Tekstovi sa tagom: crna gora

Mene ne čudi što tzv. građanska Srbija ne vidi ništa loše u tome što je SPC odlučujuće uticala na izborne rezultate u Crnoj Gori i što se Crna Gora njenim djelovanjem pretvorila u svetosavski, klerikalni brlog. Na TV Newsmax Adria čak promovišu Amfilohija u rang svetaca zbog zasluga za promjenu vlasti, zaboravljaju se i opraštaju mu se sva zla i mržnje, dive se Dritanovim dučeovskim uzletima i karikaturama, prijetnjama, smjenama, uvođenjem ''po dubini'' u vlast poštovalaca ''nož, žica'' ideologije

Sjećam se razgovora sa jednim učesnikom tzv. "litija" koga sam onako usput upitao da li zna Simvol Vjere. Mislim, za nekoga ko "brani svetinje" to bi trebala da bude laganica. Uslijedio je virtualni tupi pogled i pitanje "A šta ti je to simvol?" Šta li bi tek bilo da sam ga priupitao nešto o monofizitima, ikonobračkoj krizi ili arijanskoj jeresi... I tako, uz podršku dvije pseudograđanske stranke, ultradesni DF konačno omirisa vlast, a Crnogorci dođoše u opasnost da postanu "podlovćenski Hazari", kako neko slikovito reč

Današnja Crna Gora kamenuje svoje najbolje sinove, gađajući ih preko medija najprimitivnijom mržnjom zato što su etalon nečije mizerije, propadanja i duhovne bijede, nečije ograničenosti i nesposobnosti da izađe iz perverzne egzaltacije vjerskog i nacionalnog tribalizma. Nekih koji sopstveni uspjeh mjere što većim poniženjem države u kojoj žive, brojem prekrečenih fasada, cerada po zgradama sa jezivim porukama i pozivom na krv, paljenjem državnih zastava, … vješajući o retrovizore svojih auta sve veće i veće krstače, ostrogajući i mirobožeći jednako iskreno kao njihov skoropočivši, paravjerski lider sa cerada na zgradama

Očito da međunarodna zajednica vjeruje da je u Crnoj Gori najvažnija pacifikacija radikalnog srpskog nacionalizma i klerofašizma, a da su Crnogorci skloni građanskom komformizmu, neskloni ekstremnim ponašanjima i ekcesima, pa ih je zato lakše prinijeti na oltar lažnom miru koji se projektuje. Lažni, jer svaki analitičkiji pismen čovjek vidi da se ispod toga kuva i samo nagomilavaju podjele i omraze

Kako su krenuli, sadašnjoj vlasti neće trebati sudovi. Prvi će ih Dritan Abazović, po spisku koji je napravio, optuživati, valjda i zatvarati, jer mi imamo posla sa ljudima koji sve znaju, samo ne znaju đe su šuplji! Dritanu samo fali kožni mantil i brkovi pa da bude potpuno u skladu sa ponašanjem u Parlamentu. Nažalost, to nailazi na podršku zapadnih zemalja, što više nego jasno govori u kojoj su mjeri demokratski kriterijumi u svijet nisko pali

Funkcionerima nove vlasti ne pada na pamet da uđu u meritum stvari kada je u pitanju crkveno pitanje u Crnoj Gori, već komesarski odlučuju o pitanjima o kojima definitivno nemaju pojma. Njihov prijedlog za promjenu nekih članova Zakona o slobodi vjeroispovjesti, a da prethodno nijesu tražili bilo čije mišljenje, ili organizovali okrugle stolove o utemeljenosti tog čina, govori da ćemo mi imati Vladu koja će, iako nekompetentna po mnogim pitanjima, donositi oktroisane odluke, suprotne pravdi i pravednosti, iz ideoloških ili oportunih razloga, pod uticajem vjerskog pritiska, mitomanije i lažne istoriografije!

