Tekstovi sa tagom: bosna i hercegovina

Miješanjem kultura, običaja, navika, kuhinja, tradicija – država i njeni građani mogu samo profitirati. Ljepota i kvalitet neke sredine ogledaju se upravo u njenoj šarolikosti, u mogućnosti izbora, a sve su to kvaliteti u kojima se i nismo baš proslavili posljednjih decenija. Ovdje ni tzv. autohtoni narodi, šta god da to značilo, ne mogu da izađu na kraj jedni s drugima i pitanje je kako li će prihvatiti pridošlice drukčije boje kože, religije i tradicije

Sve su učinili da ogade Bosnu i Hercegovinu svima koji je vole. “Borimo se“ sa početka rata i “nikad više“ nakon Srebrenice, spojili su u naše ime u – borimo se nikad više. Sdaovci ne treba da brinu za državu (koje skoro tri decenije nema) Bosnu i Hercegovinu i njenu budućnost, jer je taj posao davno završen, a ovaj njihov simulakrum kofol građanske Bosne ne treba nikom. I za to se niko pametan neće boriti, a budala nam svakako ne manjka. Bitno je da nas još prije nego odu zavade sa cijelim svijetom. A komšije i susjedi su nam najveći neprijatelji. Naravno, nakon nas samih. Tako da nemamo ama baš nikog na svojoj strani ili bar blizu. A strateški smo pozicionirani samo za nove srednjevjekovne opsade. Aferim!

Od srijede, 1. marta na Ondemand.kinomeetingpoint.ba počinje online program CineArchive: zajednički program online platforme kina Meeting Point i Filmskog Centra Sarajevo. Na ovoj online platformi svaki mjesec bit će predstavljen po jedan digitalizirani kratkometražni film iz arhiva Filmskog Centra Sarajevo, kako bi publiku upoznali sa istorijom bosanskohercegovačkog filma, a prvi na programu je „Sarajevo 1920“

U Švedskoj akademiji desio se golem seksualni skandal. Muž jedne od članica Akademije u te opskurne prostorije podvodio je mlade djevojke obećavajući im književne nastupe, promocije, pa čak i Nobela, zašto ne. Bile su to đavolske seksualne orgije u prostorijama Nobelova komiteta, a kad se skandal otkrio, kraljevska porodica je čupala kose, Nobelova nagrada za književnost nije dodijeljena te 2018. godine i Nobelov komitet naišao ja na osudu cijeloga svijeta. A, onda, neko se sjetio spasonosnog rješenja: Pokriti jedan skandal drugim. Dodijeliti kontroverznom Handkeu Nobelovu nagradu, pa će svijet početi brujati o tome. Jednu moralnu prljavštinu pokriti drugom, još većom. Tako je i bilo

Kava je, ukratko, važan dio našeg zajedničkog bh. identiteta, simbol ove zemlje i njezine kulture, kava je naš nadnacionalni napitak. Stoga bi najprimjerenije bilo da BiH ima svoj praznik posvećen kavi, Dan kave

Vučemo teški teg koji nas podsjeća da smo uvijek dobro, nismo umorne, porod nije bio bolan i sve se zaboravi, nismo imale postporođajnu depresiju, niti smo ikad u bilo kakvoj depresiji. Uvijek stižemo svugdje i na sve, i nemamo želju da samo ležimo i ne radimo ništa. Nemamo svoje želje, potrebe i prohtjeve, jer nikad nam ništa ne treba. Uvijek znamo sve da napravimo i uradimo i ne treba nam ničija pomoć – ni porodice, ni prijatelja, a profesionalna pogotovo. Bespogovorno odbijamo svaku vrstu pomoći iako nam treba

Vjera u znanje i svijest o važnosti ljudi kao ključnog kapitala predstavlja suštinsku razliku između Emerika Bluma i onoga čime smo danas okruženi

Nije novost da su pripadnici_e LGBTI zajednice često izloženi_e diskrminaciji u raznim oblicima. Nije novost ni da većina društva ne vjeruje u sudski sistem i njegovu pravdenost i funkcionalost. No ipak je novost da, 13 godina nakon uvođenja seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a 6 od uvođenja spolnih karakteristika kao osnova diskriminacije u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, konačno imamo presudu koja to utvrđuje. Doduše još uvijek nepravosnažnu.

