Tekstovi sa tagom: antifašizam

Prisjećanje života osobe dok na njen nadgrobni spomenik polažemo cvijeće, ili na neki drugi način odajemo počast, uobičajna je praksa. Oživljavamo trenutke u kojima je naš život bio isprepleten s tom osobom; oživljavamo tugu i bol koje je njihova smrt posadila na polju našeg života; žalom obavijamo sve neostvarene zajedničke planove

Vukicu su uhapsili 14. aprila u tri sata ujutro i sproveli je u zloglasni zatvor Glavnjača kod još zloglasnijeg policijskog agenta Svetozara Vujkovića. Vujković je odmah počeo da je tuče i suočio je sa gomilom ilegalnog materijala, ali Vukica je uporno tvrdila da nikad to nije videla i da ništa ne zna. Vujkoviću se pridružio još jedan agent, Đorđe Kosmajac, pa su zajedno započeli torturu nad Vukicom koja je trajala 14 dana i 14 noći. Šamarali su je, tukli goveđom žilom po tabanima, vezivali je lancima, čupali joj kosu, jedan agent bi joj seo na leđa a drugi bi joj zapušio usta prljavom krpom. Suočavali su je sa uhapšenim mladićima s kojima je radila, ali ona je neprekidno tvrdila da ih ne poznaje

Nikolaj Velimirović je svoju ideologiju, nazvanu svetosavlje, konstruisao potpuno izvan bilo čega što bi bilo uverenje, stav ili misao Svetog Save. Velimirovićevo svetosavlje nije samo bez Svetoga Save, ovo je po svemu konstruisano kao suprotnost onome što je bila misao i delo Svetog Save u svom vremenu. S pravom je predani istraživač religije Mirko Đorđević tvrdio: „Svetosavlje se gradi kao totalitarna ideologija po modelu koji Nikolaj ne krije – po fašističkom modelu.“ Ovaj konstruisani ideološki model napreciznije bi se mogao označiti kao ljotićevska ideja pod lažnom oznakom Save Nemanjića. Kasniji uticajni Nikolajevi učenici su nastavili da na započetoj paradigmi izgrađuju ideološki obrazac, koji je pokazao ogromni potencijal za političku funkcionalizaciju i kleronacionalističku homogenizaciju

Kao potomak četnika i kao promoter i simpatizer četničke doktrine, srpski mitropolit Amfilohije je čitav svoj mandat posvetio iskrivljivanju istorijske slike. Radio je to na svakome ćošku: držao lažave, revizionističke propovijedi, iskopao svaku kost do koje je mogao doći, podizao crkve četničkim „mučenicima“, krečio i farbao freske nekom vrstom kriptočetničkog new wave pop-arta, proglašavao ratne zločince svečevima i držao im parastose

Mogu li se demokratske vrijednosti propagirati i zagovarati selektivno, te šta ili ko ima potencijal da okupi razjedinjene maginalne pokrete i građanske organizacije, govore Gordana Katana, Demir Mahmutćehajić, Denis Dervišević i Melani Isović

Ono što je, međutim, impresivno, to je da Amerikom ovih dana marširaju zajedno stotine tisuća ljudi svih boja. Više je bjelaca nego crnaca u tom kolonama koje daju podršku crnom čovjeku, žrtvi policijske brutalnosti. Više je žena u tih par dana izišlo slobodno i svojevoljno iz kuća afirmirati ljudska i ženska prava nego ikada ranije. Multietničko, međuvjersko i rodno bratstvo je moćno ako se uspije održati. Na Balkanu je doživjelo poraz, ali to ne znači da će svuda, Balkan je specifičan, zaostao, samo zakratko moderniziran, a potom vraćen u status plemena i palanke

Ako ne uspije ovaj, slijedi novi val. Zapravo ovo bi mogao biti treći val, ako prvim računamo pokret za građanska prava Martina Luthera Kinga i općenito društvena previranja iz šezdesetih koja se kao ponavljaju. U pokretu Black Lives matter i sadašnjim prosvjedima protiv policijske brutalnosti, mnogi vide nastavak Kingovog pokreta i drugih previranja iz turbulentnih šezdesetih jer ideali i snovi o kojima je govorio Martin Luther King nisu ostvareni iako je afroamerička nacija u međuvremenu postala afirmirana i priznata u kulturnom smislu

