Tekstovi sa tagom: arsen dedić

Bba 02 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (63)

Boba Stefanović: Kad čitava SFRJ plače zbog pesme "Obriši suze, draga"

Sećaš li se „Euridike"? Mnogo je onih koji postavljaju ovo pitanje. Živelo se u „Euridici", tamo su se mnogi zaljubili i odljubili. Boba Stefanović zapevao je na tom magičnom mestu u 15. godini. Onda je postao zlatni dečak u „Zlatnim dečacima". Mnogi nikada neće zaboraviti te dečake. Raspali su se negde pred lipanjska gibanja. Boba Stefanović, dečak sa BG-kaldrme, počeo je da peva sam. Pevao je „meko", sentimentalno, poluprivatno. Mlade Jugoslovenke bile su paf! Nežni mangup vršljao im je po venama (tako se, valjda, tada govorilo). Suze se nisu brisale, iako je Boba molio... (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Slobodanu Bobi Stefanoviću. Intervju sa Bobom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine. Boba Stefanović umro je 9. februara 2015. u Beogradu)
Gbbi 01 S

O jednoj singlici Gabi Novak iz 1969. godine

Njezin je glas posljednja preostala konstanta u ovom životu

Na omotnici nije pisalo ime hrvatskog tekstopisca. Uz Cavallara i Bigazzija pridodan je samo aranžer Krešimir Oblak, ali na službenoj stranici Gabi Novak stoji da je tekst napisao Arsen Dedić. To nas se, zapravo, i ne tiče, ali sljedeće godine njih dvoje će postati par. To što je u njenom glasu na ovakav način i u ovakvim riječima čuo pjesmu “Lisa dagli occhi blu” vjerojatno govori nešto i o ljubavi
Aastr 02 S

Ekskluzivno: Iz knjige „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“

Kako je sivi socijalizam dobio šareno (zabavno) glazbeno lice

Monografija „Šezdesete u Hrvatskoj – mit ili stvarnost“, zbirka eseja o književnosti, filmu, muzici, likovnim umjetnostima i kulturi svakodnevice, objavljena je uz istoimenu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), kojoj je suizdavač Školska knjiga. Sa dozvolom izdavača i autora, u nekoliko nastavaka objavićemo delove iz ove dragocene monografije
Arsss 02 S

Adrese naše mladosti

Arsen Dedić: Pjevao je ono u što je i sam vjerovao

U čemu je bila tajna njegova uspjeha? Pjevao je dobro, ali nije impresionirao glasovnim mogućnostima. Vice Vukov je, na primjer, imao puno veći glasovni doseg, katkad bi se iznimno potrudio i oko glumačke interpretacije, no Arsen je naprosto vjerovao u ono što je pjevao, poput njegovih kolega u Italiji ili Francuskoj. Drugo, Arsen je imao u što vjerovati jer su mu tekstovi bili sjajni. “Moderato cantabile” poručivao je kako se zbog ljubavi isplati napustiti obitelj i ustaljene navike i “pobjeći neznano gdje”. U socijalizmu tako nešto niste mogli čuti baš svaki dan
Run 01 S

Malena mjesta srca moga

Odlazak

I blijesak slavna šestopera,/ i miris (miris) kalopera/ Tamo, tamo da putujem,/ tamo, tamo da tugujem
Arrze 03 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (3)

Muzika je moj najsretniji, najdraži izraz

Pre više od pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
Grup 03 S

Interview: Drago Mlinarec, Sveti duh hrvatskog rocka

Bolje čoporativno, no korporativno

Razgovor s doajenom hrvatskog kantautorstva i začetnikom autorskog rocka na ovim prostorima koji je za Jugoton 1968. godine s Grupom 220 snimio LP „Naši dani“, prvi rock album u tadašnjoj Jugoslaviji

U dobrom raspoloženju: Estradni defile pred Maršalom

Oni su pevali Titu

Feljton „Bolja prošlost“ o jugoslovenskoj estradi potvrdio je ono što se znalo: Josip Broz Tito uživao je u dobroj pesmi, kao što je uživao u dobroj kapljici ili u dobrom društvu. Svaku priliku da se opusti, Maršal nije propuštao: redovno su mu na zabavama gostovali najpopularniji jugoslovenski pevači, humoristi ili operske zvezde. Svako od učesnika pamti kako je zabavljao Tita, pa je tako imitator Ljuba Stepanović ispričao svoj slučaj. „Prvi put se to dogodilo 12.februara 1961. godine u Klubu saveznih poslanika na Dedinju. Ja sam dugo pričao o svojim utiscima iz Latinske Amerike i onda, pošto sam bio kod Fidela Kastra,imitirao sam njega, a zatim De Gola i Hruščova... U jednom trenutku Tito reče: 'Hajde, bogamu, ja bih htio čuti kako ja govorim“. Meni je u tom trenutku bilo malo nelagodno. Jeste to na neki način bila hrabrost, ali mnogo manje sam od straha umro ja, neko oko njega oni kameleoni i poltroni, koji su živi premrli, šta će sada da bude. Svestan sam u tom trenutku bio da imam delikatan zadatak, ali držao sam se samo Titovih tekstova iz govora i moram priznati da sam malo manje zamuckivao. Naravno, uvek me pitaju da li se Tito smejao kada sam ga imitirao? A ja kažem - da se on nije smejao, ja bih plakao!...“
Arrze 02 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (2)

