Tekstovi sa tagom: croatia records

Serija vinilnih reizdanja Croatia Recordsa, barem onaj dio posvećen novom valu, upravo je nastavljena najboljim albumom jugoslavenskog rocka, legendarnom "Odbranom i poslednjim danima" beogradskih Idola, benda od kojeg je malo tko očekivao da bi tako nešto mogao snimiti

Pesme “Mali čovek” ili “Ona se budi” i dan danas zvuče moćno i moderno, kao da od njihovog nastanka nije prošlo 40 godina. Niko se na ovim ex-jugoslovenskim prostorima, ni tada ni docije, nije usudio da uradi nešto slično: da koristeći različite muzičke obrasce stvori perfektnu celinu čija svežina u pristupu ostaje nedostižni cilj za mnoge generacije

Slušati danas debitanski El org album jednako je uzbudljivo kao pre četiri decenije; teme su identične, samo su osećanja različita, jer vreme ipak čini svoje

Kad se ogoli od bilo kakvog naknadnog mitologiziranja ili proročkog potencijala, radi se o izuzetno zanimljivom periodu nevjerojatne mladenačke kreativnosti koja uvijek može poslužiti kao nepresušan izvor inspiracije. S druge strane, ona postaje potpuno impotentna pa i kontraproduktivna kad ju se stavlja na nedodirljivi nostalgični pijedestal. Neprekidnim isticanjem neponovljivosti ovakvog plodnog razdoblja ne samo da se umanjuje šansa novim generacijama da stvore nešto autentično, već se i originalnim ostvarenjima oduzima šarm

Press objava Croatia Recordsa u povodu izdavanja četiri ključna albuma iz doba jugoslavenskog novog vala glasi: “Poslušajte remasterirane albume Šarla akrobate, Električnog orgazma i Haustora te Paket aranžman”. No zapravo su, po strategiji Malcolma McLarena i britanskih punkerskih “etiketa”, u najavu mogli staviti i atraktivnije pitanje: “Ima li ikoga tko još nije čuo ove albume?”

I da odmah budemo načisto: ovdje nije riječ o biografiji jedne od naših najvećih pjevačica uopće. Ovo je biografija njezinih snimaka, njih 258, uostalom zato: diskobiografija! Mogli bi reći da kroz glazbu i riječi imamo pred sobom priliku usporedo slijediti nešto što bi se tek sutra moglo pretvoriti u esencijalno biografsko štivo

"Angel's Breath" kultni je album, odnosno projekt Milana Mladenovića, legendarne rock figure ovih prostora koji nas je nažalost napustio 1994. godine i Mitra Subotića Sube, vrhunskog glazbenika i producenta koji je u Brazilu, gdje je tragično i stradao 1999. godine, postao prominentni producent pred kojim su bile najbolje profesionalne godine

Njegova je snaga bila u talentu da u biti jednu pjesmu pjeva cijeli život i da pri tom uvijek zvuči s uvjerljivom tugom; njegov je stih, reklo bi se pjesnički, stanovao u oblacima prelivenim crnom tintom. Tvrdilo se i da nije od bogznakakvog glasa za bučan kafanski ambijent. Imao je zatamnjeni, topao ali ne i sladunjav, reklo bi se lirski glas. Njegov mezzavoce, koji kao da se štedio, jer su mu kafanske noći bile duge, nije trebao nadjačavati najrazličitije ansamble i muzičare što su ga pratili, već ih je naučio stišavati, da trepere osluškujući njegova duboka pianissima i delikatna falseta

Govoriti o rock 'n' roll buntovništvu, u ideološkom, političkom smislu u bivšoj državi, odnosno o rock 'n' rollu kao opasnom, nepoćudnom ili neprihvatljivom glazbenom i, šire, kulturnom idiomu, u očima političke države, znači natezati, mistificirati i na kraju krajeva mitologizirati jednu prilično nejaku tezu

U izdanju Croatia Recordsa sljedeći tjedan iz tiska izlazi druga knjiga Siniše Škarice “Tvornica glazbe – bilješke za biografiju ili Various Artists ” koja se bavi razdobljem glazbene industrije od 1970. do 1989. godine. Ekskluzivno za naš portal, objavljujemo poglavlje o Mikiju Jevremoviću i dvostrukom albumu „Zlatna kolekcija“

