Tekstovi sa tagom: bosna

Aastecak 05 S

Optužuju bogate, gnušaju se cara, ismevaju pretpostavljene, osuđuju plemiće

Nepokornost bogumila: Pobuna, protiv Crkve i vlasti

Dvostruka pobuna, protiv Crkve i vlasti – odricanje od krsta, od dogme, pravovernih tajinstava, i odbijanje pokoravanja svetovnim vlastima – vrlo brzo je dovela do reakcije tih istih vlasti. Tako su hiljade vojnika i sveštenika krenuli da osvajaju te provincije i da do mile volje pljačkaju, pale, kasape sve što im se nađe na putu. Sva ta prolivena krv nije samo dokaz odvratne neumoljivosti Crkve i pravovernih vlasti. Ona svedoči i o nepomirljivosti samih bogumila koji su, verni svojim zakletvama i svojim uverenjima, odbili da se preobrate i radije su skakali u oganj. A taj put samoubistva će otad svuda pratiti gnozu
Prijateljice

Imala sam prijateljicu

Kako nas je rastavio jedan FB komentar

Tog dana smo postale prijateljice. Dugogodišnje prijateljice koje su se izvrsno nadopunjavale. Mogle o svemu… o kosmosu, o izvankosmosu, o lažima, o istinama, o ljubavi, o strahovima, o iluzijama, zabludama… Nismo uvijek imale ista mišljenja. Otvoreno smo jedna drugoj govorile: Stani, to ne može biti tako! I nastavljale dalje čak i kad ne bismo pronašle sredinu
Smeće

Bez vode se gasi iskra života

Pogledaj rijeku Bosnu i svoju smrt, čovječe

Pogledaj ovu rijeku bez života, pogledaj i ti, čovječe iz Sarajeva, Visokog, Kaknja, Zenice, Maglaja, Doboja, Modriče i vidjećeš u toj prljavoj i zatrovanoj vodi ubicu, svog ubicu i ubicu svoje djece. Za sve ovo nikoga ne možeš kriviti, nego samo sebe. Jeste, moraš kriviti prije svega sebe, i nije za utjehu što oko tebe ima mnogo krivaca. Ili bolje rečeno: mi smo na svakom koraku na Balkanu, tu, da zagadimo životnu sredinu, pošto smo nacionalizmom i mržnjom već zagadili i sami sebe
Stećak

Elizabeta Novak: Od Brizbejna do Stoca (2)

Bosna je mozaik, naši agresori su čekić

Ova priča je nastala kao hommage posvećen Mariani Wenzel, snažnoj i hrabroj ženi, orijentalistici, slikarki, borkinji za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine
Aastecak 06 S

Elizabeta Novak: Od Brizbejna do Stoca (1)

Po stećcima i gorama naše Bosne ponosne

Ova priča je nastala kao hommage posvećen Mariani Wenzel, snažnoj i hrabroj ženi, orijentalistici, slikarki, borkinji za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine
Abar 22 S

Šumskalije sa Rajkom Vasićem

Sviranje devetom siječnju

Neumorni mali Gebels iz Republike Šumske, nije propustio priliku da na Dan Genocidne Republike, 9. januara, nešto poruči amaričkoj ambasadorki u BiH, opoziciji, Bošnjacima, Unitaristima i voljenoj omladini koja obožava Mileta Dodika...
Erotk 01 S

Ne pitajte me odakle sam

Jednom izbjeglica, uvijek izbjeglica

U Bosni i Hercegovini postoji jedan ogroman paradoks. Dobro, postoji na hiljade, ali ovaj je specifičan. Zasigurno jedinstven na planeti. A to je da si izbjeglica u sopstvenoj zemlji. Možda ćete pomisliti da je to oksimoron, lapsus lingua. Nažalost, to je istina. I moja priča nije nikakav izuzetak, nego jedna u moru od preko 500.000 mladih koji su prošli kroz isti scenario u zadnjih 20 godina. Tragikomičan. A sada je ovo već globalna priča
MARIBOR

Odlazak iz Bosne (2)

Emigrantski sevdah

Kada je riječ o Jugoslaviji, ovdje svi o njoj saznaju kako iz okoline, tako i jedni od drugih. Ipak, nikome od Kinoslavena nisu jasne dvije stvari, od kojih bi prva bila raspad Jugoslavije tj. kako i zašto je netko odlučio zamijeniti tvornice pune radnika i njihove povlastice poput radničkih stanova i godišnjih odmora u odmarališta firme za nezaposlenost, pohlepne političke manipulatore te konstantne nestašice osnovnih ljudskih potrepština  poput vode. Drugo pitanje je ono etičko, kakav um je imao snage i volje prvi uzeti oružje, izaći na ulice i ubijati ljude, oduzimati drugima sreću, mentalnu stabilnost, dane, živote…
Unna 01 S