I moje klempave uši izazvale su mnoge nesporazume

Točno prije pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
Arsss 01 S

Šta je 1968. Arsen Dedić pisao o sebi u “Plavom vjesniku” (1)

Kad se dižete iz bare, morat ćete za sobom povući i mulj

Točno prije pedeset godina, daleke 1968, za zagrebački “Plavi vjesnik” Arsen Dedić je napisao neku vrstu autobiografije, sjećajući se prvih deset godina svoje karijere. Za poštovaoce velikog umjetnika, ovo nadsve zanimljivo štivo vratiće nas u vrijeme kad se zabavna glazba borila za svoje mesto pod suncem, ali i u doba festivala šezdesetih, velikih turneja po inozemstvu, nezaboravnih koncerata i muzičkih zvijezda koje su obilježile duh jedne epohe
šezdesete

Moja privatna istorija: Jedna mladost u Jugoslaviji

Šezdesete - doba bijega od stvarnosti

Šezdesete godine dvedesetog stoljeća zapravo ne postoje, vrijeme ih je pojelo. Dovoljno je spomenuti samo par riječi za koje više nitko ne zna. Tko se još sjeća mikića, malinovca, pereca ili žabice? Tko se još sjeća onog starog, suhog pereca koji se u izlogu prve birtije družio s neumornom muhom. Tko još znade za Albus sapun, Peresam ili za Cin? Hulahup je nestao, moped postao skuter, a ni romobila nema
Arrse 01 S

Siniša Škarica o albumu „Kronologija (1962. – 1964.)“: Rane godine Arsena Dedića (3)

Melankolija kao brižljivo brušeni biser

Jedna druga velika Arsenova pjesma, također u rukopisu odbacivana sa svih važnih festivala - Zagrebačkog, Opatijskog, Beogradskog, ponijeta u skici kao popudbina na odsluženje vojnog roka, rodila se prvih vojničkih dana u Otočcu u konačno remek-djelo. „Kuća pored mora“. „Napisao sam je jednog običnog dana u kasarni u Otočcu, u Lici, u starom zdanju podignutom još za vrijeme Vojne krajine. Sve oko mene je bilo obično. Zapravo, bilo je to jedne noći kada sam bio pomoćnik dežurnoga. Nisam mislio ni na što. Napisao sam kompoziciju i poslao je na Splitski festival, gdje sam, kako znate, uspio.“ As simple as that!
Aasen 01 S

Siniša Škarica o albumu „Kronologija (1962. – 1964.)“: Rane godine Arsena Dedića (2)

Pjevač koji sluti da je autor

Naziv PGP-ova singla „To sam ja“ - po ustaljenoj praksi nafilan s četiri snimke - kao da je slao poruku: ovo jesam konačno ja! Za naslovnu je, dakle, odabrao skladbu Mauricea Vidalina i Gilberta Becauda „C'etait moi“, manje istaknutu u opusu slavna šansonijera, ali programatski Arsenu očigledno posebno važnu. Svojom mediteranskom notom (k tomu za razliku od originala u uvodu pojačanom efektom morskih valova) u emocionalno opuštenom, romantičnom tonu, trebala je biti njegovom novom estradnom slikom južnjačkog trubadura
Spltl 01 S

Siniša Škarica o albumu „Kronologija (1962. – 1964.)“: Rane godine Arsena Dedića (1)

Bliskost s italijanskim kantautorima

Očigledno, mladi Arsen je slušao i Adriana Celentana i Tonyja Dallaru i Giorgia Gabera i druge iz novog naraštaja talijanskih manje-više amerikaniziranih zvijezda; a i sam je, kao što je već istaknuto još na Ribnjaku, imitirao Paula Anku, Platterse ili Pata Boonea. Puno bliži rocku nego je bio voljan priznati, kasnije će često isticati sklonost jednome Lou Reedu ili Neilu Youngu...
Stulic1

Opora poetika: Štulićevi prepjevi rađaju nove pjesme

Pogađanje zadnjeg stiha

Sa Štulićevim "Partizanom" stoji upravo obratno: on svojom obradom nije poništio istinu pjesme, nego nam ju je – tvrdim – tek otkrio. Zadnji stih potpuno mijenja smisao pjesme i zapravo je njen jedini mogući kraj. Sloboda nam je draga i dolazi – i što ćemo? Then we’ll come from the shadows? – pa to je bezveze! Svatko s dva čista uha čuje da je to potpuno krivo. Završiti s optimističnom apoteozom pjesmu koja inače sva odiše gordom beznadnošću?