Tekstovi sa tagom: darko cvijetić

Miss 03 S

Iz Crvenog solitera

Darko Cvijetić: Uskrs iz Bezdana

Preobrazba je taj proljetni trik, kad mislimo da imamo nešto s beharanjem i pojavom jagorčevina. Ne dodirujte me, govorio je i Edip odlazeći. Sada sam Drugo. Iste riječi koje je Isus kazao Mariji iz Magdale, odlazeći iz svojega groba.
Aapo 34 S

Miču se ohlađeni ekseri

Darko Cvijetić: Bosna na vodi

Toplina pidžame u kojoj moja baka/ U raju pravi čaj./ Pismonoše kobcima/ Kriju kasarne...
Cvijetic 02 S

Bookstan on air: Razgovor sa Darkom Cvijetićem

Svaki je rat isti potpuni poraz ljudskosti

Sa Darkom Cvijetićem, piscem, režiserom i dramaturgom, razgovarali smo povodom objavljivanja Noćne straže. Cvijetić je govorio o načinu na koji je knjiga nasta(ja)la, te vezi između nje i romana Schindlerov lift i Što na podu spavaš. Također je komentarisao antiratno pismo, temu rata na Balkanu, kao i rat uopšteno. Osvrnuo se i na moć koju jezik ima, a književnost bi trebala imati.
Aagro 07 S

Pusta Bosna X

Svaka bi riječ prije u neku rečenicu, nego da sama znači

Ovako ćemo –/ Svaka bi riječ prije u neku rečenicu, nego da sama znači./ Rječnik sastavljen od riječi koje sam izgovorio naglas...
Abar 04 S

Pčela rikošetira

Zarobljeni drugi vod

Haiku se od zareza/ Razmrvi/ Cakli se konac u/ Košuljama/ Nedostajanje već ide u/ Prvoumirućeg...
Ffa 01 S

Iz knjige "Šindlerov lift"

Darko Cvijetić: Crveni soliter

“Nisam nikakav jugonostalgičar – kaže Darko Cvijetić, autor hvaljene i nagrađivane knjige ’Šindlerov lift’. - Itekako sam svjestan nedostataka bivše nam zemlje. Nemam na šta gledati s gnušanjem ili prijezirom, čovjek je onaj koji mi je donio najveće razočarenje. Nekada sam mislio da su svi ljudi beskrajno dobri. Isti smo, kao lavovi ili vjeverice, borimo se da trajemo, i dobrota je, čini mi se, društveni izmišljaj. Trešnja je drvo. Reći da je dobra ili zla, jest promašaj ukusa i pomanjkanje ljubavi za ovaj svijet, kakav god da je on
Death 01 S

I pjevala mu i plakuckala i pjevala

Darko Cvijetić: Svitanje

Kad se mali Borko objesio sa svojih sedamnaest, Brkata Zora iz lonca zahvatila vode koliko za dvije džezve
Pokro44

Bookstan 2021

Noćna straža: Zimnice

U Sarajevu će se od 7. do 10. jula održati šesti po redu Međunarodni festival književnosti Bookstan
Kostu 01 S

Pahuljice kruha ispadaju baki iz usta

U vrtu

Kad svoje lice zapipaš, uvijek ostane gline na podnokticama./ Ptica obori glavu na prsa kao da će potkljunicom pridržati violinu/ ili ciperak zamrljan sjenkama iz šume
Oprt1

Odmakni se od bližnjeg svog

Miš mali

Svaku večer, već osmi put, građani, u znak solidarnosti, u avetinjski praznom gradu, s prozora (kao nekad rafali, kao nekad pojedinačno) aplaudiraju liječnicima
Arive 05 S

Odlomak iz romana "Što na podu spavaš"

Otkud ovaj rat

Djed je, pred smrt, buncao: otkud ovaj rat, i je li i ovaj rat onaj rat, pitao gdje mu je mater Mara, i što se ne odaziva, govorio Karmeli da ne može kontrolirati mokrenje, da je čuo da su doktori našli lijek za rak i da će mu izliječiti najmlađu kćerku, tetku Ernu, prijetio svome ocu da će se baciti u more ako ga prime u Kraljevu Jugoslavensku mornaricu, tepao baki Hani i pjevušio joj – “kraj kapele svete Ane”, pričao kako će trenirati nogometaše Hajduka i odvesti ih u Sarajevo, na Grbavicu
Vitlajic 01 S

Dođe prazno pismo

Mi smo mislili da smo preživjeli rat

Na Trgu heroja ulični prodavač knjiga nudi mi/ Protokole sionskih mudraca/ Kažem da sam ribolovac i da tražim gliste...
Strr2

Zemlja na pidžamama

Poslednji dan rata

U ono malo sunca/ Što mi je još ostalo/ Ladovine već/ Uzimaju bjelančevinu/ Na vjetru/ Svici razbijenih lampi/ Drže se za ruke...
Cvijetic 02 S

Interview: Darko Cvijetić

Svaki trijumf vodopada besmislen je pred vatrom

Do 1991. godine svijet mi se okretao jednom brzinom, zatim… udarac i kočenje koje još traje. To je zvuk koji pišem. Dva života s ratom između
Cvijetic 01 S

Priče iz knjige „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića

Zlo oko nas

“Nisam nikakav jugonostalgičar – kaže Darko Cvijetić, autor hvaljene i nagrađivane knjige ’Šindlerov lift’. - Itekako sam svjestan nedostataka bivše nam zemlje. Nemam na šta gledati s gnušanjem ili prijezirom, čovjek je onaj koji mi je donio najveće razočarenje. Nekada sam mislio da su svi ljudi beskrajno dobri. Isti smo, kao lavovi ili vjeverice, borimo se da trajemo, i dobrota je, čini mi se, društveni izmišljaj. Trešnja je drvo. Reći da je dobra ili zla, jest promašaj ukusa i pomanjkanje ljubavi za ovaj svijet, kakav god da je on”