Tekstovi sa tagom: banja luka

Prošlo je mjesec dana od napada na članice i članove Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa u Banjaluci. Sa jednomjesečnim odmakom lakše je sumirati osjećanja, racionalizovati strah, ne zadrhtati svaki put kad se pored vas u mraku pojave muškarci u crnom ili grupa navijača. No i dalje ostaje gorak okus u ustima i pitanje da li sve ovo ima smisla u društvu u kojem živimo. Da li ćemo do kraja života morati voditi računa gdje hodamo i da li ćemo biti sankcionisani samo zato što ne mislimo kao većina i ne dijelimo vrijednosti koje imaju tačne projekcije šta je identitet, kako treba da izgleda tradicionalna porodica, društvo i država, isključujući sve ostalo

Tog 18. marta 2023. svjedočile smo i svjedočili novom nasilju nad LGBT+ zajednicom, ovaj put u Banjoj Luci. Godine naizgled uzlazne putanje navele su nas da se ponadamo laganijem jedrenju ka punoj slobodi i poštivanju prava na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Tako je ovaj napad razumljivo došao kao šok, i mnoge među nama naveo da to stave u širi kontekst radikalizacije, beogradskih litija, desničarenja. Percepcija je rastuće netrpeljivosti, kao da nikad nije bilo gore. Ja ću se ovdje usuditi reći da to nije tako.

Nisam se osjećala bezbjednije i poslije ovog traumatskog iskustva se zasigurno još dugo neću osjećati bezbijedno u Banjaluci, Doboju, gradu u kojem živim i Republici Srpskoj. Huligani postoje u svakom gradu i postojat će i dalje, ali trenutak u kojem vam osobe zadužene za red i vašu sigurnost kažu da vam je ne mogu više garantovati je strašan. Nakon gotovo tri sedmice još nisam bila kući i stalno razmišljam o tome kako će taj povratak izgledati, te kako će se, ukoliko dođe do narednog incidenta, to tretirati, jer iz informacija koje trenutno imam, policija još ništa nije uradila na tom slučaju, na izuzimanju dokaza i sankcionisanju nasilnika

Industrijska traka za proizvodnju neprijatelja Republike Srpske i srpskog naroda obara sve rekorde. Od drugih naroda, drugih vjera, do drugačijemislećih unutar svog nacionalnog tora, u kome, identično drugim fašisoidnim konceptima, u i izvan BiH, mora vladati princip “Ein Volk, ein Reich, ein Führer”. Ili u prevodu na jezike Balkana “Jedan narod, jedan tor, jedan čoban”. I jedna partija, poželjno je, mada nije problem da ih je i više sve dok jedna drugoj liče kao jaje jajetu i priznaju jednog vođu, u svim njegovim šizofrenim izdanjima (kojih nije malo).

U posljednje dvije godine LGBTIQ+ osobe iz Banja Luke i okoline imaju sreću da imaju siguran prostor i priliku za druženje. Iza cijele inicijative koja Banja Luku boji duginim bojama stoji neformalna grupa oQUEERno. S pokretačicama cijele ideje oQUEERnog smo razgovarali o njihovim početcima, vrijednostima koje oQUEERno njeguje i onome što nudi zajednici.

Nakon ovog putovanja dobila sam novi pogled prema vlastitoj kulturi, uspjela sam osjetiti raznolikost i ljepote Balkana, ali i međusobnu povezanost koju uzrokuju razaranja i siromaštvo. Koliko god se pokušavamo odmaknuti od samih sebe, mjesta u kojima provodimo život nas obilježavaju više no što bismo željeli priznati, pa je tako i Balkan veći dio mene no što sam do sada znala

Uplakani roditelji koje sprovodi pretorijanska garda laktaškog tiranina, ta slika fašističke čizme koja gazi ljudsko lice, najbolja je paradigma entiteta nastalog na teroru i genocidu. Samo je bilo pitanje kada će i Srbi doći na red. Onih drugih više i nema, a zver je uvek gladna krvi. Da bi deca živela, entitet(i) mora(ju) umreti. Bira se između vlastitog deteta i paradržave koje je nastala na desetinama hiljada nevinih žrtava i dok postoji tražiće nove. Ostaje upitanost ‒ čije dete je sledeće? Kao u romanu “Sofijin izbor”, njihova deca, “zlatna mladež”, kako ih zovu Banjalučani, će preživeti. A deca, poput Davida, neće, jer će biti žrtvovana

Selvedin Avdić: Građani su svesni toga da neće biti bolje i znaju ko je za to kriv. Ovo što vidimo na ulicama su ljudi koji su savladali strah. Iskustvo porodice Dragičević je dobar primjer, a bilo ih je mnogo i ranije

Dva puta su radnici Gradske čistoće uklanjali, a građani vraćali, sa Trga srce od cveća, sliku ubijenog Davida, drvenu statuu koja simbolizuje stisnutu pesnicu kao i posude u kojima su paljene sveće. Radnici su imali rešenje Komunalne policije o uklanjanju ove prepoznatljive scenografije protesta, što svedoči o temeljnoj pripremi intervencije vlasti protiv građana

Zašto bi nekome u Bosni smetalo prisustvo neformalnih vojnih jedinica sačinjenih od kriminalaca? Zato što su, devedesetih, slične formacije, poput Arkanovih tigrova i vikend-koljača iz Srbije i Crne Gore, počinile jezive ratne zločine? Dajte, molim vas. Drugo je vrijeme danas