Tekstovi sa tagom: boris leiner

Autobiografsko štivo Miše Hrnjaka (1960), basista Azre u vrijeme njenih najblistavijih godina, ugodno je, tečno, toplo, ritmično i melodiozno poput njegovih bas linija

U ovom razgovoru Mišo priča o danima Azre, o tome gdje je bio i što je sve radio od one davne 1983. kada se ta grupa raspala, o svojim lutanjima i putovanjima, da bi se sve okončalo porodičnim životom u Mađarskoj sa suprugom i petoro djece

„Nema, a teško da će skoro biti otvorenije i direktnije, eksplicitnije napisane (auto)biografije s rock-scene što se zvala i zove se domaća, od upravo objavljenog knjižuljka Borisa Leinera, kalamburski naslovljenog ’Sve bio je ritam’. Istinski važan muzičar iz najboljih dana naše scene, čuveni eksplozivni i uzbudljivi bubnjar, trajno je vezan dakako uz golemost pojave Branimira Štulića Džonija – Leiner se i sam i bez srama ovdje na više mjesta pozicionira kao kakav dobrohotni Sančo spram Džonijevog Don Kihota. Na malo više od sto stranica kratkih autobiografskih angedota Leiner se ne uzdržava ni u čemu: ne mulja, ne uljepšava, ne cenzurira ni događaje, ni svoja sjećanja, ni rječnik. Najvažnije za rokersku knjigu: ne pravi ni sebe boljim nego što jest, i svoju glavnu opsesiju stavlja u prvi plan, veselo i bez isprike“ (iz recenzije Đorđa Matića). Zahvaljujući autoru Borisu Leineru te izdavaču njegove knjige u Srbiji (Nova poetika), na našem XXZ portalu u dva nastavka objavljujemo odabrane delove knjige „Sve bio je ritam“

„Nema, a teško da će skoro biti otvorenije i direktnije, eksplicitnije napisane (auto)biografije s rock-scene što se zvala i zove se domaća, od upravo objavljenog knjižuljka Borisa Leinera, kalamburski naslovljenog ’Sve bio je ritam’. Istinski važan muzičar iz najboljih dana naše scene, čuveni eksplozivni i uzbudljivi bubnjar, trajno je vezan dakako uz golemost pojave Branimira Štulića Džonija – Leiner se i sam i bez srama ovdje na više mjesta pozicionira kao kakav dobrohotni Sančo spram Džonijevog Don Kihota. Na malo više od sto stranica kratkih autobiografskih angedota Leiner se ne uzdržava ni u čemu: ne mulja, ne uljepšava, ne cenzurira ni događaje, ni svoja sjećanja, ni rječnik. Najvažnije za rokersku knjigu: ne pravi ni sebe boljim nego što jest, i svoju glavnu opsesiju stavlja u prvi plan, veselo i bez isprike“ (iz recenzije Đorđa Matića). Zahvaljujući autoru Borisu Leineru te izdavaču njegove knjige u Srbiji (Nova poetika), na našem XXZ portalu u nekoliko nastavaka objavićemo odabrane delove knjige „Sve bio je ritam“

Ne znam da li iz naivnosti ili poštenja, ali Leiner bez ikakvog uzdržavanja koristi dvije riječi, pridjev i imenicu koji su u Hrvatskoj - tu gdje je izašla knjiga dakle – pravi, i jedini istinski, krajnji tabu i traumatsko mjesto. Tamo gdje se ubiše da na svaki zamislivi način pokušaju zaobići jednu riječ i jedan pojam, do paroksizma, do nevoljne i bijedne komičnosti i uz trajni grijeh anakroničnosti, Leiner bez straha i historijski jedino ispravno piše: „jugoslavenski (bendovi)“, „jugoslavenska turneja“, „u Jugoslaviji“...