Tekstovi sa tagom: crkva

Upravo zato što je Vaseljenska patrijašija ustupila teritorije pod svojom jurisdikcijom, plus što se bavila CPC, nad kojom nije imala nikakva prava i za koju je tražila dokument kojim se ona saglašava, KSHS je morala da plati milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Ne zato što je, kako piše onaj šalabajzer – istoričar, A. Raković, to praksa u pravoslavnom svijetu. Raković pokušpava da opravda to što je SPC morala da kupi oba tomosa, i onaj 1879, i onaj 1922. godine

Što se to događa u Crnoj Gori? Što država hoće s vjerskim zajednicama, zašto su neke stale na stranu države, dok se Srpska pravoslavna crkva opire, pokušava pobunu, makar bezuspješno? Možda se treba malo udaljiti od sadašnjice

Hladnokrvni ubica, vlasnik kafane koji je ubio gosta jer je hteo da jede roštilj na crtu i da svlači konobaricu; ljudi koji se krste kad prođu pored crkve jer se boje smrti; radnici koji istovaruju šlepere u Luci Beograd – samo su neki od junaka poezije Predraga Milojevića koja nas vodi ravno do dna

Pošto priča oko imovine slabo pije vodu zato što SPC nema nijedan dokaz da se imovina vodila na njihovo ime prije 1918.godine, jer svakome ko se bavio tim pitanja je poznato da su crkve i manastiri u Crnoj Gori svaki za sebe bili pravna lica sa obavezom „čuvanja i dobrog gazdovanja sa imovinom kojom Crkva upravlja“, kako to piše u Ustavu pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 14. januara 1904. godine, krenulo su u osporavanje autokefalnosti CPC. Mada bi svaki dobar pravnik pitao – kakve to veze ima sa vlasništvom: jedno je kanonsko pravo, a sasvim drugo svjetovno

Kao civilizovan čovjek morate se složiti da se ovakva pitanja rješavaju pravnim putem, ili u crnogorskom pravosuđu, ili, ako treba, pred međunarodnim sudovima. Termini „svojim životima“, „svim sredstvima“, pripadaju nekim drugim vremenima, ovo je XXI vijek. Dodatnim dolivanjem ulja na vatru samo se vraćamo u period od prije tri decenije kada su mnogi odgovrni za prolivenu krv, sličnom retorikom, kao da nijesmo ništa naučili

Šovinisti iz Beograda nameću Crnoj Gori model države koja bi doprinosila sukobima na Balkanu, države koja ne bi imala unutrašnjeg spokojstva i bila strašilo za svoje građane i komšije. Kao što je mrziteljska politika Beograda i Srpske pravoslavne crkve uspjela da načini od Srbije: državu bez jasnih granica, bez definisane politike, punu bijesa i mržnje, sa ideologijom koja nakon svih poraza i dalje sanja svoje hegemonističke košmare o teritorijalnom proširanju i dominaciji

CPC se po svom Ustavu iz 1903. godine zvala Crnogorska pravoslavna crkva. Ne SPC! Srpska crkva je bila registrovana u Beogradu. Slično je i sa Ustavom knjaževine Crne Gore 1905! Pod tim imenom je CPC registrovana i postojala u pravnom prometu knjaževine i kraljevine Crne Gore! Mogao je bilo ko smatrati da je Crna Gora srpska zemlja, da je CPC „srpska crkva“, da je more „srpsko more“, to je isključivo njegov problem koji ne proizvodi nikakve pravne posljedice. Bitan je pravni status. Taman koliko je more koje je pripadalo i koje pripada Crnoj Gori bilo, ili je vlasništvo države Srbije, toliko je imovina CPC pripadala, ili pripada SPC

Znam da biste rado prodali dušu Đavolu, ali Lucifer za takvu bofl robu nije zainteresovan. Probajte kod nekog drugog kupca, možda vam pomogne neki popust, sezonsko sniženje, akcija – pet duša po ceni jedne, ko zna. Jer, da budem potpuno iskren, za sve vas me, gospodo 'rišćanska, zabole moje levo kopito. I za vas, i za vaše crkve, i za vašu pastvu, i za vaše sićušne, beznačajne nacijice. Ne samo da se ja uopšte ne bavim vama, nego ni oficirima moje bezbrojne vojske ne pada na pamet da svrate u vaše krajeve i da nekog podstaknu na zlo, čak ni iz zabave

