Tekstovi sa tagom: bratislav kuzmanović

Odmah da prevedem naziv jela za one s debelog kontinenta koji ne znaju šta ovaj naziv u naslovu znači. To bi značilo 'Listovi u pećnici s krompirom'. Po domaću, ća bi rekli mi istrijani.

Neki se pitaju “Gdje su nestale lignje…”. Čak i iz Australije se javljaju naši ljudi, peskadori od hobbyja, i zabrinuto pitaju gdje su nestale naše Jadranske lignje ?

Recept za ovu juhu dao mi je moj kum Baja, peškador od formata i majstor za spremanje ribe i ribljih jela. A posebna delicija su njegovi folpi s krompirom. To je spremio nekidan za nas devetoro i u plehu, gdje se sve to radilo, ostao je samo jedan komadić nečeg izgorenog što se slučajno zalijepio pri rubu pleha. I da nije toga bilo – pleh ne bi trebalo niti prati. A ova današnja delicija je nešto posebno – nešto iz stare puležanske kužine što se rijetko sprema, a nema nikakva razloga da to bude tako. Možda zato jer su mnogi zaboravili na to jelo, koje je istina govoreći, nekada bilo samo za one boljestojeće, a danass je ipak dostupno širem krugu pa je red da vas podsjetim kako se to sprema

Danas sam nakon dugo vremena ponovo probao ovo jelo i mogu vam reći da mi je izvrsno prijalo. Obroci i način serviranja djeluju pomalo egzotično kad su jela posebno ukusno dekorirana na način kako mi nismo navikli

Ovo je Bajin način pripreme sipa s krompirom. To vam je moj kum i onaj koji stalno visi u barci na moru. I sad je negdje na Unijama, ali ovaj put rekreativno, samo weekend s prijateljima. Zvao je i mene i «Strinu» ali nismo mogli i baš mi je krivo. Nije njemu pravo ime Baja, to si nas dvojica tako «tepamo» - ja njemu «moj Baja», a on meni «moj Bajo». A moj Baja sprema sipe s krompirom tako da stvarno požališ da «nema više», jer bez obzira koliko napravi uvijek se sve pojede i «nema više». Jedno vrijeme se vodila rasprava da li je bolje krompir staviti sa sipama ovako ili onako, ali kako god ga stvili uvijek je ispalo «nema više». Taki vam je moj Baja

Šetam po ribarnici tražeći ideju za neko dobro i lagano riblje jelo. Mislio sam spremati neku paštu, ali sa plodovima mora. Onda sam se sjetio da to moja Strina ne jede – alergična je na školjke i čim proba nešto u čemu ima nekakva školjka odmah joj slijedi odlazak na Hitnu pomoć. A kakvi su to plodovi mora bez pokoje školjkice ? Okrnjeni i falični. Hoću reći fali im nešto.

Život ponekad izgleda previše zamršen, pa nema smisla da ga još više zapetljavamo kojekakvim masnim i mrsnim manjadama. Krećemo danas s jednim laganim mesnim jelom na bazi puretine. Konkretnije - s purećim prsima

Cijelo sam jedno jutro, svog godišnjeg odmora, spiskao pokušavajući naći na netu nekakav recept za pripravu junećih tripica i očekujući da ih ima cijelo izobilje debelo sam se razočarao - kao prvo jedva da ima pokoji recept , a kao drugo i od tih koje sam našao nigdje jednoga koji bi mi imalo privukao pažnju i natjerao me da «odmah ogladnim». Takva loša ponuda recepata na netu «zericu» me (tako vele moji Ličani) naljutila i odlučio sam skuhati tripe na svoj način i za svoj gušt. I dok si trepnuo okom bio sam na merkatu i kupio jedan paket onih smrznutih i već kuhanih tripica. Da kuhanih – već su i narezane

