Tekstovi sa tagom: crna gora

Pitanja imovine nijesu pitanja većine i manjine. Taj šibicarski pokušaj da se litanijama, potpisima peticija, galamom, nesuvislim pričama o diskriminaciji, otimanju imovine i sličnim glupostima, zadrži uzurpirano od uzurpatora, jasno govori o svetosavskoj organizaciji i njenim etičkim dometima, spremnoj na sve samo da zadrži tuđu imovinu. Uostalom, neka pođu u Strazbur i tamo pokažu peticije i molebane. Postavljam pitanje svima: zašto je tek nakon 1994. upisivana imovina na MCP ako je pośedovala svo vrijeme dokumenta kojim se dokazuje vlasništvo? Takođe postavljam pitanje po kom osnovu je upisano vlasništvo na MCP u otprilike polovine crkava iz doba kraljevine Crne Gore, koliko je upisano?

Uprkos nastojanju da se stvori privid kako Srpska pravoslavna crkva nije inicirala događaje između dva Božića, svi smo mogli lijepo čuti da je patrijarh Irinej dvojici političkih predvodnika „događanja naroda“ dao blagoslov da na sve načine „odbrane svetinje“. Scenario blokiranja gradova i saobraćajnica, balvan revolucija, izazivanja nereda i crtanja medijskih meta neistomišljenicima, međutim, nije dao željene rezultate. Možda Srpska pravoslavna crkva raspolaže i takvim kadrom kao što su veterani 63. padobranske, možda može i da mobilizuje ostrašćene mrzitelje, ali tenkove, haubice, JNA mašineriju, na svu sreću, uza sebe više nema

Upravo zato što je Vaseljenska patrijašija ustupila teritorije pod svojom jurisdikcijom, plus što se bavila CPC, nad kojom nije imala nikakva prava i za koju je tražila dokument kojim se ona saglašava, KSHS je morala da plati milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Ne zato što je, kako piše onaj šalabajzer – istoričar, A. Raković, to praksa u pravoslavnom svijetu. Raković pokušpava da opravda to što je SPC morala da kupi oba tomosa, i onaj 1879, i onaj 1922. godine

Što se to događa u Crnoj Gori? Što država hoće s vjerskim zajednicama, zašto su neke stale na stranu države, dok se Srpska pravoslavna crkva opire, pokušava pobunu, makar bezuspješno? Možda se treba malo udaljiti od sadašnjice

Razbijanjem stereotipa vezanih za trans osobe želimo da doprinesemo edukaciji na polju medijske pismenosti kao i da doprinesemo kreiranju društva u kom su svi slobodni da se izražavaju u odnosu na sopstvena osjećanja i identitet

Potreba ljudi u ovom dijelu svijeta da svaki svoj potez, a naročito svaku svoju svinjariju legitimišu kao nešto što proizilazi iz nacionalne istorije i tradicije, apsolutno je nesnošljiva. No to je samo jedan od razloga zbog kojih su ljudi ovdje generalno nesnošljivi, tek jedan od razloga zbog kojih je ovdje mizantropija stvar kućnog vaspitanja, elementarnog obrazovanja i minimuma etičnosti potrebnog da se ne bude sociopata

Nema svetinje u Crnoj Gori koju Amfilohije Radović do sada nije zloupotrijebio političkim i ideološkim radom i djelovanjem. Ne zaboravite da je to čovjek koji je Arkana i zločinačke, paravojne trupe uvodio u najveću crnogorsku svetinju Cetinjski manastir, da ga “čuvaju” od Cetinjana. Ima li većeg poniženja, moralnog prekršaja i političke zloupotrebe religije u modernoj istoriji Crne Gore?

SPC je već u fazi javne rasprave organizovala fizičke napade na vladiku i predstavnike CPC. Uostalom, ja vjerujem da je SPC bila spiritus movens svih uličnih protesta u posljednje četiri godine, bilo zbog Zakona, bilo zbog članstva u NATO. Takođe vjerujem da je umiješala prste u skandalozno javno objavljivanje neformalnog dokumenta Venecijanske komisije na njenom sajtu prije par godina. Ne zabopravimo da je SPC u Crnoj Gori finansijski moćna organizacija. Manipulativno šetanje mošti Sv. Vasilija po ulicama Nikšića, kako bi se okupio što veći broj i tako predstavila snaga SPC na njegovom značaju za vjerujuće, plač kopije pećke bogorodice u Baru, naprasno nazivanje „lažnih ljudi sa lažnom vjerom“ braćom, pozivanje „volova“ na bratstvo i jedinstvo, manipulacije pismom Svete Stolice, ... i još mnogo toga što očekujem govori da nema te granice u moralnom posrnuću koju Amfilohije Radović i SPC neće preći

