Tekstovi sa tagom: crkva

Na katoličkom portalu kažu da je Lennon možda ubijen zato što je kazao da su Beatlesi popularniji od Isusa. Velikog engleskog glazbenika oni očito smatraju neprijateljem vjere, osobom koja im je nanijela mnogo štete jedinoj svetoj i apostolskoj Crkvi, i ne pokazuju ni trun žaljenja za njim. Naprotiv, čini se da je dobro da Johna Lennona više nema. Bogu hvala, neka je njega Chapman ustrijelio

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić svoju je ovogodišnju božićnu pastirsku poruku posvetio udomljavanju i posvajanju djece, a tijekom susreta s novinarima slavonskih redakcija postavljena su mu i neka očekivana pitanja o istospolnim parovima.

Tražimo od državnog tužilaštva da odgovori na naše podnijete tužbe, jer ne vidimo nijedan razlog za oduglovačenje, tim prije što je naša namjera bila da spriječimo nelegalno djelovanje, a ne da se oduglovačenjem omogućuje nastavljanje vršenja krivičnog djela. Posebno u nelegalnoj gradnji i devastaciji objekata od nacionlnog kulturnog značaja. Iskreno se nadamo da nemamo posla sa paganskim vjerovanjima u kletve i bacanje čini. Mi nećemo odustati od zahtjeva da se poštuju zakoni i civilizacijske norme i ne postoji istanca kojoj se nećemo obratiti, domaća i međunarodna, da ukažemo kako se u Crnoj Gori ne poštuju sopstveni zakoni i kako država, koja jedina ima monopol sile, ne koristi svoje institucije i kapacitete da zaštiti uništavanje kulturnog naslijeđa i spriječi anticrnogorsko bestijanje po Crnoj Gori i slavljenje najtragičnijih trenutaka crnogorskog naroda u istoriji

Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno

Ako jednom neki čovjek pokuša da opomene ljude da učenje Hristovo nije u tim vradžbinama, molepstvijima, službama, svijećama, ikonama, već u tome da ljudi vole jedan drugog, da ne plaćaju zlo zlim, da ne sude, ne ubijaju jedan drugog, onda se digne povika onih kojima su te obmane korisne, i ti ljudi na sav glas, s nepojamnom drskošću, govore u crkvama, štampaju u knjigama, novinama, katihizisima, da Hristos nikad nije zabranjivao zakletvu, (prisegu) nikad nije zabranjivao ubistvo (smrtne kazne, ratove), da su njegovo učenje o neprotivljenju zlu izmislili neprijatelji Hrista sa satanskom lukavošću. (Propovijed Amvrosija, harkovskog episkopa, prim L.N. Tolstoja). I što je najglavnije, strašno je što oni ljudi kojima je to korisno ne obmanjuju samo odrasle nego, imajući na to pravo, obmanjuju i djecu, onu istu za koju je Hristos govorio da teško onome ko njih obmane.

Posljednjih dvadesetak godina, televizijske serije postale su moćan poligon važnih društvenih rasprava, a Netflix je 2017. producirao važnu dokumentarnu seriju “The Keepers”, slojeviti “true crime” dokumentarac koji se bavi nerazrješenim ubojstvom jedne mlade časne sestre u Baltimoreu prije gotovo pola stoljeća. Priča o ubojstvu postaje priča o zataškavanju, o sistematskom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi, o premreženosti ove ustanove sa svim državnim institucijama u strukturama društvene moći, od policije i medicinskih institucija do sudskog aparata, o potisnutoj memoriji i konačno o društvenom angažmanu u kojemu mali ljudi odbijaju pristati na status quo i šutjeti te uzimaju stvari u svoje ruke

Bilo kako da neko shvata Hristovu ličnost, i njegovo učenje koje uništava zlo svijeta, i tako jednostavno, lako i nesumnjivo pruža dobro ljudima, ako ga samo ljudi ne izopačavaju, to čitavo učenje je prikriveno i pretvoreno u prostačne vradžbine kupanja, mazanja uljem, pokreta tijelom, zaricanja, gutanja komadića i sl., da od tog učenja ne ostaje ništa. I ako jednom neki čovjek pokuša da opomene ljude da učenje Hristovo nije u tim vradžbinama, molepstvijima, službama, svijećama, ikonama, već u tome da ljudi vole jedan drugog, da ne plaćaju zlo zlim, da ne sude, ne ubijaju jedan drugog, onda se digne povika onih kojima su te obmane korisne, i ti ljudi na sav glas, s nepojamnom drskošću, govore u crkvama, štampaju u knjigama, novinama, katihizisima, da Hristos nikad nije zabranjivao zakletvu, (prisegu) nikad nije zabranjivao ubistvo (smrtne kazne, ratove), da su njegovo učenje o neprotivljenju zlu izmislili neprijatelji Hrista sa satanskom lukavošću. (Propovijed Amvrosija, harkovskog episkopa, prim L.N. Tolstoja) I što je najglavnije, strašno je što oni ljudi kojima je to korisno ne obmanjuju samo odrasle nego, imajući na to pravo, obmanjuju i djecu, onu istu za koju je Hristos govorio da teško onome ko njih obmane. Strašno je to što ti ljudi, radi svojih sitnih koristi, čine tako užasno zlo, skrivajući od ljudi istinu koju je Hristos otkrio i koja im pruža takvo dobro – čijem hiljaditom dijelu nije ravna korist kojiu su oni dobili od svega toga što čine. Oni postupaju kao onaj razbojnik koji ubija čitavu porodicu od 5-6 duša da bi odnio staru potkošulju i 40 kopjejki. Njemu bi rado dali i sve odijelo i sav novac samo da ih ne ubije. Ali on ne može drukčije da postupa. Isto je tako i s religioznim varalicama. Mogli bismo se dogovoriti da dobiju i po deset puta više, da ih držimo u najvećem luksuzu, samo da ne upropašćavaju ljude svojim obmanama.

