Tekstovi sa tagom: amfilohije

Nije problem u tome što jerarsi SPC-a u Boga ne veruju, već u tome što ne veruju ni u Božje zapovesti, ni u elementarne etičke postulate, ni u empatiju, ni u to da se prema ljudskim bićima ne treba odnositi kao prema krpama. Ukratko – problem je u tome što ne veruju ni u šta. Osim, eventualno, u sopstveno blagoutrobije i lično zadovoljstvo, u luksuz, skupa kola, posede i ostale ovozemaljske tričarije. I u boginju Naciju koja im dostavlja sve te nepotrepštine u ogromnim količinama

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti

Tražimo od državnog tužilaštva da odgovori na naše podnijete tužbe, jer ne vidimo nijedan razlog za oduglovačenje, tim prije što je naša namjera bila da spriječimo nelegalno djelovanje, a ne da se oduglovačenjem omogućuje nastavljanje vršenja krivičnog djela. Posebno u nelegalnoj gradnji i devastaciji objekata od nacionlnog kulturnog značaja. Iskreno se nadamo da nemamo posla sa paganskim vjerovanjima u kletve i bacanje čini. Mi nećemo odustati od zahtjeva da se poštuju zakoni i civilizacijske norme i ne postoji istanca kojoj se nećemo obratiti, domaća i međunarodna, da ukažemo kako se u Crnoj Gori ne poštuju sopstveni zakoni i kako država, koja jedina ima monopol sile, ne koristi svoje institucije i kapacitete da zaštiti uništavanje kulturnog naslijeđa i spriječi anticrnogorsko bestijanje po Crnoj Gori i slavljenje najtragičnijih trenutaka crnogorskog naroda u istoriji

Mitropolit Amfilohije otkrio je još jednu zaveru protiv pravoslavlja i srpstva protiv kojih su se davno urotile sve zemaljske sile: Vatikan, masoni, Kominterna, novi svetski poredak, zelena transverzala, crvena tangenta, žuta hipotenuza i ljubičasta epicikloida. Toj zaveri sad su se pridružile i snage sa onog sveta, satanske sile iz inferna na čije je dejstvo Amfilohije posebno osetljiv, odatle mu valjda i nadimak Risto Sotona

Ako država Crna Gora misli da odlaganjem neminovnog pacifikuje probleme, grdno se vara. Odlaganjem rješavanja krucijalnih društvenih pitanja, pitanja odnosa sa SPC i, u krajnjem slučaju, sa državom Srbijom, samo se multiplikuju i komplikuju rješenja, jer je očito da i SPC i zvanična i nezvanična Srbija samo pojačavaju aktivnosti prema Crnoj Gori i, bojimo se, neće birati sredstva u svojoj nakani da od Crne Gore napravi drugu Dodikovu satrapiju

Zaista ne znam i nije mi jasno odakle bilo kome iz Srbije pravo da određuje institucijama Crne Gore koje pismo će upotrebljavati u komunikaciji? Pa to je vrhunac bezobrazluka? Što mislite da Crna Gora uvede uredbu, poput vlade Srbije za ćirilicu, kojom će favorizovati latinicu? Bio bi to genocid gori nego u Aušvicu! Ko vas pita, gospodo iz Srbije, i što vas briga koje će pismo koristiti vlast u Crnoj Gori? Kakve vi veze imate sa time i kakve to veze ima sa položajem Srba u Crnoj Gori?

Zašto Crnogorcima smeta parastos kvislingu i ratnom zločincu? U Srbiji je podignuto nekoliko spomenika Čiči, a svake godine se služi nekoliko parastosa ratnom zločincu u raznim crkvama, uz prisustvo javnih ličnosti, pa se niko ne uznemirava, niti diže buku u javnosti

Amfilohije je već gospodin u godinama, bliži mu se čas susreta s poslodavcem (ne sa Tvorcem, već sa onim drugim kome verno služi tolike decenije), pa je rešio da ne ode tek tako sa ovog sveta, već da iza sebe ostavi zaveštanje u vidu novog Ustava SPC-PP. Najavljenim promenama Amfilohije čini koliko je do njega da oteža razlaz Srbije sa Kosovom, uspostavljanje dobrosusedskih odnosa sa Kosovom i Crnom Gorom, te da zagorča život budućim generacijama žitelja ove nesrećne zemlja koja, pored svih samoskrivljenih zala, ima i ovakve crkvene jerarhe. U neku ruku, Ustav SPC-PP je Amfilohijev politički testament. Kakav jerarh, takva i oporuka

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili...

Ne može bolje, ni jedinstvenije, sprega je to ozbiljne vojske i domicilnih zavijajućih parastoskih basova. Mozaik predstavlja anđelčiće i šatro vaskrsenje, trebalo je poraditi, teži to 40 tona, širi se na 1230 kvadrata. Može se kazati da je prvi deo vojne pomoći Rusije, doleteo mnogo pre "migova". Jedinstvo je postignuto, još da nam je topovskog mesa za ratove: "Mnoge majke koje nisu želele da imaju više od jednog deteta, danas čupaju kose i ridaju nad izgubljenim sinovima u ovim ratnim sukobima, proklinjujući često boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još dece da im ostanu kao uteha" (patrijarh Pavle, Božićna poslanica 1995)

Imaće novopostavljena premijerka u Crkvi svog najmoćnijeg protivnika. Neće njene glavešine nikada pristati na takvo „bogohuljenje“. Držim da će pokrovitelji pedofilije u osveštanim vladičanskim domovima obogatiti svoje molitve i filipike po hramovima novom metom, paradigmom pogubnog uticaja zapada na zdravu, svetosavsku omladinu, koja svoju čistotu pred Bogom ne dokazuje kupanjem i kulturom, kako je to vladika Nikolaj teološki utemeljio. Bojim se da će to biti jedini ozbiljni protivnik vlade Ane Brnabić

Crna Gora je napadnuta od strane jedne velike sile. Velike sile, ne zbog eufemizma, već zato što to govori o ozbiljnosti i disproporciji u snazi između dvije države, Crne Gore i Ruske federacije. U tome imaju vjerne saradnike u dobrom dijelu stanovnika Crne Gore, SPC, političkim organizacijama, nevladinim organizacijama i medijima. I to je sve bilo jasno još od početka, od jeseni 2015. godine, kada su crnogorski petokolonaši razapeli šatore na jednoj od najvažnijih ulica Podgorice. U tome su imali podršku svih onih koji su ličnu korist istakli iznad svih ostalih principa

Ako je iko doprinio, ili doprinese, urušavanju crnogorskog državnog i nacionalnog suvereniteta, onda je to sadašnji, velikosrpski namjesnik u Cetinjskom manastiru; fanatizovani svetosavac, moderni Herostrat svega što je dubinsko, crnogorsko. Njegova svetosavska hobotnica ušla je u sve pore naše stvarnosti i glavni je zastavonoša anticrnogorskog pokreta na javnoj sceni. Čovjek kojem je sve dozvoljeno. Čovjek kojem nije sveta niti država niti vjera. Sve u ime velikosrpstva, ništa u ime Crne Gore