Tekstovi sa tagom: blato

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…

Prošle godine je Goran Pavelić Pipo u Zagrebu imao izložbu pod naslovom “Fragments On Tobacco Road 1978—1985” koja nas je vratila u izgubljeno vrijeme Tobacco roada, Zvečke, Kavkaza, Blata, Zdenca i autohtone kulture osamdesetih. Kako se u katalogu navodi: “Lica prijatelja, neke nestale face, mirisi i osjeti socijalističke dekadencije i Poleta, novog vala, zvukova i ritma mladosti koji i danas kad zaigraju imaju naboj gotovo mitskog osjećanja neponovljivosti. Jedinstvena fotografska svjedočanstva snimljena strašću samozatajna umjetničkog perfekcionizma Gorana Pavelića Pipe čine gotovo jedinstvenu slikovnu baštinu urbane kulture našeg grada. Vizija bolje prošlosti, slobode i očekivanja, mogućnosti i duha s osmijehom na usni danas možda djeluje nestvarno, ali da nije bila tako daleka i da smo svi mi bili njezini hodočasnici, idi se upravo na Pipovim fotkama”. Kako je redakcija XXZ upravo krenula feljtonizirati knjnigu “Bolja prošlost”, bilo je za očekivati da posegnemo za fascinantnim radovima Gorana Pavelića. Njegove fotografije preuzimamo sa sajta Radio Gornji Grad, sa dozvolom glavnog urednika Marijana Grkalića koji je Lukoviću poručio “možeš bez frke da preneseš samo napiši da je s rgg da oni znaju. To će im bit fora”. Hvala Goranu Paveliću!