Tekstovi sa tagom: božić

Bliži se praznična sezona, a kvir osobe najčešće nemaju priliku gledati božićne i novogodišnje filmove sa LGBTIQ likovima i tematikom. Ove godine, međutim, stiže nekoliko novih filmova, od kojih će svako od vas sigurno naći nešto za sebe

Božić je bio zgodna prilika da se podsetimo kako su nam svi ljudi braća, svejedno kom se bogu mole, kako se zovu i kojoj naciji pripadaju. Ali kad nacija postane važnija od Boga i njegovih zapovesti, onda i religija ljubavi i mira biva čudesno preobražena, preinačujući se u religiju mržnje, uvreda i ratobornosti. O svemu tome pisao je pre skoro dve hiljade godina apostol Jovan u Prvoj sabornoj poslanici. Pišući o Isusu Hristu, Jovan Bogoslov veli: “Ko govori: poznajem ga, a zapovesti njegove ne drži, laža je i u njemu nema istine. (…) Ko govori da u njemu stoji, dužan je i sam da živi onako kako je on živeo”. I još: “Ko govori da je u svetlosti, a mrzi svoga brata, još uvek je u tami. Ko voli svoga brata ostaje u svetlosti i u njemu nema sablazni. A ko mrzi svoga brata u tami je i u tami hodi, te ne zna kuda ide, jer mu je tama zaslepila oči”

Čitaoci legendarnog magazina The Rolling Stone izabrali su još 2011. godine 10 najboljih božićnih pjesama, a lista važi i danas

Vječno demokratski raspoloženi predstavnici platforme CitizenGo nedavno su pokrenuli peticiju protiv brazilskog filma "Prvo Kristovo iskušenje" jer, kažu, "grubo vrijeđa kršćane". Pogledali smo film i, na naš ogromni šok, i mi smo uvrijeđeni!

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Baš zato što su brendirani kao vreme sreće, osmeha i najlepše doba godine, praznici za mnoge umeju da budu teški i deprimirajući. Očekivanja su velika, euforija neizdrživa, dok se suština zanemaruje i zaboravlja. Zato smo ove srede odlučili da se pozabavimo samim dočekom Nove godine i načinom na koji ga doživljavamo mi i ljudi oko nas

Radnička prava, ljudi moji, to nam nije dao Bog. Za ta prava neke žene i muškarci u povijesti su ginuli. Gubili su živote za one tri osmice, nisu čekali Boga da im ih podari. I onda, odakle pravo nama, današnjima, bili vjernici ili ne, ta prava tako olako prepustiti, odakle nam pravo izgubiti sve ono za što su se neki krvavo izborili? Nije nam ta prava i to dostojanstvo uzeo Bog, sami smo digli ruke od njih. Bog nam je, koliko se ja u Boga razumijem, dao srce, dušu i mozak da s njima raspolažemo na najbolji mogući način. Dakle, on nema ništa s našim kukavičlukom. On, također, sasvim sigurno nema ništa sa onim svećenikom koji je ispod šatora rigao vatru mržnje. Nisam ja s Bogom na "ti", ali mogla bih staviti ruku u badnjačku vatru da je Boga tu noć bilo sram kakve sve spodobe govore "u njegovo ime". Mislim, bilo ga je sram, ako postoji, naravno. Ma, mislim da ga je bilo sram i ako ne postoji

Dok su individualna iskustva ono što nas razlikuje, zajedničke tačke, koje bismo mogli da smestimo pod termin "srpska glupost", čine da se menjamo u smeru vulgarne mase koja odavno ne vidi zajednički cilj, već se fokusira na niz sitnih postignuća koja se svode na preživljavanje u duhu "šta će da se jede, šta će da se pije, koga da zajebem." Nova godina, međutim, čini od nas bolje ljude ili to bar pokušava. I dok svaku dočekujemo euforično kao da nam je poslednja, pitamo se zašto smo tako depresivni u januaru

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić svoju je ovogodišnju božićnu pastirsku poruku posvetio udomljavanju i posvajanju djece, a tijekom susreta s novinarima slavonskih redakcija postavljena su mu i neka očekivana pitanja o istospolnim parovima.

Britanski i nemački vojnici su na Božić 1914. godine objavili nezvanično primirje kako bi izašli iz rovova i našli se na ničijoj zemlji. Tada su u miru proslavili praznik pevanjem božićnih pesama, razmenjujući poklone, a odigrali su i fudbalsku utakmicu. Ovaj događaj, koji predstavlja pobedu ljudskosti nad krvoprolićem i nasiljem, proslavljen je u Velikoj Britaniji, iako su neki britanski vojnici bili kažnjeni zbog “druženja sa neprijateljima”, ali to je manje poznata istorijska činjenica.

Vidimo Isusa na licima sirijske djece koja su još uvijek obilježena ratom koji je ovih godina zemlju natopio krvlju. Neka ljubljena Sirija ponovo i konačno ostvari poštivanje dostojanstva svake osobe preko zajedničke zauzetosti za izgradnju društvenog tkiva neovisno o etničkoj ili vjerskoj pripadnosti. Vidimo Isusa u djeci Iraka koji je još uvijek ranjen i podijeljen neprijateljstvima koja su ga posljednjih petnaest godina pogađala i u djeci Jemena gdje je u tijeku sukob uglavnom zaboravljen, ali s dubokim humanitarnim posljedicama za stanovništvo koje pati od gladi i širenja bolesti. Vidimo Isusa u afričkoj djeci, posebno u onoj koja trpi u Južnom Sudanu, Somaliji, Burundiju, Demokratskoj Republici Kongo, Srednjoafričkoj Republici i Nigeriji

Danas, kad se svojski trudimo da nadvladamo i nadmašimo bližnjega nam u moći i bogatstvu, kad je uspješan svatko tko umije i uspije drugoga podrediti sebi gradeći neravnopravan odnos u kome jači gura slabijega sve bliže ponoru izgubljenog ljudskog dostojanstva, potrebne su i nove riječi za nova stanja. Kad bi netko ad hoc testirao posjetioce dobrotvornih priredaba i televizijske gledaoce koji telefonskim pozivom daruju neki novčić u dobrotvorne svrhe (a da prije toga nisu provjerili koji postotak njihovog priloga ide na račun organizatora, učesnika i telefonske kompanije) i upitao ih što znači riječ: empatija, procjenjujem da njih 80 posto ne bi dalo pravi odgovor. Za simpatiju i antipatiju bi svih 100 posto