Tekstovi sa tagom: bihać

Prošli tjedan sam prvi puta posjetio Bihać. Išao sam tamo s kolegicom koja je htjela napraviti field notes za svoje istraživanje o maloljetnim migrantima bez roditeljske pratnje u BiH. Dogodilo se međutim da sam i ja napravio svoje putne zabilješke

Nije država svetinja, makar se Bosnom zvala ta koja je sakralna i jedina; ljudi su ti koji državi daju smisao. Tako nam je od Lenke Sam stigao Bihać u crno-bijelom paketu ljepote, očaja, depresije, nade i vjere u sutra; dođe ti da se rasplačeš i nasmeješ i poletiš u Bihać u kojem nikad nisi bio, ali gledajući ovaj dunjaluk od slika, kao da si tamo rođen, sve znaš, sve ti je poznato i drago.

Da nema Lenke Sam, foto-umjetnice iz dragog nam Bihaća, valjalo bi je pod hitno izmisliti; samo Lenka ume svojim slikama da nam pruži utehu i pokloni ono malo ljepote u nesrećnoj, podeljenoj Bosni čije se ratne rane povremeno krvavo otvaraju. Ali, kad gledamo Lenkinu Unu, kad uđemo u rijeku i čujemo zvuk talasa, sve počinje i završava pitanjem – čemu je trebao užas u ovom raju? Ploveći ovom galerijom, udišemo Bosnu duboko i znamo, patetično tešeći sebe, da nade ima dok ima nas koji znamo da se bez nade ne može. Hvala Lenki na ljepoti koju je sačuvala. Zato je Lenka stalni član XXZ redakcije. Jer zna, ume i veruje.