Tekstovi sa tagom: apokalipsa

Apoka 02 S

Kijametsko doba

Hoće li ta Apokalipsa?

Istinska nevolja za Jovanov koncept Apokalipse nastaje kada Crkva i Rim postanu jedno, stope se. U trenutku kada Konstantin Rim učini hrišćanskim, Apokalipsa je, navodno, okončana, Hristovo carstvo je uspostavljeno. No siromašni su i dalje siromašni, crkva je bogata pa još bogatija, nepravda je i dalje na svakom koraku, svijet je isto govno koje je i bio i koje će dovijeka biti. To je bila Apokalipsa? To je bilo - to?
Springst 07 S

24 pjesme za 24 sata sudnjeg dana

Soundtrack za apokalipsu

U danima u kojima jedni smatraju da je koronavirus blaži oblik gripe, drugi da je posrijedi pogubna pandemija, a treći da smo nadomak armagedona, Aleksandar Dragaš priklonio se apokaliptičnom scenariju jer je taj prostim okom nevidljivi nametnik ukazao na to koliko je naša superiorna i umrežena civilizacija slaba i krhka te koliko brzo može skliznuti u kaos i destrukciju
Atak 01 S

Weekend Videos

Deset godina u tri minuta i druge priče

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Dinno 04 S

Ekološka kriza i manjinske zajednice

Neće biti prajda na mrtvoj planeti

“Mi smo raznolika mreža ljudi koji dolaze iz svih oblasti života, ujedinjeni u vjerovanju da klimatska i ekološka kriza ne znače samo krizu planete, krizu migranata/ica, nego i krizu za LGBT+ zajednicu. Neće biti prajda u ekocidu. LGBT+ osobe, pogotovo migranti/ce, osobe sa invaliditetom, transrodne osobe i osobe drugih rasa, suočavaju se sa katastrofom na više frontova.”
Dgra 02 S

Odlomak iz romana u rukopisu „Cimetna pisma“

Grad s plavim očima

Naš Grad je odlazio u izbjeglištvo. Bilo je to pomalo i tužno. Kada bi se Suton visoko propeo na zemljanom valu, mogla sam vidjeti druge stanovnike kako zabrinuto, s prozorâ, posmatraju veliku rupu u kojoj je nekad svoje korijenje puštao Grad tokom nekoliko milenija. Mahali smo jedni drugima, nije nas bilo puno, ali prisutnost drugih ljudi, od kojih sam se skroz otuđila, bila je nekako utješna i smirujuća u ovom sudbonosnom trenutku. Sporazumijevali smo se slovima koje smo pravili svojim tijelima, što sam naučila u izviđačima, ili bi ispisivali kratke rečenice na čaršafima, jastucima. Neki sugrađani su čamili na krovovima i pušili posljednje zalihe cigareta, jer ovo je bio jedinstven događaj, kojem niko prije nije svjedočio