Najteže saznanje mi je kada vidim da žena ženu degradira, omalovažava i ismijava. Da jedna u drugu upiru prst jer, ukoliko nisi mučenica kojoj je život stao zbog braka, ti si ljudski odron. Ako nisi uspješna, onda si jadnica, ako si uspješna, onda si najvjerovatnije nemoralna. Svaka žena u našem društvu nosi olovno breme na leđima i zato žena ženi treba biti istinska podrška, i sada i u vremenima koja dolaze

Kada pričamo o povorkama ponosa (Pride) zapravo govorimo o protestima za ravnopravan pristup osnovnim ljudskim pravima koje garantuje Ustav Bosne i Hercegovine. Ove proteste možemo nazvati borbom protiv društvene i institucionalizirane homofobije, bifobije i transfobije. Želja za slobodom, sigurnošću, podrškom i ravnopravnosti oduvijek su gorile unutar LGBTI osoba, a onda se pretvarale u revolucije. Život u četiri zida je zapravo život u malom duhovnom kavezu. Ne mogu ne prisjetiti se poeme koji je napisala Maya Angelou, onaj dio o tome zašto zarobljena ptica pjeva uvijek sam posmatrao na poseban način, ja bih to objasnio ovako: Zarobljena ptica u kavezu pjeva o stvarima nepoznatim, pjeva jer za njima čezne, njena melodije dospijeva i do najudaljenijeg brda, da baš tamo gdje ona nikada svoja krila neće raširiti i osjećati se slobodno. Ptica pjeva jer zna da iako ona neće biti slobodna na udaljenom brdu, njen glas hoće. LGBTI osobe svakodnevno svojim osmjesima, prkosom, ponosom, suzama, šarenim bojama i iskrenošću pjevaju ove pjesme u želji za slobodom. Povorka ponosa najglasnija je od ovih pjesama jer u isto vrijeme zajednici pruža glasan krik nade za budućnost i slobodu u trenutku

Bh. povorka ponosa 2021. godine će se održati 14. augusta u 12h u Sarajevu pod sloganom „Otpor sa margine“

Vic je i jedan učinkovit marker identiteta. Znajući to, možda je i aktualna historijska tranzicija od kulturološkog identiteta ‘starog’ Bosanca u etnokonfesionalni – ali zato, kažu, konstitutivni – status ‘novog’ Bošnjaka-muslimana, ponešto doprinijela djelomičnom povlačenju humorne forme vica kao prepoznatljivog dijela bosanskohercegovačke svakodnevne kulture življenja. Jer etnički i vjerski identiteti, kreirani i snažno podržani ideologijama i politikama, sebe ‘ozbiljnije’ doživljavaju, razumiju i reprezentiraju nego što to čine slobodniji, fragilniji i općenito manje opterećeni socijalno-kulturni identiteti koji nastaju spontano, ‘odozdo’

Kad te za nesposobnost, nekompetentnost i neispunjavanje međunarodnih standarda optuži neko ko je sposoban, kompetentan i ispunjava sve međunarodne standarde (uključujući i one antikorupcione), kao što je to Federalna Vlada, onda ili umreš od smijeha, ne dočekavši da te Bato i Seka priključe na Malina-respirator ili se stvarno zabrineš. U smislu: “Jel me ovo snima skrivena kamera?” Čovjek pomisli: Šta bi mi da nam Vlada nije ovako uspješna? Garant bi bili jedna od zemalja sa najvećom stopom smrtnosti u Pandemiji? I jedna od najkorumpiranijih država u Evropi? Ili bi i tri godine nakon izbora imali predsjednika i Vladu u “tehničkom mandatu”? A premijer i ministrica finansija bi na sjednice dolazili sa suđenja? Stvarno imamo sreće

Logor iz kojeg su, kako kaže Marić, svi mogli da odu kada su hteli i u koji su smešteni da ih neko ne bi ubio, bio je mesto zverstava i patnji. U jednom od svedočenja koje je koristilo Tužilaštvo Tribunala, piše: "Zlostavljanje u logoru neprekidna je i opšta pojava, a počinje dolaskom zatočenika. Zaista, od trenutka kada stignu, zatvorenike se najčešće tuče ili u svakom slučaju maltretira, kao da im se želi odmah pokazati da ih se više neće smatrati ljudskim bićima..."

Te noći smo nas troje, majka otac i ja, u tuđim zimskim kaputima u tuđem stanu šutjeli: svako od nas imao je svoje misli, svoju molitvu za mrtve i za žive, svoju unutarnju tugu i saznanja o užasu života i smrti. I o ljepoti života i smrti