Tekstovi sa tagom: crna gora

Abazovićev odlazak u vode velikosrpskog nacionalizma, sa idejom da pacifikuje srpski nacionalizam i ''privoli'' ga da prihvati Crnu Goru kao matičnu državu, potpuno ignorišući prava Crnogoraca i praveći ogromne ustupke koje će se teško anulirati, dovele su ga u poziciju iz koje nema naglog izvlačenja. Kako god, voljno ili nevoljno, buduća manjinska vlada će moći biti efikasna u evropskim integracijama isključivo ako bude podržana od partija koje su dokazano proevropske

Iako bi trebalo da bude jasno da su ljubav, poštovanje i podrška ono što čini porodicu, mnogi i dalje sebi daju za pravo da istopolne zajednice guraju u četiri zida. Svet se srećom polako menja, pa su LGBTIQ+ parovi u Crnoj Gori dobili priznanje da su ono što jesu – porodica.

Imam jednostavno pitanje za vas: mislite li, zaista, da bi se u Titovoj Jugoslaviji zaraza ovako proširila, da bi bilo ovoliko mrtvih? Mislite li, zaista, da bi vakcinacija ovako traljavo, brzinom puža na samrti, išla? Svi znamo odgovor i svi znamo zašto

Pripremajući ovaj jubilarni, možda posljednji broj, dugo sam se premišljao je li se primjereno osvrtati na ovakve bizarnosti – kakve nije moguće naći u dojučerašnjim afričkim kolonijama – u uvodnom tekstu jubilarnog broja Arsa. Naposljetku sam odlučio da, u grubim crtama, prikažem pozadinu dugogodišnjih insinuacija, jer nas nema ko drugi braniti. Ali, i da bih ukazao na još jednu pogubnu, takoreći smrtonosnu činjenicu, o kojoj ćuti naša bezvoljna, bezidejna, zaplašena kulturna javnost. Ulazimo u deveti mjesec 2021. i od kalendarskog početka godine nijedan aktivni crnogorski pisac dosad nije bio u mogućnosti da publikuje svoje djelo, isto je s prevedenim knjigama i periodičnim publikacijama! Ovakav fenomen nije poznat ni u ratnim vremenima u potonjem stoljeću

Pjesnici su ustaše u svijetu. I prozni pisci takođe. A i dramski. I esejisti, naravno. Ništa nije bolja situacija ni s rediteljima, kako pozorišnim tako i filmskim. Slikari su tek čist ustašluk. Svi muzičari nose slovo „U“ u srcu, na čelu s poglavnikom dirigentom, a o kompozitorima da i ne govorim. Vajari zapravo delju kipove kamom i srbosekom. Arhitekte ništa drugo ne rade kroz istoriju osim što projektuju logore za Srbe. Hvala gospođi Ćirović što nam je otkrila ovu dugo skrivanu istinu

Po litijumskim standardima se na mjestu četiri ministarska resora drži osoba izopačene svijesti, patološki zadojena anticrnogorstvom, velikosrpskim klerofašizmom i antizapadnjaštvom, koja postavlja kadrove sa dna kace, ekstremne klerofašiste i mrzitelje svega crnogorskog, mrzitelje NATO-a i ljubitelje Putinove Rusije, koja dovodi kadrove šešeljevske profilacije iz Srbije i postavlja na čelo crnogorskih kulturnih institucija... Što još treba da se desi pa da se zacrvene ambasadori po Podgorici? Da se Vojislav Šešelj postavi na čelo zavoda za školstvo pa da iz škola izlaze mladi četničići sa pjesmom crvenih beretki na usnama? Ustvari, to se već i bez njega dešava!

Ne razumije Zdravko Cetinje, iako se stalno sumnjivo predstavlja Katunjaninom. Miloševićeva kćerka godinama živi na Cetinju i niko je mrko ne pogleda. A jedan je Slobo. Malo nas je ko sve zadužio ka’ Śokica. Zdravko je zonska liga u odnosu na njega i opet mu đeca ne mogu s mirom biti u Beogradu. To je ta krunska razlika između nas i njih

Prebijanjem građana i bacanjem suzavca na Cetinju završili smo sa pričama o pomirenju. Jaz koji je stvorila sadašnja vlast, nesposobna da sagleda realno odnose u Crnoj Gori, nikada nije bio veći u novijoj istoriji

Srbija je na Cetinju “branila svetinje”, kao što je na početku agresije na Hrvatsku poslala i veseljem ispratila tenkove put Zapadne Slavonije, kličući Jugoslaviji koju je u krvi razbijala. Teorijski, reč je o destabilizaciji susedne države, aktu agresije koji je, sav važan i nadobudan, priznao i predsednik države-agresora. Branio je, kaže, Mitropoliju. Kakvo zločinačko licemerje. I ko sada osporava to, valjda iskonsko, vekovno pravo Srbije da teroriše Crnu Goru

U Crnoj Gori je „rođena ljepota“ kako je jedan čuveni engleski pjesnik u romantičnom naboju vidio Crnu Goru, zemlju pjesnika i hulja, zemlju ljepote i straha, zemlju vitezova ali i ništarija od čijih se riječi i djelanja gnuša cijela regija. Danas su se opet pomamili isti i slični i nastavljaju buncati mantre iz devedesetih, za koje sam, moram reći, bio siguran da se neće ponoviti, no stvarnost demantuje moje lijepe misli i želje. Nadati se nakon čitanja ovog romana, ljudska je osobina, da „čudovišta“ neće opet zaposesti naše živote i krojiti neku novu „čudovišnu“ povjest

Kako su turističku sezonu podigli propagandno na nivo vodvilja, možda misle da će oni što dolaze sa gajbama paradajeza, rolnama toalet papira, džakovima paprika, što prave roštilj na plaži, sunčaju se umotani u najlon, šire tepih na jednoj od najeksluzivnijih plaža na Mediteranu... dići BDP per kapita na nivo Luksemburga?

Nakon godina borbe, odgađanja i čekanja, crnogorskoj LGBTIQ zajednici omogućeno je sklapanje životnih partnerstava. Prve su to, u nedjelju, učinile dvije djevojke u Budvi, osam godina nakon krvave budvanske Povorke ponosa

Ne može svako da se nacionalno određuje kako mu se ćefne. Zato smo mi tu da unesemo malo reda u etno-haos. Sve je jednostavno: Bošnjaci su poturčeni Srbi, Hrvati su pokatoličeni Srbi, Makedonci su Srbi sa govornom manom, a vi ste Srbi na privremenom boravku u Milogorju. Šta tu nije jasno?

Zakonom je predviđeno da homoseksualne osobe mogu da sklapaju brakove, da nasleđuju jedni druge, da imaju zajedničku imovinu, pravo na penziono i socijalno osiguranje, posete u bolnicama, što su prava koja ih izjednačavaju sa heteroseksualnim brakovima

Zaista je farsično da današnja vlast misli da može na slici DPS-a i Mila Đukanovića kao monstruma i personifikacije zla vječito držati građane Crne Gore anesteziranim, dok im standard rapidno i strmoglavo ide naniže, dok se uništavaju preduzeća, rašćeruju strani investitori, postavljaju šalabajzeri na rukovodeća mjesta, dok su socijalne i nacionalne tenzije nabujale do pucanja