Tekstovi sa tagom: branko miljković

Aadone20

Probadaju telo zračnim kopljima mirisa

Branko Miljković: Pohvala bilju

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Jolandd 08 B

Malo života zbilja poletelog

Branko Miljković: Sonet o ptici

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Vtrs 01 S

Ona se ukazuje lutalici

Branko Miljković: Pohvala vatri

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Fntm 06 S

Velika se tajna iza tebe odigrava

Branko Miljković: Orfej u podzemlju

Zvezdama ranjen u snu lutaš. Sjajna/ ona ide tvojim tragom, al od sviju/ jedini je ne smeš videti...
Inss 09 S

Na obične reči više nemam pravo!

Branko Miljković: Balada

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Marijj 77 S

Budim je zbog ove naše planete

Branko Miljković: Uzalud je budim

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Instaj 02 S

Hoće li sloboda umeti da peva?

Branko Miljković: Poeziju će svi pisati

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Cvetanje1

I miriše, miriše

Jedan maleni cvet

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Aadone5

Nek uđu u tuđe srce

Raskovnik

“Nekakva (može biti izmišljena) trava za koju se misli da se od nje (kad se njome dohvati) svaka brava i svaki drugi zaklon otvori sam od sebe.“ (Vuk St. Karadžić)
Orfej 01 S

Ne osvrći se

Orfej u podzemlju

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Jolandd 08 B

Prazne ruke, prazno srce

Branko Miljković: Kraj Putovanja

To čemu se molite je Žalosni Slavuj./ Ljubav nikada nije završena./ Čega ima ljudskog u patnji? O čuj:/ Dan odjekuje.
Nebb2

Ja bih se želeo na strani zla tući

Pesma za moj 27. rođendan

Verovao sam u san i u nepogodu,/ u dve noći bio zaljubljen noću,/ dok jug i sever u istome plodu/ sazrevaju i cvokoću./ Sanjajući ja sam sve praznike prespavao!/ I grom je pripitomljen pevao u staklu./ Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo
Mirko Kovač

Sve što nije večno

Srećan je onaj ko svoju pesmu ne plati glavom

Priče o smrti Branka Miljkovića još zadugo nisu prestajale. Njegov otac Gliša, koji je godinama provodio dobar dio vremena pokraj sinova groba (više puta sam mu pravio društvo) uporno je tvrdio da je Branko ubijen na drugom mjestu i mrtav odnesen i zakačen za tu granu. I pisac Zlatko Tomičić u svojoj knjizi tvrdi “da su ga ubila dva agenta Udbe koji su došli radi toga iz Beograda”. Pjesnikov intimus Petar Džadžić, sve tamo do kraja osamdesetih, ostao je pri onome što je napisao u svome ogledu Branko Miljković ili neukrotiva reč, a to je da se Branko ubio zbog jedne žene “koja nanosi pesniku poraz, onda kada mu je taj poraz potreban”. Krajem osamdesetih Džadžić korigira svoje nekadašnje stajalište; sada mu povijesni događaji idu na ruku, a nacionalizam ga hrabri i oslobađa stega. Tih godina Džadžić je nacionalist blesavog tipa, opsjednut urotama i uvjeren da “zlo dolazi sa Zapada”. Tada lansira novu teoriju o samoubojstvu Branka Miljkovića; više to nije žena koja mu nanosi poraz, nego osjećaj sramote i poniženja što je napisao pjesmu o Titu
Vladimir Majakovski

Pesma ostaje ako je ispevana u vremenu

Branko Miljković o Majakovskom

Događaj se samo upola dogodio ukoliko ne nađe svoga pesnika. Oktobarska revolucija je našla svoga pesnika u Majakovskom
Bmilj 01 S

Dok budeš pevao ko će tvoje breme da nosi?

Branko Miljković: Sonet i ćirilica

Branko Miljković bio je pjesnik čiji su stihovi korišteni kao efektna verbalna pirotehnika za svečane priredbe prigodom praznika domovine i revolucije. Napisao je jednu od najcitiranijih pjesama o Titu (“Da ga čuje Zagorje se primaklo Avali/ More Nebojšinoj Kuli/ Gde je njegova reč tu je cela zemlja…), ali i vrlo poznatu pjesmu o Jugoslaviji (“Evo kako je počela u dan svoje nužnosti/ Sve što nema vatre u sebi sagori/ Što sagori postaje noć/ Što ne izgori rađa dan…”). I danas te pjesme čujem, izgovorene do plača uzdrhtalim glasovima svojih školskih drugarica, i još nisam izgubio dar da im se podsmjehnem, i da im onako mladim i zanesenim domahnem iz strašne i ravnodušne budućnosti koja je uslijedila