Tekstovi sa tagom: aleksandar dragaš

Bog će znati koliko je terabajtova elektronske glazbe snimljeno nakon “Autobahna”, ali gotovo ništa od toga nije zasjenilo auru Kraftwerka kao Beatlesa elektronske glazbe. Skladateljski opus, razvoj melodija i konstruiranje ritmova, metafora putovanja kao simbola napretka i jedinstva Europe, reflektiranje industrijskog i informatičkog doba u glazbi, albumi kao integralno umjetničko djelo i pjesma koja može funkcionirati i kod kuće i u klubu, i u autu i na biciklu, i u vlaku i u hodu, samo su neke od nedostižnih kvaliteta Kraftwerka, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (elektronske) glazbe

U povodu 60. rođendana Shanea MacGowana, glazbeni kritičar Jutarnjeg lista prisjeća se kako je irskom pjesničkom bardu dva dana bio "domaćin" u prosincu 1998. Tekst je svojedobno bio objavljen u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista, a na portalu jutarnji.hr je "reprintan" za sve one koji ga nisu tada pročitali na papiru

I opet je krenulo, em rano u godini za koju se nadamo da za glazbenike neće biti kobna poput pretprošle, em „preko reda“, kako se u narodu to kaže kad netko umre relativno mlad. Naime, nije se ova godina pošteno ni zakotrljala, a već nas je zauvijek napustila 46-godišnja Dolores O’Riordan, popularna i omiljena pjevačica irskog alter-rock benda The Cranberries

Unatoč bandcampu i streamingu, informacije između Hrvatske i susjedstva ne kolaju ni lako ni brzo jer je i manje diskografa koji bi se sustavno bavili "prekograničnim" aktivnostima u promociji i izdavanju novih albuma. Sve je teže naći adekvatan prostor u medijima za izvođače iz susjedstva, osim na pokojem webzineu, premda je zbog ekonomskog opstanka hrvatskim izvođačima važno svirati po susjedstvu, kao što nikoga ne bi trebalo smetati što su se u Hrvatskoj etablirali Dubioza kolektiv, Repetitor, S.A.R.S. i nekolicina drugih, poniklih u posljednjih desetak godina

Stanje glazbene scene još bi bilo bolje kad bi Ministarstvo kulture i lokalne samouprave jače pomogli djelovanje, a ponegdje i osnutak onoga što smo nekoć zvali omladinskim klubovima. Naime, put do velikih dvorana uvijek počinje u daleko manjim klubovima i barovima, a valja svirati i van najvećih gradova i ljetnih festivala, ali gdje leže razlozi recentne “pomame” za velikim domaćim koncertima?

U magazinu fROOTS već duže prate što Kries rade u glazbi pa je u povodu objave “Selo na okuke/Village Tracks” glavni urednik Ian Anderson napisao da je “na svoj način album jednako uzbudljiv kao i London Calling, ali s gajdama - napravljenim od jareće kože.” U istom magazinu, vodećem na engleskom govornom području za world music scenu, Chris Nickson tako piše da “bubnjevi i udaraljke još uvijek preplavljuju, kao da stojiš na putu tenku. Pjesme možda dolaze iz tradicije, no način na koji su izvedene posjeduje svu snagu i strast najboljeg punka. Zvuče kao da im sam život ovisi o svakom udarcu, svakoj noti”

Vjerojatno smo i mi potaknuli neke promjene, no prije nas je bio crni val u jugoslavenskom filmu, pa tekstovi nekih profesora i filozofa koji su se sukobljavali sa sistemom, ili književnika poput Danila Kiša koji je za mene bio i ostao revolucionaran. Profesor Tine Hribar u knjizi ‘Punk je bio prije’ zaključuje da bez punka ne bi bilo promjena u slovenskom pa i jugoslavenskom društvu, s čime se profesor Slavoj Žižek sigurno ne bi složio jer on misli da sve počinje s njim