Današnja Srbija rehabilituje ratne zločince i kolaborante, daje im imena ulica, posvjećuje im pozorišne predstave… Velikosrpski nacionalisti u Crnoj Gori smatraju za svoju dužnost da slijede tu nakaradu. DF po ko zna koji put predlaže da se podigne spomenik kvislingu i ratnom zločincu, Pavlu Đurišiću. Oni mu ništa ne zamjeraju jer bi, očito, ponovili sve ono po čemu Đurišića pamte mnogi rođaci i prijatelji žrtava. Osnovno je pitanje kakve su to zasluge Pavla Đurišića i njegovih trupa da bi zaslužio spomenik? Spasio nekoga, oslobodio nešto i nekoga, borio se protiv okupatora…? To što je, kako kaže Nojbaher: „vodio krvavi gerilski rat protiv partizana“? Jedini motiv pokušaja podizanja spomenika Pavlu Đurišiću je ideološki. Predlagači iz DF-a i Pavle Đurišić su, naime, ideološka braća

Najodvratnije od svega odvratnoga kod naših političkih elita jeste njihova odlučnost da gluposti laskaju kao narodnoj mudrosti. Oni prave sporazum sa narodnom glupošću, pakt protiv prosvijećenosti. Naše elite ovisne su o neprosvijećenosti svojih birača: ta neprosvijećenost garancija je njihovog opstanka na vlasti (i u opoziciji) i njihovog bogaćenja na račun onih koji ih glasaju. Trećina stanovništva nepismena, a trećina funkcionalno nepismena – dakle može da čita, ali ne može da razumije ono što pročita: to je njihov društveni ideal

Zato je moguće u Budvi i Herceg Novom organizovati skupove koji vam stvaraju ośećaj da ste, ne ni u Srbiji, već u Republici Srpskoj, na kojima se izvikuje „srpsko more“, vrijeđaju Crna Gora i Crnogorci, pjevaju nacionalističke pjesme, srbuje, zato je moguće da Albanci u Tuzi neće da poštuju zakone i istaknu obilježja države u kojoj žive, zato se po śeveru vijore turske zastave, … Zato je moguće da se organizuje skup u Podlastvi na kojemu se izgovaraju neprimjerene riječi, pjevaju nacionalističke pjesme, dovode ratni komandanti ozloglašenih paravojnih jedinica, ogrezlih u zločinima, širi srpstvo kao anticrnogorska ideologija, slavi „srpska Boka“ kao teritorija koja nije dio Crne Gore

Nakon ovog putovanja dobila sam novi pogled prema vlastitoj kulturi, uspjela sam osjetiti raznolikost i ljepote Balkana, ali i međusobnu povezanost koju uzrokuju razaranja i siromaštvo. Koliko god se pokušavamo odmaknuti od samih sebe, mjesta u kojima provodimo život nas obilježavaju više no što bismo željeli priznati, pa je tako i Balkan veći dio mene no što sam do sada znala

Je li Front šovenski postao juče, kada se ostrvio na Pavićevića, ili je to bio i ranije – recimo onda kada je na nacionalnoj i vjerskoj osnovi vrijeđao Azru Jasavić? Je li Front postao šovenski juče, ili su to bili i kada su veličali Mladića i Karadžića i negirali genocid u Srebrenici? Uzgred, znaju li u Crnogorskoj stav Demokrata o Ratku, Radovanu i Srebrenici? Ili je takvo što, iako osnovni parametar za prosudbu o šovinizmu političkih partnera iz prosrpskih (ili iz prosrpskih partija izniklih) partija – nepristojno pitati, kako su to ne tako davno poručile “Vijesti” i “Odupri se”? Misle li da Frontove falange ne bi zlostavljale, tukle i hapsile – najprije mene i meni slične, a potom, kada im više ne bi bili potrebni, i njih?

Profesor Bartoš piše kako su Karađorđevići uzurpirali imanja i dvorce širom novouspostavljene države „putem pljačke“. Dvorac princa Vindišgreca na Bledu, Suvobor, koji je tobože dobio džabe „za ratne zasluge“, Han Pijesak, dvorac i lovište, bivši dvorac nadvojvode Fridriha na Belju, koji mu „poklanja“ ministar finansija, opština Zagreb mu kupuje dvorac na Tuškancu, država mu poklanja dvorac na Demir Kapiji, plus 500 hektara vinograda i ziratnog zemljišta, država mu kupuje šumu u Moroviću, kraj Beograda, Oplenac… Radna snaga u svim objektima je plaćana o trošku države

„Osećam se poraženo. Nadala sam se da ću danas moći da izađem pred LGBTIQ zajednicu i podelim radost što je ovaj zakon usvojen. Ovakav ishod glasanja nije samo poraz za civilno društvo, već i za demokratiju i demokratski proces u Crnoj Gori. Očito je da Crna Gora nije spremna da stane u red razvijenih, demokratskih zemalja Evrope, te da radije bira put diskriminacije i predrasuda, koji vodi u mržnju i netoleranciju."