Tekstovi sa tagom: crkva

Abar 11 S

Klerikalni fašizam

Gdje je to crnogorska Srebrenica

Kao što su se onomad samogranatirali stanovnici Sarajeva i Tuzle, kao što su srpsku djecu te Sarajlije bacale lavovima, kao što se Srebreničani sami pobiše, e taman tako Milo Đukanović namiješta kamenovanja Bošnjaka po Crnoj Gori
AjaSofija

Muzej, crkva, džamija

Aja Sofija – simbol koji ima snagu povezivanja

Kako malo treba da se počnu urušavati kroz prošlost strpljivo građeni odnosi među ljudima i narodima. Dovoljan je jedan vođa koji svojom privremenom političkom moći i silinom može zaslijepiti mase nesretnika koje ga slijede
Crkva i država

Crkva i država, dva oka u glavi

Hram svetog Save, bunar bez dna

Niko iz vlasti, da ne govorimo o građanima (zaokruživačima, žiteljima, stanovništvu) nikada nije video ni jednu 'artiju vezanu za izgradnju Hrama svetog Save, račun, fakturu, potvrdu banke, predračun bilo kakvih radova, nekmoli tender za izbor najboljeg, a najjeftinijeg izvođača radova, prodavca robe po najnižim cenama. Niko nije tražio, svi su se ugrađivali, lagali, krali nezamislive svote novca. Knjižili kao “pomoć Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj”. Kakva Jovanjica, kakva državna droga i šverc oružja, vračarska je nakaza najveća perionica novca u ovom delu Evrope
Draža Mihailović

Ship of fools

Žestoka borba između dvije ideologije

Prosto je dirljivo sa kojom brigom se odnose tzv. beogradski nezavisni intelektualci prema Šešeljevim istomišljenicima iz Crne Gore i poklonicima srpskih heroja u liku Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Arkana i sličnih. Kad bi samo malo napeli mozak shvatili bi u čemu je keč u Crnoj Gori i da nema nikakvog ugnjetavanja i diskriminacije, već žestoka borba između dvije ideologije, između dva sistema vrijednosti i između dva strateška državna opredjeljenja. I umjesto da se u Srbiji opredjeljuju prema tim principima, oni se nacionalistički svrstavaju uz one prema kojima su gadljivi u samoj Srbiji i vjeruju u njihove otrcane priče o ugroženosti srpstva
Akrist 02 S

San, košmar, java

Kad ste postali religiozni, bližnje ste poklali i raselili

Otkako sveštenici brinu o njihovih dušama, ljudi su, prosto, postali gori i još gori. Da li zaista postoji neko ko misli da smo svi mi bolji ljudi danas, kada se gotovo sto posto stanovništva izjašnjava kao religiozno, nego onda kada smo bili ateisti? Misli li neko, doista, da je ovo društvo, ovaj ekskrement negdašnjeg našeg društva, po bilo čemu bolje, moralnije, ako volite tu riječ – humanističkije od onoga koje je ovdje postojalo za ateističkog zemana? Kako to da sad, kad smo ,,vjerujući“, ne smijemo pustiti dijete na ulicu, a bogami ni u bogomolju, a djeca su nam se slobodna, sigurna i sama igrala za vrijeme ,,bezbožništva“?
Flagg 01 S

Parade se zaboravljaju, traume se pamte

Balkansko prvenstvo u mitomaniji

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici
Religija

Vera i korona

Glasovi razuma u Srpskoj pravoslavnoj crkvi

U slučaju epidemije korona virusa pokazalo se da crkva nije monolitna ustanova, iako mnogi žele tako da je predstave, pogotovo oni koji je vode, kao i vernici koji u spoljašnjem autoritetu traže čarobni lepak za sopstvene unutarnje raspolućenosti. Oni koji vode SPC, hvale ratne zločince, ugrožavaju druge, paktiraju sa političkim i finansijskim moćnicima - nisu jedino što postoji u crkvi. Tu je i njeno drugo, svetlije i manje vidljivo lice. Ima u crkvi mnogo ozbiljnog, pametnog, vanredno obrazovanog sveta, istinskih vernika i časnih ljudi, ima onih koji se gnušaju etnonacionalizma i etnofiletizma, i potpuno drugačije gledaju na svet od onih koji se neprestano pozivaju na Hrista, a zapravo više veruju u srpstvo i zlatno tele
Rijeka Crnojevića

Antisistemska epidemija

Što više upoznamo bolest, bliže smo ozdravljenju

Dok se čitav svijet divi organizovanosti Crne Gore i uspješnosti borbe protiv epidemije koronavirusa, oni koji bi trebalo da budu zahvalni na tome najprljavijim jezikom se obrušuju na trud i uspjeh koji je za njih misaona imenica. Jedino u čemu iz DF-a jesu uspješni je destrukcija i maštovitost u lažima i izmašljanjima konstrukcija kojima zavode i zaglupljuju one zahvaljujući kojima śede u parlamentu
Pitirim Tvorogov

