Tekstovi sa tagom: crkva

Osunc1

O crkvi i ljubavi

Šta da kažem popu kad me pita

Jednakost i dobrobit svih bi građanima, bilo da su vernici, ateisti, agnostici ili vanzemaljci, trebalo da bude dovoljan razlog da pozdrave Zakon o istopolnim zajednicama, bilo da poštuju ono što stoji u Poslanici Korinćanima 13:1-13 – „Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati“, ili pak ono što piše u članu 4 Zakona o zabrani diskriminacije – „Svi su jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva. Svako je dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije“
Majj 04 S

Dostojanstveno odumiranje naroda bivše SFRJ

Pomirenje do umirovljenja

Mnoge iritiraju ove elite koje su prvo zavadile pa sad mire vjere i narode. To im izgleda kao farsa jer tragedija se već dogodila a pravedni i trajni mir se postiže samo shvaćanjem činjenice tragedije i suočavanjem s prošlošću. U teoriji to je točno. Ali u zbilji su na ovim prostorima danas mitovi cementirani u nove kolektivne identitete i uspješno suočavanje s prošlošću bi značilo da ovi narodi imaju postati nešto drugo od onog što su sad. K pomirenju dakle vode samo rituali kajanja i oprosta, pijetet za sve nevine žrtve i mirotvorna, normalna i pozitivna retorika „odozgo“ koja kultivira i liječi ranije zatrovane mase
Crkva i država

Crkveno pitanje u Crnoj Gori

Što je više činjenica, to se više laže!

Funkcionerima nove vlasti ne pada na pamet da uđu u meritum stvari kada je u pitanju crkveno pitanje u Crnoj Gori, već komesarski odlučuju o pitanjima o kojima definitivno nemaju pojma. Njihov prijedlog za promjenu nekih članova Zakona o slobodi vjeroispovjesti, a da prethodno nijesu tražili bilo čije mišljenje, ili organizovali okrugle stolove o utemeljenosti tog čina, govori da ćemo mi imati Vladu koja će, iako nekompetentna po mnogim pitanjima, donositi oktroisane odluke, suprotne pravdi i pravednosti, iz ideoloških ili oportunih razloga, pod uticajem vjerskog pritiska, mitomanije i lažne istoriografije!
korona crkva

Vjera pomjera planine: Vladati znači krasti, i to svako zna

Crna Gora je postala teokratija

Čovjek koji tvrdi da postoje dokazi da je “neko vjerom fizički pomjerio planinu” svjedoči da je njegovo čitanje Biblije fundamentalističko. Tekst prepun simbola, metafora i alegorija u takvom čitanju biva sveden na “zakon” i “dokaz”. Takvo čitanje je nasilje. A nasilje u interpretaciji utemeljujućeg teksta nužno vodi ka društvenom – što bi Zdravko rekao: “fizičkom” – nasilju
Papa1

Nazovimo ih ‘civilnim zajednicama'

Papa Franja: Istospolni parovi imaju pravo na porodicu

Gej osobe su “djeca Božija”, rekao je. “Niko ne smije biti izbačen niti unesrećen zbog toga". Ova vest nije važna samo za one koji su religiozni, budući da je crkva dugo igrala važnu ulogu u oblikovanju homofobije
kosovska bitka

Ideološki stereotipi bazirani na mitovima

Ko se boji Turčina još?

Dakle, suštinsko je pitanje – ako su Turci bili iźelice, a time i muslimani dakako, kako je onda moguće da se čitav ansambl najvećih hrišćanskih bogomolja u Crnoj Gori obnovio ili sagradio na teritoriji kojom su upravljali Turci? Zar ne bi trebalo da su to loši momci koji popove i hrišćane čereče i nabijaju na kolac? Pale sela i siluju žene?
Abar 11 S

Klerikalni fašizam

Gdje je to crnogorska Srebrenica

Kao što su se onomad samogranatirali stanovnici Sarajeva i Tuzle, kao što su srpsku djecu te Sarajlije bacale lavovima, kao što se Srebreničani sami pobiše, e taman tako Milo Đukanović namiješta kamenovanja Bošnjaka po Crnoj Gori
AjaSofija

Muzej, crkva, džamija

Aja Sofija – simbol koji ima snagu povezivanja

Kako malo treba da se počnu urušavati kroz prošlost strpljivo građeni odnosi među ljudima i narodima. Dovoljan je jedan vođa koji svojom privremenom političkom moći i silinom može zaslijepiti mase nesretnika koje ga slijede
Crkva i država

Crkva i država, dva oka u glavi

Hram svetog Save, bunar bez dna

Niko iz vlasti, da ne govorimo o građanima (zaokruživačima, žiteljima, stanovništvu) nikada nije video ni jednu 'artiju vezanu za izgradnju Hrama svetog Save, račun, fakturu, potvrdu banke, predračun bilo kakvih radova, nekmoli tender za izbor najboljeg, a najjeftinijeg izvođača radova, prodavca robe po najnižim cenama. Niko nije tražio, svi su se ugrađivali, lagali, krali nezamislive svote novca. Knjižili kao “pomoć Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj”. Kakva Jovanjica, kakva državna droga i šverc oružja, vračarska je nakaza najveća perionica novca u ovom delu Evrope
Draža Mihailović