Naravno da je dobro ratificirati dokument prema kojemu se potiče još snažnija zaštita onih potencijalno ugroženih slojeva društva, no dok nam Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na nasilje jednog istaknut člana trenutno najjače političke stranke u Hrvatskoj reagira pozivajući se na gotovo „prirodno“ stanje unutar hrvatske bračke zajednice (vidi: muž može tu i tamo opalit ženu), ne pomognu nam ni tisuće ratifikacija

Amfilohije je već gospodin u godinama, bliži mu se čas susreta s poslodavcem (ne sa Tvorcem, već sa onim drugim kome verno služi tolike decenije), pa je rešio da ne ode tek tako sa ovog sveta, već da iza sebe ostavi zaveštanje u vidu novog Ustava SPC-PP. Najavljenim promenama Amfilohije čini koliko je do njega da oteža razlaz Srbije sa Kosovom, uspostavljanje dobrosusedskih odnosa sa Kosovom i Crnom Gorom, te da zagorča život budućim generacijama žitelja ove nesrećne zemlja koja, pored svih samoskrivljenih zala, ima i ovakve crkvene jerarhe. U neku ruku, Ustav SPC-PP je Amfilohijev politički testament. Kakav jerarh, takva i oporuka

Amfilohije na Crnu Goru gleda kao na jedan zamišljeni okamenjeni prostor koji je izvan vremena: čiji je jedini zadatak da čuva Kosovski zavjet i legende o svom kosovskom porijeklu. K tome, sebi je zadao još jednu veliku misiju: da gradnjom bogomolja u vizantinskom stilu nametne svetosavlje kako bi potpuno izbrisao tradiciju crnogorskog pravoslavlja iz vremena Crnojevića i Petrovića Njegoša, sa elementima ekumenizma i laicizma koji nijesu bili karakteristični za ostale ortodoksne crkve

Ako takav svjetski registar postoji, u njemu je upisan Filip Karađorđević, rođen 1982. godine, sin jugoslavenskog princa Aleksandra II Karađorđevića i unuk jugoslavenskog kralja Petra II Karađorđevića, a od lanjskog oktobra u njega je upisana i jedna beogradska djevojka, slikarica, školovana u Parizu, imena Danica, koja se tada udala za princa i postala princeza (voli li grašak ili ne to samo ona zna). Iako je mlada bila u visokom stupnju trudnoće pri razmjeni bračnih zavjeta i prstenja, to nije smetalo patrijarhu Irineju da ih lično on vjenča. I u Srbiji to proglasiše prvim srpskim kraljevskim vjenčanjem poslije skoro stoljeća

Nevjerojatna priča o dvije žene koje su nasamarile španjolsku Crkvu i sklopile brak 1901. uskoro će biti ekranizirana. Na taj će se način povećati vidljivost lezbijki u španjolskom društvu koje je stoljećima brisalo lezbijsku prisutnost iz javnog života.

Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti. Sve religije osuđuju zlo ili teološki kazano grijeh. U Katoličkoj crkvi postoji i sakrament ispovijedi koji se sastoji od toga da se priznaju vlastiti grijesi, da se kaje za njih, da se učini zadovoljština ondje gdje je to moguće, da se izvrši pokora i obeća da se više neće ponavljati ti grijesi. Čini se, bar prema javnim reakcijama mnogih praktičnih katolika, da oni sakrament ispovijedi ne doživljavaju ozbiljno i da je taj sakrament postao jedna vrsta „rituala“ kako bi se olakšala savjest i kako bi se dalje rasterećeno bez ikakve promjene nastavilo živjeti. Ako kršćani vjeruju da se preko svećenika ispovijedaju Bogu, onda se poricanjem svoje mržnje, zločina i grijeha želi prevariti i Boga

Neosporno je da postoji velika raznolikost u društvenim stavovima prema homoseksualnosti, a jedan od njih, koji je imao najveći odjek u određenim delovima društva, svakako je hrišćanski stav, koji je verovatno zasnovan na činjenici da Sveto pismo osuđuje homoseksualne radnje, te homoseksualne osobe, i da je hrišćanstvo od samog početka, uvek najotvorenijim i najjačim izrazima, učilo svoje pristalice da je homoseksualno ponašanje neopozivo loše i grešno. Poreklo hrišćanskog tumačenja homoseksualnosti, prema mnogima koji se bave ovom temom, potiče iz 19. glave Postanja, gde se govori o uništenju grada Sodome zbog izopačenosti njegovih žitelja. Naime, pod izopačenošću Sodomljana podrazumevalo se „poznanje nekoga", odnosno seksualno opštenje sa strancima (pretpostavlja se „anđelima") koji su bili u poseti Lotu. Tumačenje tog poznanja fokusiralo se tokom vekova na homoseksualnost, zanemarujući prvobitno značenje po kojem su Sodomljani zapravo kažnjeni zbog negostoprimstva. Ovakav stav prema homoseksualnosti, koji se vekovima ne menja, čini da je i danas mnogima nemoguće biti pripadnikom LGBTIQ zajednice i biti vernikom, što negde dolazi i iz nespojivosti vere sa seksualnošću koja za cilj nema prokreaciju. Crnogorska nevladina organizacija LGBT Forum Progres odlučila je da se pozabavi ovim problemom, te omogući dijalog koji bi eventualno mogao da dovede do razrešenja, ili makar olakšanja.

Sveštenik silovao devojčicu. Devojčicu? Da li to znači da je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi preovladala reformatorska struja?