Vikar ruskog patrijarha: Zarazio sam se u hramu na bogosluženju

Agonija je počela na Veliki petak

Rektor Moskovske duhovne akademije i vikar (zamjenik) Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, episkop zvenigorodski Pitirim Tvorogov (53), koji je obolio od korone – obratio se javnosti potresnim svjedočenjem. Članak objavljen na njegovome blogu napisao je iz bolničke sobe za intezivnu njegu, dok oko sebe posmatra agonije umiurćih i teško oboljelih od korone… Kako smo ranije pisali, preosvešteni Pitirim jedan je od svijetlih primjera dogmatski i eklisiološki obrazovanih, mudrih i odgovornih arhijereja Istočno-pravoslavne crkve koji nijesu pričali anticrkvene, sulude, opake i možda kriminalne gluposti i vjernike navodili na iskušenje smrti pozivima da dolaze na bogosluženja. Prije nego će oboljeti, Preosvećeni je objavio kategorički apel vjernicima da ne odlaze u hramove, nazivajući svakoga ko pokuša suprotno – „zločincem"! A mora se uzeti u obzir da Preosvećeni bira riječi, jer je bogoslovski specijalista za omilitiku – hrišćansku propovijed. Pitirim je prvi pravoslavni arhijerej koji je saopštio: „Zarazio sam se u hramu na bogosluženju!" Članak preosvećenoga Episkopa Zvenigorodskoga i Glavnoga vikara Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, objavljujemo u cjelini
Amfilohije Radović

Kako Amfilohije dere jarca

Vlast, crkva i slaba država

Još jedna ovakva pobjeda "građanske i pravne Crne Gore“ nad Amfilohijem i ovoj državi doista - spasa više nema. Preduskršnji igrokaz koji su izveli crnogorska vlast i Amfilohije medijski je obrađen kao prekretnica u odnosnima države i crkve, kao dokaz tobožnje odlučnosti i snage države
Religija

Svakojutarnja molitva: Isus je streljan u Srebrenici

Živa crkva i mrtvi vernici

Čekajte malo, vaša preosveštenstva. Zar ugrožavanje života kao standardan crkveni postupak nije bilo rezervisano za neprijatelje srpstva, inoverne, šizmatike, otpadnike, za druge nacije? Onoliko ste se trudili tokom ratova da podržite masovne ubice, posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u njihovom krvavom pohodu protiv nesrpskih civila, ubeđujući javnost da je to sve zarad odbrane Srba, a sad ste bez imalo griže savesti udarili i na Srbe? Pa dobro, ima li neko na ovom svetu da vama nije neprijatelj?
korona crkva

Epidemija ekumenizma: Pravoslavni katolibani

Virusu se pomolimo, korono pomiluj!

Nama treba svemogući Bog, moćniji od načelnika Generalštaba, surovi osvetnik i Vrhovni Zaštitar vernog fetišističkog stada, a ne neki bednik koji je dozvolio da bude uhvaćen i skončao na krstu, u teškim mukama. Nama treba car, gospodar, vladalac, moćnik, vasilevs, sveti ratnik, a ne ova smejurija od mesije, taj – što reče Krleža - “astralni, zvezdani ljiljan u mučionici velikog inkvizitora”. Sačuvaj nas Bože takvog Boga i sakloni!
Novac crkva

Povratak u prošlost

Retribalizacija i vjerski kolektivizam

Novac, moć i ono što ide sa tim, uvijek su bili moćan stimulans kojem čovjek teško odoljeva. Priče o tome kako su crkve na zemlji dio božanskog poslanja su priče za malu đecu. Crkve su stvarali ljudi, bez obzira da li su bili velmože, državnici, ribari ili nešto drugo. Kao ljudska tvorevina one sa sobom nose sve mane koje čovjek pośeduje: pohlepu, prevaru, laž, ... ali i ljudsku dobrotu, požrtvovanost, odricanje...
Chrii 10 S

Čemu kršćani na našim prostorima

Dokle ćemo se rugati Bogu pred očima svijeta?

Ako su među nama bili mogući Vukovar, Srebrenica i Sarajevo, i k tomu još ako se i dalje pronalaze načini da se negiraju ti i drugi zločini ili da se pronalaze mehanizmi njihova relativiziranja, nadasve upiranjem prsta na tuđe zlo, čemu onda još kršćanstvo, čemu kršćani na našim prostorima. Tko je, nakon svega, uopće toliko samodopadan, đavolski ohol, da se uopće usudi nazvati kršćaninom?
Religija

Bitka za pričešće: Pouzdano znanje o nesaznatljivom

Vernici i ateisti svih zemalja, opustite se

Ono što je Hristovim učenicima bilo teško za razumevanje, stručnjacima za Hrista je luk i voda. A tek ovi fanatični pričasnici što veruju u magijsku moć pričešća: ono što je Hristovim apostolima, ljudima koji su proveli godine života prateći svog učitelja, bilo zagonetno – našim vernicima je jasnije od toga da su dva i dva četiri. Zaista fascinantno, šteta što to samopouzdano i jasno znanje ugrožava živote i ljudima koji nisu baš sigurni kako stoje stvari sa preobražavanjem darova na liturgiji, kao i ljudima koje to uopšte ne interesuje. A da se malo ipak uzdržite od tog pouzdanog znanja o stvarima koje se saznati ne mogu, bar dok ne prođe epidemija? Ako ni zbog čega drugog, onda zato što Hrist nije izrekao samo onih nekoliko rečenica o telu i krvi, već je i štošta drugo govorio. Na primer: “Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe”. Nisam baš siguran da je ova zapovest manje važna od one o jedenju tela i pijenju krvi Gospodnje