Ship of fools

Žestoka borba između dvije ideologije

Prosto je dirljivo sa kojom brigom se odnose tzv. beogradski nezavisni intelektualci prema Šešeljevim istomišljenicima iz Crne Gore i poklonicima srpskih heroja u liku Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Arkana i sličnih. Kad bi samo malo napeli mozak shvatili bi u čemu je keč u Crnoj Gori i da nema nikakvog ugnjetavanja i diskriminacije, već žestoka borba između dvije ideologije, između dva sistema vrijednosti i između dva strateška državna opredjeljenja. I umjesto da se u Srbiji opredjeljuju prema tim principima, oni se nacionalistički svrstavaju uz one prema kojima su gadljivi u samoj Srbiji i vjeruju u njihove otrcane priče o ugroženosti srpstva
Akrist 02 S

San, košmar, java

Kad ste postali religiozni, bližnje ste poklali i raselili

Otkako sveštenici brinu o njihovih dušama, ljudi su, prosto, postali gori i još gori. Da li zaista postoji neko ko misli da smo svi mi bolji ljudi danas, kada se gotovo sto posto stanovništva izjašnjava kao religiozno, nego onda kada smo bili ateisti? Misli li neko, doista, da je ovo društvo, ovaj ekskrement negdašnjeg našeg društva, po bilo čemu bolje, moralnije, ako volite tu riječ – humanističkije od onoga koje je ovdje postojalo za ateističkog zemana? Kako to da sad, kad smo ,,vjerujući“, ne smijemo pustiti dijete na ulicu, a bogami ni u bogomolju, a djeca su nam se slobodna, sigurna i sama igrala za vrijeme ,,bezbožništva“?
Flagg 01 S

Parade se zaboravljaju, traume se pamte

Balkansko prvenstvo u mitomaniji

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici
Religija

Vera i korona

Glasovi razuma u Srpskoj pravoslavnoj crkvi

U slučaju epidemije korona virusa pokazalo se da crkva nije monolitna ustanova, iako mnogi žele tako da je predstave, pogotovo oni koji je vode, kao i vernici koji u spoljašnjem autoritetu traže čarobni lepak za sopstvene unutarnje raspolućenosti. Oni koji vode SPC, hvale ratne zločince, ugrožavaju druge, paktiraju sa političkim i finansijskim moćnicima - nisu jedino što postoji u crkvi. Tu je i njeno drugo, svetlije i manje vidljivo lice. Ima u crkvi mnogo ozbiljnog, pametnog, vanredno obrazovanog sveta, istinskih vernika i časnih ljudi, ima onih koji se gnušaju etnonacionalizma i etnofiletizma, i potpuno drugačije gledaju na svet od onih koji se neprestano pozivaju na Hrista, a zapravo više veruju u srpstvo i zlatno tele
Rijeka Crnojevića

Antisistemska epidemija

Što više upoznamo bolest, bliže smo ozdravljenju

Dok se čitav svijet divi organizovanosti Crne Gore i uspješnosti borbe protiv epidemije koronavirusa, oni koji bi trebalo da budu zahvalni na tome najprljavijim jezikom se obrušuju na trud i uspjeh koji je za njih misaona imenica. Jedino u čemu iz DF-a jesu uspješni je destrukcija i maštovitost u lažima i izmašljanjima konstrukcija kojima zavode i zaglupljuju one zahvaljujući kojima śede u parlamentu
Pitirim Tvorogov

Vikar ruskog patrijarha: Zarazio sam se u hramu na bogosluženju

Agonija je počela na Veliki petak

Rektor Moskovske duhovne akademije i vikar (zamjenik) Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, episkop zvenigorodski Pitirim Tvorogov (53), koji je obolio od korone – obratio se javnosti potresnim svjedočenjem. Članak objavljen na njegovome blogu napisao je iz bolničke sobe za intezivnu njegu, dok oko sebe posmatra agonije umiurćih i teško oboljelih od korone… Kako smo ranije pisali, preosvešteni Pitirim jedan je od svijetlih primjera dogmatski i eklisiološki obrazovanih, mudrih i odgovornih arhijereja Istočno-pravoslavne crkve koji nijesu pričali anticrkvene, sulude, opake i možda kriminalne gluposti i vjernike navodili na iskušenje smrti pozivima da dolaze na bogosluženja. Prije nego će oboljeti, Preosvećeni je objavio kategorički apel vjernicima da ne odlaze u hramove, nazivajući svakoga ko pokuša suprotno – „zločincem"! A mora se uzeti u obzir da Preosvećeni bira riječi, jer je bogoslovski specijalista za omilitiku – hrišćansku propovijed. Pitirim je prvi pravoslavni arhijerej koji je saopštio: „Zarazio sam se u hramu na bogosluženju!" Članak preosvećenoga Episkopa Zvenigorodskoga i Glavnoga vikara Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, objavljujemo u cjelini