Tekstovi sa tagom: aleksandar dragaš

Split je takav grad, gotovo obrnuto nastrojen u odnosu na Rijeku, jer dok smo iz nje dobili neke od najvažnijih punk i rock protagonista, njezina se estradna ili zabavnoglazbena scena ne može mjeriti s onom splitskom; barem ne po komercijalnosti i popularnosti. I dok bi netko zbog takvog stanja stvari odustao od knjige o glazbenoj sceni Splita, Gall je uspio dočarati tu shizofreniju svog rodnog grada i njegove glazbene scene; koja kao da je raspolućena između “festivalske familije” Huljić s pripadajućom vokalnom “ergelom” i mnogo, mnogo teže i društveno važnije poetike TBF-a

Kako su onda zvučali “Naši dani”, najbolje elaborira Siniša Škarica: “Ne samo ‘današnjem slušateljstvu’, naše radijske i diskografske snimke nikad nisu dobro zvučale ni nama samima. U našim očima (i ušima), ali - uvjeravam onog tko će možda pročitati ove retke - i naše publike, izgledali smo i zvučali bolje od onog zapisanog na vrpcama ili pločama. No, to će ostati dokumenti vremena, svidjelo se to nama ili ne. Danas, pak, s ove vremenske distance - kako je Glavan napisao - zvuči ‘autohtonije nego u vrijeme svojeg izlaska (...) Grupa 220 bila je prva domaća rock-grupa koja je nadahnuto uspjela ujediniti naklonost tinejdžera i opravdane umjetničke ambicije’”

Danas izvođači mogu izravno komunicirati sa svojom publikom, čak i objavljivati glazbu bez da o tome obavijeste medije kao čuvare kulture, pa čak i diskografske kuće za koje snimaju. No pitanje je gdje se danas u glazbi, zbog takvog stanja stvari, mogu doživjeti ono uzbuđenje i onaj osjećaj otkrića”. Kao u doba kad je NME bio u naponu snage, a klinci morali otići do kioska da im netko važan otkrije što je zapravo bitno i kvalitetno, čekati omiljenu radijsku emisiju s kazetom spremnom za snimanje i štedjeti lovu za ploče po koje smo išli sve do Trsta, Beča, Münchena, ako ih nije bilo u Zagrebu

Svi ti razvikani DJ-evi bitno su nekreativniji i od robota koje su najveći njemački i svjetski glazbeni avangardisti ponovo poveli na put da bi oni, umjesto živih članova tog sastava, "izveli" antologijsku "The Robots" kao prvu skladbu na bisu dvosatnog, senzacionalno dobrog koncerta

Čuveni zagrebački punk rock band "Hladno pivo" ovih dana obeležava čak tri decenije karijere. Počeli su da sviraju kasnih '80-ih ispod slika sa Titovim likom, a proslavili se tek sredinom '90-ih. Prvih petnaest godina radili su vredno i posvećeno da bi tek narednih petnaest sve urodilo plodom. Danas su jedan od kultnih bandova, cenjen širom bivše Jugoslavije. Slavljeničke koncerte započinju 2. i 3. marta u Zagrebu, dok će u Beogradu nastupiti na proleće, 26. maja, na terenima KK Partizan na Kalemegdanu. U nastavku donosimo intervju koji je sa "Hladnim pivom" vodio muzički kritičar i novinar Jutarnjeg lista Aleksandar Dragaš

Uoči snimanja albuma Johnny Cash je znao da je “ženidba” njegova hita “Folsom Prison Blues” i zatvorske publike zrela za uspjeh, no mnogi nisu smatrali da će taj album postići takav uspjeh. Ipak, “At Folsom Prison” je zasjeo na vrh top-lista, kasnije dosegnuo nakladu višu od tri milijuna primjeraka te otišao u legendu...

