Tekstovi sa tagom: bolja prošlost

Najpopularnije priredbe tog vremena bile su u Beogradu, na Kolarcu, pod nazivom „Metronom za vas", a u organizaciji Udruženja džez muzičara. Program u kojem je bilo i džeza, i zabavne muzike, i baletskih tačaka - oduševljavao je publiku, bombardovanu vizuelnim i zvučnim „šokovima". Posebna poslastica bio je Vidakov izum: tačka u tri dimenzije! U levom uglu pozornice, osvetljen reflektorom, nalazio se orkestar „Dinamo"; u desnom ćošku, takođe osvetljen „topom" bio je pevač Miodrag Luković - dok je u sredini ostavljen prostor za baletski duet koji je koreografijom pratio pesmu! Publika je bila ošamućena. Ovako nešto videlo se samo na američkim filmovima!

Raskid sa SSSR-om odrazio se i na muzičku politiku Radio-Beograda. Prigodne, idolpokloničke pesme o „mudrom" i „velikom" vođi Staljinu hitro su sklonjene iz etra; ruski vokal gotovo se više nije čuo. Mada je zapadnjačka muzika bila prisutnija nego obično, akcenat je stavljen na domaće pesme, domaće kompozitore i domaće pevače

Back than there were not as many books about music as today, mostly some encyclopedias translated from foreign languages. And lo and behold, suddenly I discovered this wonderful, large book titled "Bolja prošlost" ("The Better Past?") by journalist Petar Luković that was exclusively focused on pop music of Ex-Yu and how it grew, changed, metamorphosed and slowly integrated into society hat was slowly recovering from WW2 and was suspicious towards anything that came from the "rotten west". Luković had this brilliant idea to present half a century of popular music trough some 40+ chapters with most visible artists from different backgrounds, starting from very early ones who started right after WW2 and ending the story in 1989. when the book was published. It was such a staggeringly brilliant idea that I adored it back then and still do, this is kind of book I would write myself simply for the pleasure and joy of writing..,.

Prošle godine je Goran Pavelić Pipo u Zagrebu imao izložbu pod naslovom “Fragments On Tobacco Road 1978—1985” koja nas je vratila u izgubljeno vrijeme Tobacco roada, Zvečke, Kavkaza, Blata, Zdenca i autohtone kulture osamdesetih. Kako se u katalogu navodi: “Lica prijatelja, neke nestale face, mirisi i osjeti socijalističke dekadencije i Poleta, novog vala, zvukova i ritma mladosti koji i danas kad zaigraju imaju naboj gotovo mitskog osjećanja neponovljivosti. Jedinstvena fotografska svjedočanstva snimljena strašću samozatajna umjetničkog perfekcionizma Gorana Pavelića Pipe čine gotovo jedinstvenu slikovnu baštinu urbane kulture našeg grada. Vizija bolje prošlosti, slobode i očekivanja, mogućnosti i duha s osmijehom na usni danas možda djeluje nestvarno, ali da nije bila tako daleka i da smo svi mi bili njezini hodočasnici, idi se upravo na Pipovim fotkama”. Kako je redakcija XXZ upravo krenula feljtonizirati knjnigu “Bolja prošlost”, bilo je za očekivati da posegnemo za fascinantnim radovima Gorana Pavelića. Njegove fotografije preuzimamo sa sajta Radio Gornji Grad, sa dozvolom glavnog urednika Marijana Grkalića koji je Lukoviću poručio “možeš bez frke da preneseš samo napiši da je s rgg da oni znaju. To će im bit fora”. Hvala Goranu Paveliću!

Još za vreme okupacije, u Beogradu, u kome se organizovao kakav-takav život i gde su, ipak, izlazile novine, postojao radio, radile kafane, pozorišta, organizovane priredbe, po nekim stanovima tajno se slušao - džez! Rade Milivojević, poznatiji pod nadimkom „Nafta", jedan od prvih džez bubnjara ove zemlje, priča da su se od 1941. do 1943. on i njegovi drugovi „okupljali po kućama i najudaljenijim sobama preslušavali džez ploče, sačuvane još od pre rata". Strah da ih ne čuju nemačke patrole ili da ih ne provale provokatori (,,i za manje stvari se gubila glava"), ipak je morao da ustupi mesto želji da se još jednom čuju Luj Armstrong ili „Mils Braders."

Kad ovih dana budemo počeli da feljtonizujemo knjigu „Bolja prošlost: Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989“ autora Petra Lukovića, naglasak neće biti samo na tekstu, već i na autentičnim, dokumentarnim fotografijama koje prate poluvekovnu priču o domaćoj estradi. Kako će sve to izgledati, vidi se i na ovim fotografijama koje su integralni deo te „bolje prošlosti“, tek kao podsetnik da su neke stvari, uprkos svemu, nezaboravne...

Bilo je to vreme teške depresije i teških razgovara o budućnosti; ono što sam otkucao, nosio sam sa sobom i pokazivao ljudima, sve verujući da ću naići na savet ili podršku. Uglavnom, nije bilo ni saveta ni podrške. Svima se priča o jugo-estradi činila iracionalnom u času kad je Slobodan Milošević postao motor ratnih obrtaja na prostorima danas mrtve SFRJ. Tokom Osme sednice i sam sam imao dilema; koga zabole priča o Đorđu Marjanoviću kad već sutra može da počne neki rat?