Zahvaljujući hrvatskom ambasadoru u Srbiji Gordanu Bakoti i direktoru Jugotona-Croatia Records Želimiru Babogrecu, diplomatija je proširila svoj opseg i pokazala da je muzika mnogo moćnije oružje. Upravo u rezidenciji ambasadora Republike Hrvatske u Beogradu održana je promocija Box-seta grupe Električni orgazam čija organska veza sa Zagrebom traje od ranih osamdesetih godina. Bila je to jedinstvena prilika da se na jednom mestu okupi nekadašnja beogradska rock-ekipa; mnogi se jedni s drugima nisu videli decenijama, ali, eto, zaslugom hvratskog ambasadora sreli su se opet mnogi prijatelji, kolege, muzičari, novinari i kritičari. Među prisutnima bilo je puno poznatih lica: Pero Zlatar, zagrebački i beogradski novinar i urednik; Petar Peca Popović; Aleksandar Žikić; Slobodan Konjović sa Studija B; Dubravka Duca Marković; Petar Janjatović; fotograf Miladin Jelićić Jela; Branko Gavrić, dizjner legendarne ploče „Paket aranžman“; Aleksandar Saša Gajović; Dragan Bujošević; Želimir Babogredac; i, naravno, Petar Luković, glavni urednik XXZ magazina; te čitava ekipa Električnog orgazma – Gile, Švaba, Banana, Ljuba, Jovec...

Nije to bio live album kako su mnogi mislili, ali vidjeti sve glazbenike koji snimaju odjednom u studiju, danas je gotovo nezamislivo. Ako se tome doda činjenica da je uz ekipu snimatelja koju je predvodio sjajni Marko Zeljković, ovo Blu-ray izdanje snimljeno po prvi put u studiju s 4K kamerama i u Dolby 5.1 tehnici, onda možemo reći da imamo prvo takvo glazbeno izdanje koje može stati uz bok sličnim svjetskim izdanjima. Dvanaest pjesama u novim aranžmanima kao presjek Josipine karijere koja traje više od 50 godina našle su svoje mjesto na ovom albumu

Posle točno 23 godine, pre nekoliko dana telefonom su razgovarali Džoni Štulić i Petar Luković; tema – feljton na XXZ portalu o Štuliću iz knjige “Biografija” Hrvoja Horvata. Džoni je predložio da za naš portal napiše odgovor/demarš spram objavljenih feljtonskih nastavaka, pogotovo trećeg dela, ali je zbog celokupne slike i razumevanja morao proširiti odgovor i na druge teme. Tekst Branimira Džonija Štulića objavljujemo u originalu; u heksametru; na ćiriličnom i latiničnom pismu, onako kako on inače piše…

Da smo u Americi pa još k tome malo maštovitiji i da ga ne znamo otprije, Dragu Diklića u njegovoj 81. godini života (rođen 1937) mogli bismo zamisliti i kao ostarjelog mafijaškog bossa kakvi su se pedesetih po glamuroznim dvoranama najprestižnijih hotela Las Vegasa, Havane i Los Angelesa motali oko Franka Sinatre. U hrvatskoj realnosti Drago Diklić je fini zagrebački gospodin, purger s neodoljivom zagrebačkom šprehom koji na pitanje kako je, odgovara “zamalo savršeno jer sam baš tak odlučil”, pasionirani igrač bridža kojim krati penzionerske dane, ali i gotovo jedina živuća poveznica hrvatske (popularne) kulture s nasljeđem Franka Sinatre

Jedna druga velika Arsenova pjesma, također u rukopisu odbacivana sa svih važnih festivala - Zagrebačkog, Opatijskog, Beogradskog, ponijeta u skici kao popudbina na odsluženje vojnog roka, rodila se prvih vojničkih dana u Otočcu u konačno remek-djelo. „Kuća pored mora“. „Napisao sam je jednog običnog dana u kasarni u Otočcu, u Lici, u starom zdanju podignutom još za vrijeme Vojne krajine. Sve oko mene je bilo obično. Zapravo, bilo je to jedne noći kada sam bio pomoćnik dežurnoga. Nisam mislio ni na što. Napisao sam kompoziciju i poslao je na Splitski festival, gdje sam, kako znate, uspio.“ As simple as that!