa slika Hieronymusa Boscha Marija Zaharova zgražanje nad ruskom invazijom naziva simptomom histerične rusofobije. Stoga je iznimno prijatno vidjeti da Ukrajinci pružaju žilav otpor ruskim panzer divizijama
Puttoo 13 B

Otpor imperijalnoj sili

Rusija ulazi u Ukrajinu

Rusija ulazi u sela duž Makijivke kao i duboke šume Volnovahe, kida plakate i sejmove, gazi puteve, brvna, ugovore, staze, potočiće. Rusija ulazi u osamnaesti vek, u februar i u mart, u smeh, u plač i u savest, u napregnutu pažnju studenta i u blagu rasejanost razgrejanih zidova, u livade pune trava i u šumske, nečitke proseke, gazi maćuhice, rezedu, ostavlja u vlažnoj mahovini tragove kopita, gusenica i guma, ruši dimnjake, drveće, palate, gasi svetla, pali velike vatre u anđeoskim vrtovima, muti čista vrela, ruši biblioteke, crkve, gradske većnice, razvešava po nebu skerletne zastave, Rusija ulazi u moj život, Rusija ulazi u moje misli, Rusija ulazi u moje pesme
Sarajevo

Sećanje na april i početak rata u Bosni

Agresija obojena svirepošću

Glavni štab agresije bio je u Beogradu, odakle je pružana logistika ratnim pohodima i odakle su stizala naređenja za mobilisanje oficira JNA i kriminalaca na privremenom patriotsko-pljačkaškom angažmanu. Rat je finansiran novcem srbijanskih poreskih obveznika koji su većinski pristali da finansiraju i na svaki drugi način podstiču ubijanje, silovanje, zlostavljanje, rušenje, proterivanje. Nisu - ogromna većina - rekli da im je žao
Karadzic4

Jessica Stern: Moj ratni zločinac

Kako je Karadžić odveo američku profesoricu u labirint poricanja genocida

Nalazimo se u okruženju obnovljenog negiranja genocida u BiH. Prije nekoliko mjeseci, Nobelova nagrada za književnost za 2019. godinu dodijeljena je austrijskom piscu Peteru Handkeu, čije knjige su u BiH naišle na opsežne kritike zbog angažmana u negiranju genocida. Ipak, osjećam olakšanje bar zbog jednog aspekta rada Jessice Stern: ona iskreno priznaje da je njen pristup subjektivan. U tom smislu, ne pokušava nikoga obmanuti. Otvoreno je fascinirana Karadžićem zato što je on ratni zločinac, a razumni čitatelji – čak i ako su neinformirani o genocidu u BiH i prvi put se upuštaju u neugodan poduhvat čitanja o njemu – vjerovatno neće pogriješiti i njene stavove smatrati objektivnim
Aatk 37 S

Naša posla: Skupština stanara u punom sjaju

Pod tačkom razno - agresija

Ako se iko pitao zašto je Nušić u svoje, a i u naše vreme bio onoliko popularan, treba da bar jednom poseti sastanak Skupštine stanara svoje zgrade. U stvari, tek na takvim sastancima biće vam jasno koliko smo svi u krivu kada se pravimo da ne znamo kako je propala ideja o demokratiji, kako je nastao fašizam, i kako je moguće da ljudi u savremenim nazovi liberalnim društvima pristaju na to da budu špijunirani i nadgledani
Crnagor 01

Prepuna čaša

Crna Gora nije srpska kolonija

Srbija nikako da shvati da Crna Gora nije više kulturna kolonija nijedne države i da jednako pravo da budu zastupljeni imaju i hrvatski, i slovenački, i BH pisci, i bilo koje druge države, kao srpski u nastavnim planovima Crne Gore. Odnosno, onoliko koliko zaslužuju da nose epitet svjetski priznate kulturne vrijednosti. Prije svega, Crna Gora je obavezna da vodi računa o svojoj kulturnoj baštini, a ne druge države. Odakle ideja da svi pisci koji se izučavaju u školama u Srbiji moraju biti u nastavnim programima Crne Gore? I po kojoj to logici srpski mediji to nazivaju izdajom i antisrpskim projektom?
Ruski medved

Agresija na Crnu Goru

Što je bilo dok nas nije bilo

Crna Gora je napadnuta od strane jedne velike sile. Velike sile, ne zbog eufemizma, već zato što to govori o ozbiljnosti i disproporciji u snazi između dvije države, Crne Gore i Ruske federacije. U tome imaju vjerne saradnike u dobrom dijelu stanovnika Crne Gore, SPC, političkim organizacijama, nevladinim organizacijama i medijima. I to je sve bilo jasno još od početka, od jeseni 2015. godine, kada su crnogorski petokolonaši razapeli šatore na jednoj od najvažnijih ulica Podgorice. U tome su imali podršku svih onih koji su ličnu korist istakli iznad svih ostalih principa