Tekstovi sa tagom: arhitektura

Na tisuće nas dobre knjige čita u toplini neboderskih stanova. Čitati na 23. katu posebno je iskustvo, pa vrijedi i bolje upoznati te divove našeg grada

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Dok je vozila iz Sarandë za Gjirokastër napravila je kratko skretanje, te se zaustavila u jednom selu nakon što je primetila neobičnu džamiju.

Arhitektonski brutalizam iz treće četvrtine prošlog veka je u zapadnom svetu danas ponovo hip. Dobivši to nesrećno ime po građevinama od sirovog betona (beton brut) s vidljivim tragovima grubog odliva, lep u zemljama mediteranskog sunca i ružan u zemljama kiša, krasio ga je estetski bunt prema odevenoj arhitekturi volumena, posebno beloj, malterskoj, ”buržoaskoj” i ”neiskrenoj” Moderni međuratnog doba. Nošen darovitošću i smelošću domaćih stvaralaca, imao je sreće i u našoj sredini, dao vredna dela.

Nakon zemljotresa koji su u septembru 2017. potresli Meksiko nekoliko arhitekata se okupilo oko projekta ReConstruir México – čiji je cilj da se udruženim snagama obnove urušeni objekti, i pruži dom porodicama koje su ostale bez domova. Sedamnaest meseci nakon tragedije PienZa Sostenible – organizacija koja stoji iza projekta – organizovala je više od 150 projekata rekonstrukcije, a kako bi se poboljšao kvalitet života onima koji žive u zajednicama koje su ranjive, te izolovane od ostatka društva. U okviru ovog projekta nastala je i Karina House koju možete da vidite na fotografijama, a pre projekta se razgovaralo sa porodicom kojoj je kuća namenjena kako bi se saznalo koje su im potrebe i kakav bi prostor najbolje na njih odgovorio. Od arhitekata su zatražili samo dve sobe, malu dnevnu sobu, i šporet na drva koji bi trebalo da se nađe ispred kuće, sa malom nastrešnicom koja bi ga štitila od vremenskih nepogoda.

Brutalizam je stil u modernoj arhitekturi koji je cvetao od 1954. do 1970. godine. Naziv je dobio od francuske reči "beton brut" koja označava "grubi" beton, pojam koji je fracuski arhitekta Le Corbusier koristio da bi opisao liveni beton s vidljivim tragovima oplate korišćen na većini njegovih zgrada sagrađenih nakon Drugog svetskog rata. Pojam je počeo masovno da se koristi nakon objavljivanja knjige Reynera Banhama "The New Brutalism: Ethic or Aesthetic?" koja se bavi pokušajem da se okarakteriše do tada nastala grupa pravaca delovanja, naročito u Evropi.

Jasenovački cvijet zadnji je prizor, na samom kraju, ove izložbe. Bez obzira koliko sam se nostalgično prisjećao sretnijih turističkih vremena gledajući stare slike jadranskih hotela, kad je 'cijela zajednica sudjelovala, a pristup plaži bio neograničen', dok sam se smješkao požutjelim Iskrinim telefonima i pokušao dozvati u sjećanje gdje je u mom djetinjstvu bio jugo-kiosk K67, izložba me je otpratila s najbolnijom i najvažnijom porukom iz Jasenovca – nikad zaboraviti. To je bio dio našeg jugoslavenskog iskustva. Još je više dio našeg hrvatskog iskustva

Povampirenjem pobornika fašizma, njihovim ustoličenjem kao nosilaca novih društvenih vrijednosti, revizionističkim prekodiranjem antifašističkih spomenika (i njihovim svođenjem na mononacionalni koncept), ovdašnje društvo ustoličeno u navodni višestranački demokratizam zapravo je regresiralo i izabralo najcrnji revizionizam kao svoje osnovno obilježje

Domovi kulture, dakako, i dalje postoje. Međutim, čitava ideološka baza na kojoj su počivali više ne postoji: ni ideja kulturne inkluzivnosti, ni spajanja amaterizma i profesionalizma, ni obrazovanja uz rad. Kad u njima postoje obrazovni programi, u pravilu su komercijalizirani, autsorsani i privatizirani. Kad se grade novi kvartovi i novi studentski domovi, u njima nema centara kulture - ali ima crkava i kapelica kao markera nove vladajuće ideologije

Lutajući prostorima nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, nemački fotograf Frank Herfort, stalni saradnik XXZ magazina, napravio je serijal pod nazivom „Imperial Pomp Of The East“, u kojem se nalaze fotografije iz Rusije, Kazahstana, Turkmenistana, Čečenije... Postsocijalistička potreba da se napravi nešto pompezno, tobož veličanstveno, što luđe i što dramatičnije, negde na granicama ružnih science-fiction maštarija – ostvarila se u novosagrađenim objektima širom umrlog SSSR. Budućnost užasa je već stigla.