Medijski ženocid: Mrtve žene su krive za globalno zagrevanje
A Marina k’o Marina
Svi su jadni i svima je bilo teško: roditeljima, nevenčanim supruzima i svim ostalim muškarcima, meštanima, vidovnjacima, a bogami ni policiji nije bilo lako, samo se Marina (ni jadna, ni nesrećna, ni žrtva), koja je inače bolovala od epilepsije bez ikakve brige izležavala mrtva u nepokošenoj travi, kao da je to nešto ne znam ni ja šta posebno. Opalimo po lakoj meti, po mrtvoj ženi, okrivimo je za sve, mrtva usta ne govore, mrtva društva ne romore, živimo u našim Velikim zaseocima, i brzo, brže zaboravljajmo smrti, i tiho, tiše, dok padaju kiše, dajmo izjave i pišimo članke bez elementarne ljudskosti i svesti o realnoj poziciji žene, te većinske manjine