Davno je bilo kad se bavio pitanjem propasti radničke klase kao u pjesmi "Industrial Estate", nacizmom u "Who Makes The Nazis?" kao pitanjem koje je danas itekako opet aktualno, ismijavanjem britanske kraljevske obitelji i njihove povijesti kao u "Spoilt Victorian Child". Doduše, njegova poezija često je bila apstraktna, teška za prevođenje i objašnjavanje zbog nevjerojatne igre riječima i pojmovima, no malo tko od onih koji znaju finese engleskog jezika i mancunina narječja ne bi potpisao da je Mark E. Smith bio jedan od najvećih britanskih (rock) pjesnika 20. i 21. stoljeća

Bog će znati koliko je terabajtova elektronske glazbe snimljeno nakon “Autobahna”, ali gotovo ništa od toga nije zasjenilo auru Kraftwerka kao Beatlesa elektronske glazbe. Skladateljski opus, razvoj melodija i konstruiranje ritmova, metafora putovanja kao simbola napretka i jedinstva Europe, reflektiranje industrijskog i informatičkog doba u glazbi, albumi kao integralno umjetničko djelo i pjesma koja može funkcionirati i kod kuće i u klubu, i u autu i na biciklu, i u vlaku i u hodu, samo su neke od nedostižnih kvaliteta Kraftwerka, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (elektronske) glazbe

U povodu 60. rođendana Shanea MacGowana, glazbeni kritičar Jutarnjeg lista prisjeća se kako je irskom pjesničkom bardu dva dana bio "domaćin" u prosincu 1998. Tekst je svojedobno bio objavljen u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista, a na portalu jutarnji.hr je "reprintan" za sve one koji ga nisu tada pročitali na papiru

I opet je krenulo, em rano u godini za koju se nadamo da za glazbenike neće biti kobna poput pretprošle, em „preko reda“, kako se u narodu to kaže kad netko umre relativno mlad. Naime, nije se ova godina pošteno ni zakotrljala, a već nas je zauvijek napustila 46-godišnja Dolores O’Riordan, popularna i omiljena pjevačica irskog alter-rock benda The Cranberries

Unatoč bandcampu i streamingu, informacije između Hrvatske i susjedstva ne kolaju ni lako ni brzo jer je i manje diskografa koji bi se sustavno bavili "prekograničnim" aktivnostima u promociji i izdavanju novih albuma. Sve je teže naći adekvatan prostor u medijima za izvođače iz susjedstva, osim na pokojem webzineu, premda je zbog ekonomskog opstanka hrvatskim izvođačima važno svirati po susjedstvu, kao što nikoga ne bi trebalo smetati što su se u Hrvatskoj etablirali Dubioza kolektiv, Repetitor, S.A.R.S. i nekolicina drugih, poniklih u posljednjih desetak godina

Stanje glazbene scene još bi bilo bolje kad bi Ministarstvo kulture i lokalne samouprave jače pomogli djelovanje, a ponegdje i osnutak onoga što smo nekoć zvali omladinskim klubovima. Naime, put do velikih dvorana uvijek počinje u daleko manjim klubovima i barovima, a valja svirati i van najvećih gradova i ljetnih festivala, ali gdje leže razlozi recentne “pomame” za velikim domaćim koncertima?

U magazinu fROOTS već duže prate što Kries rade u glazbi pa je u povodu objave “Selo na okuke/Village Tracks” glavni urednik Ian Anderson napisao da je “na svoj način album jednako uzbudljiv kao i London Calling, ali s gajdama - napravljenim od jareće kože.” U istom magazinu, vodećem na engleskom govornom području za world music scenu, Chris Nickson tako piše da “bubnjevi i udaraljke još uvijek preplavljuju, kao da stojiš na putu tenku. Pjesme možda dolaze iz tradicije, no način na koji su izvedene posjeduje svu snagu i strast najboljeg punka. Zvuče kao da im sam život ovisi o svakom udarcu, svakoj noti”

Vjerojatno smo i mi potaknuli neke promjene, no prije nas je bio crni val u jugoslavenskom filmu, pa tekstovi nekih profesora i filozofa koji su se sukobljavali sa sistemom, ili književnika poput Danila Kiša koji je za mene bio i ostao revolucionaran. Profesor Tine Hribar u knjizi ‘Punk je bio prije’ zaključuje da bez punka ne bi bilo promjena u slovenskom pa i jugoslavenskom društvu, s čime se profesor Slavoj Žižek sigurno ne bi složio jer on misli da sve počinje s njim