Čovjek koji tvrdi da postoje dokazi da je “neko vjerom fizički pomjerio planinu” svjedoči da je njegovo čitanje Biblije fundamentalističko. Tekst prepun simbola, metafora i alegorija u takvom čitanju biva sveden na “zakon” i “dokaz”. Takvo čitanje je nasilje. A nasilje u interpretaciji utemeljujućeg teksta nužno vodi ka društvenom – što bi Zdravko rekao: “fizičkom” – nasilju

U kontinualnom sagledavanju srpske i jugoslovenske prošlosti crnogorska teritorija dopunjavala je „rupe“ koje su nastajale usljed diskontinuiteta. Njen prostor od sredine XIX vijeka postaje interesantan svim sukcesivnim programima na Balkanu, a uz Crnu Goru redovno je išao i Njegoš kao jedna od njenih personifikacija – onaj ko je posedovao Njegoša posedovao je Crnu Goru. Do sada je objavljen sijaset naučnih i publicističkih radova koji nedvosmisleno upućuju na zaključak da su sve vlasti koje su upravljale Crnom Gorom od 1851. do 2020. godine koristile svoju verziju interpretiranja Njegoša i nudile je kao najbolju i bez alternative

Otvoren kovčeg srpskog mitropolita umrlog od korone, ljubljenje njegove mitre i ruku najbolji je pokazatelj civilizacijskog posrnuća crnogorskog naroda. Nekada su se rugali stanovnicima zemalja sa sličnim iracionalnim ponašanjem i zatucanošću, da bi danas bili najizrazitiji predstvanici opskurantizma u Evropi. Ružna slika o Crnoj Gori kao primitivnoj državi u kojoj ni ljekari ne poštuju svoju profesiju i u kojoj ljekari pretpostavljaju Hipokratovoj zakletvi svoja vjerska ubijeđenja, povrijedila je sve ono što je ostalo u Crnoj Gori pri zdravoj svijesti

Ima li se rašta, znajući da je brak vjekovima (i) trgovina, pitati - zašto se baš na razvijenom Zapadu sudaram s pećinskom filozofijom opstanka? Unaprijeđene tehnologije i zakonodavstva, doduše. Nabujale administracije i političke korektnosti, ali u osnovi – isti jarac. Bar u narednih 100 godina

Tri dramatična društveno-politička zaokreta tokom XX vijeka svjedočanstvo su žilavosti ideje otpora, ali, s obzirom na to da je svaki od njih bio obilježen izvjesnim identitetskim „resetovanjem“, i činjenice da crnogorske podjele nijesu od juče, nije ih moguće zaliječiti instant ritualnim mantrama, kako nas to danas uvjeravaju novi vlastodršci

Nakon referenduma, umjesto da grade državu za koju su građani glasali, a to se radi tako što se formiraju i jačaju efikasne i nezavisne, a ne institucije pod partijskom kontrolom, pobjednici su razmišljali samo o podjeli plijena, što je bila posve praktična potvrda usporedbe države i razbojničke družine

Činjenica da nikoga od novovladajuće koalicije ne zanima sektor finansija dovoljno govori o finansijskoj situaciji u kojoj je Crna Gora u vrijeme pandemije i dovoljno govori o utemeljenosti dosadašnjih kritičara i kriminalizatora prethodne vlasti. Ko god bude novi ministar finansija imaće priliku da se uvjeri u ono što stalno pričam, da su megalomanske fantazije mnogih o potencijalima Crne Gore i neostvarenom raju zbog pljački, korupcije i kriminala najobičnije budalaštine neprosvjećenih i mitomaniji sklonog puka

Radović kao političar mora dati odgovore na određena pitanja, kada već obećava da sa njim nema neizvesnosti. Koliko to tačno srpske i crnogorske dece treba da se odrekne svog ovozemaljskog života, svojih knjiga, drveća i sopstvene dece kako bi obezbedili sebi postojanje u Ristovom „carstvu nebeskom“ žrtvujući se na oltaru „nacije“? Koje su to tačno majke koje treba da žrtvuju svoje sinove kako bi se ostvario Ristov politički program zaogrnut u verski plašt? Risto zbori: “Kosovska grobnica je Hristov grob produžen u biće našega naroda“, ako je tako, koliko tačno živih Srba i Crnogoraca treba da legne u tu „grobnicu“ kako bi sebi, Ristu i čitavoj naciji obezbedili kolektivno članstvo u raju?

Crna Gora je bila jedina država od svih država bivše Jugoslavije koja je otvoreno i jasno baštinila antifašistički pokret i slavila dan ustanka protiv okupatora u II sv. ratu. Sada više neće biti ni ona. Predloženi premijer u budućoj vladi, čijem mentalnom i intelektualnom profilu savršeno odgovara ona flaša loze iz koje je naginjao tokom cijele predizborne kampanje, faktički nam je objasnio da je Crna Gora u međuratnom periodu, između I i II sv. rata, kada nije postojala kao država, bila slobodna, da je bila okupirana 1945, te da je konačno ponovo oslobođena nakon 75 godina pobjedom Amfilohija Radovića na izborima 30. avgusta