Nije problem u tome što jerarsi SPC-a u Boga ne veruju, već u tome što ne veruju ni u Božje zapovesti, ni u elementarne etičke postulate, ni u empatiju, ni u to da se prema ljudskim bićima ne treba odnositi kao prema krpama. Ukratko – problem je u tome što ne veruju ni u šta. Osim, eventualno, u sopstveno blagoutrobije i lično zadovoljstvo, u luksuz, skupa kola, posede i ostale ovozemaljske tričarije. I u boginju Naciju koja im dostavlja sve te nepotrepštine u ogromnim količinama

Po ko zna koji put upozaravamo državna tužilaštva Crne Gore na uzurpaciju državne imovine od strane eprahije SPC sa śedištem na Cetinju, a da se ne preduzima ništa po tom pitanju. Tim nečinjenjem tužilaštvo ne vrši svoju funkciju zaštitte državne imovine od nelegalnog otuđenja i zloupotrebe, što ih, na određeni način, čini saučesnicima u tim nelegalnim rabotama

Na zasedanju svetog Sabora Srpske pravoslavne crkve doneta je odluka da se crkva odvoji od države. Episkopi su na ovaj čin bili potaknuti sramnom ulogom koju je crkva odigrala u novijoj istoriji, kada je prestala da služi bogu i okrenula se idolima nacije i države, šurujući sa svim vlastima koje su uspostavljene u Srbiji u poslednjih četvrt veka. Crkva se uključila u sveopšti grabež, stajući otvoreno na stranu moćnih i bogatih, a protiv sopstvenog vernog naroda, tako da joj je preostalo ili da se preimenuje u Srpska đavoslavna crkva ili da se vrati Hristu

Dok su mediji u SFRJ prezentirali ukazanja Gospe kao subverzivnu djelatnost usmjerenu ka rušenju tekovina narodnooslobodilačke borbe, u novije vrijeme u fokusu su previranja unutar Crkve te kritički tekstovi o tokovima novca

Hrvatski nacionalizam ne želi i nije sposoban iskoristiti najjači argument protiv nametanja kolektivne krivice Hrvatima, a to je antifašistička tradicija zajedničke borbe Hrvata i Srba protiv NDH kojom je genocid zaustavljen, a NDH poražena i kažnjena. S druge strane SPC i srpski nacionalisti također ne vide tu zajedničku borbu ni pobjedu i oslobođenje Srba i Hrvata nego samo hrvatski (katolički) genocid nad Srbima i SPC. Tako su se obje strane zaplele u začarani krug balkanizacije i etno-sektaških sukoba u kojem ni jedna strana ne želi niti je sposobna popustiti. Tako su opet političke i klerikalne elite vratile svoje narode u sramotu, blato i mrak devedesetih. Pokazali su opet potencijal i za rat i za mir, s tim što im ovo prvo bolje ide (Poglavlje iz knjige Vjekoslava Perice „Žali Bože: Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“, koja izlazi krajem ove godine)

Hrvatski nacionalizam ne želi i nije sposoban iskoristiti najjači argument protiv nametanja kolektivne krivice Hrvatima, a to je antifašistička tradicija zajedničke borbe Hrvata i Srba protiv NDH kojom je genocid zaustavljen, a NDH poražena i kažnjena. S druge strane SPC i srpski nacionalisti također ne vide tu zajedničku borbu ni pobjedu i oslobođenje Srba i Hrvata nego samo hrvatski (katolički) genocid nad Srbima i SPC. Tako su se obje strane zaplele u začarani krug balkanizacije i etno-sektaških sukoba u kojem ni jedna strana ne želi niti je sposobna popustiti. Tako su opet političke i klerikalne elite vratile svoje narode u sramotu, blato i mrak devedesetih. Pokazali su opet potencijal i za rat i za mir, s tim što im ovo prvo bolje ide (Poglavlje iz knjige Vjekoslava Perice „Žali Bože: Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“, koja izlazi krajem ove godine)

Susan Cottrell dvadeset je godina bila članica Evangelističke crkve gdje su joj svo vrijeme govorili da je homoseksualnost grijeh u što je i sama vjerovala, ali sve se promijenilo kad joj je kći rekla da je biseksualna.