Neki će reći da kakav je to poseban recept kad se to može pojesti u svakoj domaćoj konobi. Bilo gdje po Istri. I to se slažem. Iako ne baš bilo gdje. A uz to mislim da mnogi uopće ne znaju kako napraviti ombolo s kupusom. Zato i pišem ovaj recept i to baš onako kako sam sam sebi to spremio za subotnji obrok. Ovaj je «poseban» jer nije bio spremljen u Istri nego usred Bavarske i to s ogulinskim kupusom i pravim domaćim ombolom s pulskog merkata. Kupljenim kod Claudia

Ovčetinu vjerojatno ne jedete često iako tome najvjerojatnije nema nekog opravdanog razloga, osim ukoliko stvarno ne podnosite njezin miris. Ali ako volite janjetinu, onda stvarno nema smisla da ne probate i ovko spremljen "rižoto" od ovčetine. Kažem rižoto jer to većina kuži, a u stvari ispravno bi bilo nazvati ovo jelo "Pilav od ovčetine"

Nikad nisam kuhao čobanac, ali hoću prvom prilikom kada nabavim pravi kotlić. Majke mi. Ali zato sam bio pomoćnik glavnom kuharu čobanca – onaj pomoćnik što kuša vino, pravi društvo usamljenom kuharu i mažnjava recepte za dobra jela. Šta mogu kad sam taki. A glavni kuhar je onaj koji zna šta je čobanac. Još kako zna

Kuham gotovo svakodnevno i to mi dođe kao nekakva relaksacija od sljedećeg posla i čamotinje kućnog ureda. Nemate pojma kako je kućni ured ili globalno rečeno Home Office odvratna stvar. I ja sam mislio da je super biti doma i raditi u vlastitom dnevnom boravku, ali već nakon mjesec-dva skužiš da si sam ko pas – nedostaju ti face iz ureda, nekakav muving, glasovi, miris neke kave u prolazu... nedostaje ti sve. Čak i šef. Onda znate kako je to gadno

Kada sam bio klinac mislio sam da se bakalar ne sprema nikako drugačije osim «bakalara na bijelo» (in bianco). Pa i nisam bio baš neki klinac kada sam se u to razuvjerio. Bilo je to jednom prilikom na početku mog studija u Zagrebu. Uletio sam gladan u jedan riblji restoran na početku bivše ulice Socijalističke revolucije (čini mi se da je danas to Zvonimirova) i naručio «bakalar» očekujuči da će mi konobar donijeti bakalar s posuticama – onako kako ga radimo mi ovdje u Istri. Međutim eto konobara nosi nekakav brodet s komadima bakalara i lešo krompir kao prilog. Najprije sam mu rekao da se zabunio i da to nisam ja naručio – «ja sam naručio bakalar», a on, dični dalmatinac veli «A isukrsta mi, uncute jedan to ti je bakalar, oli si ćorav». Drž-nedaj, glad je pobjedila i uvjerila me da bakalar može biti spremljen i drugačije, a ne samo «in bianco»

Kad netko kaže «baba» onda to može zazvučati nekako grubo i odbojno, ali ne i meni jer ja sam svoju pokojnu nonu uvijek zvao «baba». Moja baba me naučila kako napraviti dobar podvarak. U stvari ona me privikla i naučila na dobru kužinu i ona je glavni krivac što ja volim kuhati. Babin podvarak je bio nešto što se pamti cijeli život i što je teško dostići koliko god je to jednostavno jelo i koliko god se vi upinjali da vam to uspije. Međutim to ne znači da ne treba probati dostići svaki put «viši nivo». Mnogi niti ne znaju šta je podvarak. E pa za njih u tri kratke riječi – to vam je ...

Bonjour (Dobar dan). Comment allez-vous (Kako ste)? Avez-vous faim (Jeste li gladni)? Uz par ostalih fraza to bi bilo sve od mog znanja francuskog jezika. Dao sam vam ovdje i prijevod kako ne bi ispalo da netko nije razumio šta je umjetnik htio reći