Odlazak iz Bosne (1)

Trinaest razloga zašto sam napustio domovinu

Ovo je tekst koji pišem u svojim mislima već mjesecima, uređujem, zaboravljam, počinjem iznova i od njega odustajem. Ne više! Došlo je vrijeme da ga izbacim iz sebe, prvo na papir a potom i online, među ljude. Kada vi budete ovo čitali, ja više neću biti u mojoj domovini. Nakon godina gnušanja i odbacivanja ideje stranca, dijasporca, posustao sam i postao jedan od njih. Za početak na godinu dana, kao student na razmjeni, ali sada dok razmišljam o povratku, poprilično sam uvjeren da nakon ove godine, ni na kraj pameti mi neće biti povratak u BiH (osim možda turistički za vrijeme SFF-a)
Vares 02 S

Put u brdski gradić Vareš

Savršen spoj prirode i kulture

Premalo je vremena i „papira“ da bi se nabrojale prirodne i kulturne ljepote ovog gradića. Varešaci su shvatili da ne žele dopustiti da sve to propada, pa su se u posljednje vrijeme opredjelili za bavljenje turizmom i traženjem načina kako privući goste
Kafafa 04 S

Pismo majci: Ovdje je sve normalno što je kod nas nenormalno

Voz je stigao u Njemačku i sa njim ja

Šaljem ti sliku da vidiš da nisam smrš'o već pravi momak. Pare ti ne smijem staviti u kovertu već ću poslati po nekom ko prvi krene. Ne vjerujem ja onom našem poštaru to ako napipa da nešto sem pisma ima dobit će noge i ko zna gdje će završiti. Poslat ću ti i kahve sirove da je ispečeš u bašči u šišu. I zovni kone pa ih onako sa merakom počasti od Ahme
gostović

Jugoslavenske željeznice na 13. kilometru

Jedino empatija za patnju drugog može spasiti ovu zemlju od novih krvoprolića

Kao i uvijek na susretu veterana, kojeg organizuje CNA, vidio sam stare, poznate i drage face, i nova lica. Doboj je bio čist i infrastrukturno sređen. Na širokom, dugim ulicama bila je ljetna vreva, djelovalo je kao da rata tu nikada nije ni bilo. Onda smo imali cjelodnevno putovanje po ratištima i mjestima stradanja, gdje su ratovale tri vojske, i stradavali pripadnici tri naroda
EliV 01 S

Godinu dana od smrti nobelovca Elija Vizela

Heroj borbe za ljudska prava i slobodu

Svoj glas Eli Vizel je digao i protiv ubijanja i zločina u Bosni i Hercegovini. Dolazi u oktobru 1992. godine na Balkan, u času kada se Bosna tresla od ubijanja, plača i suza, progona nevinih ljudi, pljačke i beznađa; posjetio je Beograd, Sarajevo, Banjaluku i logor na Manjači i rekao: ''Bosna nije bila Aušvic, ali se dogodio genocid''. Došao je sa željom da se prekinu stradanja bosanskih naroda
suada kapić

Intervju: Suada Kapić, osnivačica Udruženja FAMA Metodologija

Kako kapital istine pretvoriti u znanje o ratovima

Sad već imamo tri rata sa nekoliko tumačenja, zavisno u kojoj državi živite, a svakodnevno nam se nagovještava četvrti rat kao vrlo izgledan. A uz sve to, mi smo u rukama neodgovornih ljudi koji vladaju i znanjem i neznanjem. Još moram reći da su oni pravi profesionalci u destrukciji i štićenju ličnih interesa. A pametni i sposobni su se umorili i povukli kao posmatrači ponovo nokautirani i bačeni na pod. Oni koji su se iz srednje i radničke klase raseljene ili uništene tokom rata i tokom opsade izgubili su sve i teško ili nikako se dizali na noge. Kod njih se danas lako izazivaju trauma prošlosti, zavladalo je beznađe. Tako da, ako pravimo poređenja, ratnog i ovog ‘mirnodopskog vremena’, ono je bilo neizreciva patnja a ovo su njene posljedice
Ratt 05 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (7)

Život gori od smrti

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti