Tekstovi sa tagom: booksa

Kad govorimo o svjetskom prvenstvu, teško je zanemariti zastarjelost natjecanja između nacija. Nogomet je polje koje je ponajviše pod utjecajem globalne kapitalističke slobode kretanja, pa se u njemu zatvaranje nogometa unutar nacionalnih granica čini sasvim izvještačeno. Engleski novinar Michael Cox napisao je knjigu The Mixer o tome kako je u posljednjih 20 godina priljev stranih igrača i trenera u Englesku drastično promijenio način na koji se nogomet igra, gleda i razumije, ali i način kako Englezi poimaju druge kulture. U tome po meni leži i draž mundijala – ne u navijanju za svoju ili drugu naciju, nego u prilici da nam u fokus dođu igrači, treneri i navijači drugih kultura, da na veliku scenu (inače rezerviranu za najbogatije ekipe, mahom iz Europe) upadnu Drugi

Sumnjam da je Daša Drndić vjerovala u život duše nakon smrti, ali cijelog je života širila vjeru da duše nakon smrti mogu oživjeti u književnosti. Stoga bi bilo krajnje bedasto sada ustvrditi da će njena duša plutati nekakvim vangalaktičkim poljanama mira, nema tu nekakve transcendentne utjehe, ali miran sam jer će Daša i dalje živjeti u nikad konačnim, živim i strastvenim pričama koje šire njezine knjige te koje će širiti njezine književne nasljednice i nasljednici

Enver Čolaković nije odabran usprskos vezi s endehazijom, nego zbog nje. Markovina navodi da se Čolakovićev život "savršeno uklapa u narativ kojega bi Hasanbegović želio izgraditi o integrirajućem hrvatsko-bošnjačkom hrvatstvu, s pozadinom u pravaško-ustaškoj ideologiji." Inicijativa je i logičan nastavak politike Hasanbegovićeve stranke 'Neovisni za Hrvatsku' koja se svodi isključivo na preimenovanje gradskih površina. A Milan Bandić, koji je formalno predložio naziv, naprosto treba glasove Neovisnih u gradskoj skupštini. Sve je stvar transparentne političke trgovine – a ako je za par glasova pao Trg maršala Tita, što ne bi i nekakav parkić u Martićevoj?

Pojedinci mogu istovremeno biti veliki umjetnici i mali ljudi. Ali takva podjela u društvu ne bi trebala postojati: unatoč pročitanim knjigama, finim manirama i društvenom statusu, pripadnici visoke kulture nisu sami po sebi ništa viši ni niži od ostatka populacije. Ne trebamo ih stoga tako ni tretirati

Kraj je kalendarske godine, stižu praznici, što znači da nam u Booksin ured hrpimice dolaze razno-razni ljudi i traže odgovore: što kupiti bližnjima u zadnji čas prije Božića, što čitati dok nam je kuća okovana snijegom i ledom (dobro, ovo je promašeno pitanje), s kakvim štivom ući u neizvjesnu 2018. godinu itd. itsl.