Tekstovi sa tagom: berlinale

Aapo 41 S

Film "Last and First Men": Kad Skandinavci (ne) shvaćaju Jugoslaviju

Partizanski spomenici u SF distopiji

Naraciju Tilde Swinton prate kadrovi spomenika koji su ex-YU publici dobrim dijelom poznati, no publici u inozemstvu (pa i u Berlinu) oni su začudno egzotični. Gledatelj s ovih prostora lako prepozna Jasenovac, spomenik na Petrovoj Gori, spomenik u slavonskom Podgariću, Partizansko groblje u Mostaru, spomenike na Tjentištu, Kadinjači, Kosmaju, u Mitrovici, u Bubnju kod Niša, Popini kod Aleksandrovca. Jóhannsson i Grovlen nastoje maksimalno vizualno očuditi skulpture. U pravilu počinju od detalja, nerijetko snimljenog iz neobičnih kutova ili iz oštro donjih rakursa, da bi se cjeline spomenika razaznale tek kasnije
The Assistant1

"The Assistant": Najbolje ostvarenje ovogodišnjeg Berlinala

Filmsko remek-delo Me Too ere

Kada se podvuče crta, reč je možda i o najboljem filmu ovogodišnjeg Berlinala (prikazan je u netakmičarskom programu Panorama) i jednom od filmova koji će obeležiti ovu godinu. Aktuelni trenutak je svakako pogođen, ali The Assistant definitivno nije film trenutka, već nešto što se skoro može nazvati remek-delom
Time to Hunt 3

Berlinale: Film "Time to Hunt" (2020)

Negativci i karijerni kriminalci

Time to Hunt dobar film u svakom smislu i na svakom nivou, dok je faktor zabave i prilično iznad toga. Nema tu reči o nekakvoj artističkoj poslastici koja menja pravila i postavlja svoja, ali to zapravo ni nije neophodno. Yoon Sung-hyun je igrao na univerzalnost i pogodio u centar
Otac 2

Film Srdana Golubovića na Berlinalu

Film "Otac": Sirova, jednostavna emocija

Kad se “Otac” bavi samo čovjekom na cesti - najbolji je. Film najbolje funkcionira dok je u kadru Bogdan sam, dok tumara, glavinja, svladava fizičku iznurenost, nesanicu, džepare. Tu do izražaja dolazi kako Golubovićeva režijska vještina, tako i odlični Goran Bogdan kojem je ovo najvažnija filmska uloga. Izrazito omršavio, s jako malo teksta, odlično utjelovljuje lik koji je istodobno najneznatniji, ali i najveći i najjunačkiji
Intruder 2

Berlinale: Film "El Prófugo" (2020)

Kako zvuče podstanari u glavi

Reč je o hrabrom, originalnom, nesvakidašnjem filmu u filmsko-festivalskim okvirima, a i uopšte. Jednom od onih za koje opaska da pomeraju granice žanra i te kako vredi
Piranhas4

Berlinale: Film "Piranhas" (2019)

Nema razloga za optimizam

Možda će nas prva scena navesti na krivi trag da su Nicola i društvo mu tek sasvim obični klinci koji se bave "bezopasnim" vandalizmom kao što je krađa okićene božićne jelke iz "protivničkog" kraja, ali ambicije ovih klinaca su mnogo veće, a i prilika će se sama ukazati
SKIN

Berlinale: "Skin" (2018)

Jasan, pitak i direktan film

Ako nešto možemo da kažemo za Skin u smislu filmske vrednosti, to je da je u pitanju sasvim šablonski rad kakav smo imali prilike da vidimo nebrojeno puta, a da pritom uopšte nije loš. Pomislite na American History X i iznenađenje, čak i šok, kojije film izazvao. Ovde toga nema, iako se u neku ruku na to računa i razlog tome je jednostavan: Skin dolazi na kraju balade, ali u jedno specifično vreme u kojem neonacisti i ostali rasistički marginalci postaju uključeni u "mainstream", čak i u Americi
CMH

Cross My Heart: Pobednik selekcije Generation Kplus u Berlinu

Kad deca traže pravdu

Reditelj Luc Picard uspeva da kroz dobar deo filma balansira lake i teške tonove, humor i ozbiljnost, nevinost i opasnost vodeći se klasicima filmova o odrastanju poput Reinerovog 'Stand by Me', sa odjecima turbulentnih 60-ih i 70-ih u Quebecu