Što se tiče LGBTQ aktivizma u zadnjih 20 godina, on definitivno ima uzlaznu liniju i osvaja javni prostor, najviše zahvaljujući grupi upornih aktivista. Istina i socijalna klima se donekle promijenila, ali naše je mišljenje da je to uglavnom posljedica međunarodnog pritiska, nego promjene kulturne/socijalne paradigme
U ponedjeljak 23. septembra, švedska aktivistica Greta Thunberg održala je govor na UN-ovom samitu o klimatskim promjenama, tri dana nakon što je govorila pred desetinama hiljada ljudi koji su učestvovali u klimatskom školskom štrajku u New Yorku. Od tada su ona i njen aktivizam postali predmet žustrih rasprava
Kako zapravo izgleda nešto što bi se moglo smatrati radikalnim LGBT aktivizmom? Postoji pregršt primjera iz povijesti LGBT pokreta, no ovaj je tekst posvećen samo jednom od njih, doista genijalnom potezu Gay Activists Alliance (GAA) iz 1971. godine. Riječ je o organizaciji nastaloj pred kraj 1969., zahvaljujući skupini aktivista koja se odcijepila od Gay Liberation Fronta (GLF), politički radikalne skupine koja je zagovarala prevrat cijelog kapitalističko-heteropatrijarhalnog sustava odmah i sad, samo što nije uspjela skoro ništa konkretno učiniti da svoje proklamirane ciljeve ostvari.
Pa rekao bih da su otišli da žive svoj život, da ga ovdje nisu mogli živjeti. I ono što ja smatram pod življenjem života su svakodnevne stvari, ne mislim ni na kakve luksuze, holivude i crvene tepihe, nego na mogućnost da voliš koga želiš da voliš, mogućnost da imaš dijete, da ti niko ne da otkaz zato što si gej ili lezbejka ili trans osoba, da možeš da se zaposliš, da te zapravo neko cijeni, da možeš da napreduješ u karijeri bez stranačkih knjižica, to su ti neki razlozi ljudi s kojima sam ja u kontaktu.
U kontekstu svojevrsnog dječjeg aktivizma koji otvara najkrupnija pitanja ljudskih prava Rafaela R. skreće pažnju na važnu knjigu "Ja sam Malala: autobiografija Pakistanke koju su talibani pokušali ubiti jer se zalagala za pravo na obrazovanje".
Bosnu i Hercegovinu je do sada uslijed nepogodnih ekonomskih i političkih prilika napustio veliki broj ljudi. Opći kvalitet života bh. građana/ki prilično je nizak. Uz sve to, neke osobe se suočavaju i sa specifičnim oblicima diskriminacije poput homofobije i transfobije, koji se nerijetko manifestuju kao govor mržnje, nasilje ili prijetnje. Ovim su osobama često upravo azil i odlazak iz države jedino rješenje za dostojanstven život. O mogućnostima traženja azila na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta se govorilo i u petak, 14. decembra, na radionici koju je organizirao Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa SHL fondacijom.
Rođena kao Susan Abigail Tomalin 4. listopada 1946. godine u New Yorku, Susan Sarandon najstarija je od devetero braće i sestara. Nakon udaje za Chrisa Sarandona uzima suprugovo prezime i ostavlja ga kao umjetničko ime i nakon rastave. Znala je reći kako je, kao najstarije dijete, bila majka svim sestrama i braći te kako joj je trebalo dosta vremena da shvati da ne mora biti majka i svakom muškarcu koji uđe u njezin život.
Dana 16. rujna 2018. godine napunilo se točno 100 godina od kad je rođena srpska kazališna, filmska i televizijska radnica, ali i velika humanitarka Branka Veselinović. Iako ponosno nosi titulu najstarije srpske glumice, Branka prkosi vremenu te i dalje neumorno radi – piše, crta, vježba gimnastiku, pomaže ljudima u nevolji, i to sve uz svoj čuveni osmjeh koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Zahvaljujući ženskom pokretu feminizam je neizostavan dio društvenog dialoga, a dok je nekad biti feministkinjom bilo itekako odvažno, feminizam danas svoje mjesto nalazi i u popularnoj kulturi.
Sicilijanski temperament, glas djevojčice, divlje frizure i ekscentrično odijevanje u najkraćim crtama opisuju pojavu Cyndi Lauper.Family-friendly punk rock princeza, sa svojim albumom She's so unusual (1983) postala je prva ženska umjetnica u povijesti s četiri singla s istog, debitantskog albuma koji su se našli u Top 5 Billboardove Hot 100 ljestvice.
Knjige i slikovnice sa snažnim ženskim likovima nisu novost. Od Pipi Duge Čarape preko Lizzie Bennet do Lisbeth Salander, takvi likovi postoje. Ali su rijetkost. I uvijek idu protiv struje. Njihov karakter suprotstavljen je društvu kao da je biti inteligentna i neovisna žena, neopterećena društvenim normama, nekakva društvena anomalija. Jer, na žalost, u očima društva, još uvijek jest.
Fotografkinja koja piše pop pjesme i svira klavijature, Dubrovkinja u Zagrebu, diplomirana TV i filmska snimateljica, pasionirana vrtlarica, predstavnica Hrvatske na 50. venecijanskom bijenalu, redateljica dva dokumentarna filma, pokretačica portala za domaću fotografiju, vlasnica psa, dobitnica druge T-HT nagrade… sve nabrojeno samo su neki od brojnih identiteta Ane Opalić, autorice s kojom smo o svim tim identitetima porazgovarali u intervjuu koji slijedi.
"120 otkucaja u minuti" ("120 battements par minute") prošle je godine nagrađen Grand Prixom na festivalu u Cannesu, a nedavno je osvojio i pregršt Cesara, francuskih filmskih nagrada, uključujući i onu za najbolji film 2017. godine. Film režisera i koscenarista Robina Campilla prati skupinu aktivista skupine ACT UP koji početkom devedesetih godina u Parizu pokušavaju nadležne natjerati da im pomognu borbi protiv epidemije AIDS-a, ali i educirati javnost o tada smrtonosnoj bolesti. U tekstu za Crol.hr Gordan Duhaček objašnjava zašto je riječ o najboljem filmu iz 2017. (upozorenje – spoileri).