Ono što može predstavljati ozbiljan hendikep antifašističkim borbama u postdejtonskom periodu, jeste njihov otklon od socijalnih pitanja, pa antifašizam prije da djeluje kao reakcionarni gadget etnonacionalizmima

Poslijeratna izgradnja Jugoslavije u duhu ideologije „bratstva i jedinstva“ plodotvorno se odrazila u Crnoj Gori, kojoj je stvaranjem Titove Jugoslavije vraćen teritorijalni subjektivitet i dio nacionalnoga ponosa. Pored svih mana, rigidnosti, represija i nedemokratičnosti jugoslovenskog komunizma, taj sistem je za nekolika puta unaprijedio svaki pedalj Jugoslavije u odnosu na ono kakva je Jugoslavija bila u periodu između dva rata. Čvrsti, kako je Tito volio reći „monolitini“ sistem, znao je čuvati tekovine krvlju stečene slobode te je svaki pokušaj rehabilitacije ratnih zločinaca i kolaboracionističkih pokreta sve do Titove smrti gušen u začetku

Labinsku republiku su proglasili pobunjeni istarski rudari koji su ustali protiv nadolazeće talijanske fašističke politike. Labinska republika bila je kratkotrajna samoupravna republika rudara. Ovaj ustanak istarskih rudara smatra se prvim antifašističkim ustankom na svijetu. Danas je taj dan, 2. mart, međunarodni dan rudara

Drugi svjetski rat na prostoru bivše Jugoslavije bio je oslobodilački rat, ali i integralni dio revolucije. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina bili su, između ostalog, i integralni dio kontrarevolucije. Koja je uspjela. U ekonomskom smislu, ona je dovršena na cijelom ex-YU prostoru: sve što su komunisti sagradili već je prodato, ili će prodato biti uskoro. U ideološkom smislu, kontrarevolucija nije dovršena jedino u Crnoj Gori. Pod patronatom vlasti opštinske i državne institucije kulture i dalje organizuju ovakve manifestacij. No i u Crnoj Gori u toku je konačni kontrarevolucionarni udar: vodi ga Amfilohije, uz pomoć Srbije i Republike Srpske

Pošto se istina svuda potiskuje i zbog toga ju je teško pisati, većina u tome – da li se istina piše ili ne – vidi pitanje stava. Veruje se da je za to potrebna samo hrabrost. A zaboravlja se na drugu teškoću, na pronalaženje istine. Ne može biti govora o tome da je pronaći istinu lako

U zaleđu Vodica turisti mogu razgledavati mnoštvo uništenih anitfašističkih spomenika urešenih fašističkim grafitima

Da bismo razumjeli kako je to slabo školovani lički komunist uspio u srpnju 1941. ujediniti ličke i bosanske Hrvate i Srbe u antifašističku frontu, i da bismo shvatili zašto je Partija tog ljeta 1941. baš njega poslala da organizira ustanak u Lici, nužno je da ukratko prošetamo kroz život Marka Oreškovića Krntije, koristeći „Autobiografiju“ koju je napisao u studenome 1939., a 1950. ju objavilo izdavačko poduzeće „Kultura“

Narodni heroj Milinko Kušić, posle svih Nemaca, četnika, ustaša, nije mogao da se nosi i sa Komisijom za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine grada Beograda, koja mu je 2006, u vreme vlasti Demokratske stranke, oduzela ulicu. S druge strane, Miodrag Petrović Čkalja, jedan od simbola Jugoslavije, u ime naroda koji ga je voleo i poštovao, posthumno je ponižen: oduzetu ulicu narodnog heroja dali su njemu, sve misleć’, valjda, kako je i to bolje nego kritika da “Čkalja nema ulicu”. A Miodrag Petrović zaslužio je mnogo više, makar posthumno poštovanje ili Trg u centru grada. A, ovako, oba su partizanska heroja poražena