Tekstovi sa tagom: deca

Afon 01 S

Sukob generacija

Ova današnja djeca…

Ljudi „umanjuju” vanjsku grupu i njene članove da bi se osjećali bolje u grupi kojoj pripadaju. Vjerovanje u superiornost vlastite i inferiornost druge grupe povećava samopoštovanje i solidarnost među članovima. U našem društvu u kojem su još najglasnije vjerske i nacionalne podjele ovo je naročito jasno. Međutim, tamo gdje nisu tako bitne ove razlike, prisutne su druge vrste podjela. Naročito među mladima koji su u procesu formiranja vlastitog identiteta, i u tome im se kronološka dob učini kao krucijalni faktor
Jelka 02 S

Budite nečiji Deda Mraz

Da novogodišnja magija stigne i u Sigurnu kuću

U nevinim glavicama dece koja se nalaze u Sigurnoj kući su sećanja na stravične traume koje su preživeli, a koje čak većina ljudi u odraslom dobu ne može ni da zamisli. Zbog toga se jedna mama dosetila kako bi svi mogli da učine da i tim mališanima praznici budu makar malo ispunjeni prazničnom atmosferom. Tri godine za redom, Jelena Đonlaga organizuje akciju pravljenja paketića za Sigurnu kuću u Beogradu

Život je dječja igra

Zagorje do Teksasa

Uskoro pušimo lulu mira od smrvljenog duhana Opatije, dok mame sve češće zazivaju: Darkooo, Žarkoo, Bereek, Marijaan, Marceel.. I dalje smo skulirani i dalje šprehamo na licu mjesta izmišljeni pidžin-ingliš prepoznatljivog teksaškog akcenta
Better things 4 S

Pop kultura za mame i tate

Roditeljstvo na ekranu

Imam osjećaj da je ekran štit iza kojeg se možemo sakriti, zrcalna površina mirnog jezera u koje možemo zaroniti kad stvarnost postane prenaporna. Istovremeno, njegovim posredstvom ekrana možemo se teleportirati u nove zajednice, uroniti u priče drugih. Ekran stvara distancu, ali i otvara čarobne portale, stvara prostor za refleksiju te empatiju. Ekran može potencirati saveze za uključivije, humanije roditeljstvo i pomoći nam uvidjeti da nismo sam⁞e i da nismo kriv⁞e za mnoge naše probleme
Deccc 02 S

Klanjam se svim ženama svijeta

Nije lako odgojit muškarca

I zato skidam kapu i klanjam se do poda svim ženama koje su odgojile muškarce. Ovaj post je njima u čast. I uz to bile i supruge i na kraju ostale zdrave pameti, a nisu se same prijavile u neki sanatorij na oporavak
Dosn 02 S

Otvaranje škola i klastera

Zašto prvačići brane javno zdravlje i ekonomiju?

Nije potrebno biti genije da znaš šta će se desiti ako djecu pošalješ da po nekoliko sati bez maske sjede u zatvorenoj prostoriji u čoporu, da se guraju po školskim hodnicima, samoposlugama i fast-food kioscima na kojima prodaju salmonelu i nutelu. Naročito manju djecu koja piju iz istih boca i srču kroz iste slamke i po čitav dan sline i jedni drugima u facu lansiraju količinu pljuvačke dovoljne za širenje korona virusa u čitavom univerzumu. Djecu od šest godina će neko „edukovati“ da u školskom WC-u ruke peru 20 sekundi, toplom vodom, 5 puta na sat, i prste nipošto ne guraju u nos i u grlo – ni sebi, a još manje drugima? To mi zvuči kao da skočiš sa dvadesetog sprata i dok padaš misliš: a ko zna, možda sve bude dobro?
Dosn 02 S

Od kolijevke pa do groba

Škola me je naučila šta je to pokornost

Sve bitno u životu naučio sam sam, čitajući u osami. Škola me je naučila samo jednom: pokornosti. Život u zajednici podrazumijeva dresuru. U školi učiš razlomke, učiš o fotosintezi i Himalajima, no važnije od svega: nauče te da poštuješ hijerarhiju i autoritet. Do dana današnjeg osjećam nelagodu, zapravo strah od posve nerealne mogućnosti da bih ponovo mogao biti prisiljen na neku, bilo koju vrstu organizovanog školovanja
srebrenica

Iskustva djece tokom genocida u Srebrenici

Samo mi je bilo žao umrijeti žedan

“Preko 100 ljudi koji danas imaju svoje porodice i od kojih mnogi i sada žive u Srebrenici ili okolini iskazalo je želju da njihova sjećanja i uspomene postanu dio ove kolekcije, ali i hrabrost da dođu i da o svojim iskustvima govore pred kamerom. Ovaj projekt rezultirao je sa 70 sati video materijala, te blizu 100 dokumentovanih uspomena, među kojima su dominirala pisma i fotografije, ali i nekoliko rijetkih sačuvanih ličnih predmeta poput džempera, jakne, ruksaka i slično”, pojasnio je Hasan Hasanović, kustos Memorijalnog centra Srebrenica
Dosn 02 S

Olovka piše srcem

Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema

Vanja Rupnik Rašić i Budimir Nešić radeći na statističkoj obradi podataka teksta za merenje dečje inteligencije u Istitutu za psohologiju, listajući protokole, naišli su na čitavo blago dečjih odgovora. Ispitivanjem je bilo obuhvaćeno oko 2000 devojčica i dečaka iz Srbije uzrasta od 4 do 14 godina. Odabrani odgovori, uz naznačen pol i uzrast deteta, objavljivani su tokom 1967. i 1968. godine u listu "Svest", a zatim su ih Vanja Rupnik Rašić i Budimir Nešić tematski uobličlili u celine i objavili kao knjigu “Olovka piše srcem”
Samerhil

Predgovor Slobodnoj deci Samerhila

Cilj obrazovanja jeste da se radosno radi i da se nađe sreća

Britanski pedagog Aleksandar Saterlend Nil (rođen 1883) osnovao je 1921. godine u jednoj engleskoj pokrajini školu Samerhil, u kojoj su nastava i vaspitanje dece postavljeni na potpuno nove pedagoške i psihološke osnove. Rad u Samerhilu, o kome govori ova knjiga, smatra se jednim od najznačajnijih pedagoških eksperimenata XX veka. Poslednjih decenija Nilov rad i njegove ideje bili su predmet žestoke kritike, ali su dobili i velika priznanja eminentih pedagoga, psihologa i antropologa. Predgovor za ovu knjigu napisao je Erih From
Aanas 05 S

Vršnjačko nasilje

Sjebano dijete sjebaje svijet

Svakome sam ponaosob u očima vidjela iskru sreće, kada bi mi učinili ili rekli nešto ružno. Mislim da se nikada nije obraćalo dovoljno pažnje na vršnjačko nasilje. Ali tada, kad sam ga ja proživljavala, gotovo nikakva pažnja tome nije davana. Danas se organizuju live prijenosi tuča, svađa, silovanja, i to sve u cilju zarade. Nasilju se daje pažnja, ali ne vrsta pažnje koja bi trebala
Dtte 01 S

Pokreti u žitu, lisičje oči, čovjek koji nosi deku

Zamisli da su to naša djeca

Nije mogao više zaspati. Mislio je probuditi Ženu, a ipak, nije mu se dalo slušati njen glas. Da joj kaže, poludjela bi. Umrla od straha. – Tko nam se to mota oko zemlje – pitala bi, onim svojim histeričnim tonom. – Ovih dana ima sumnjivih ljudi, svakakvih ljudi. Ili bi se zabrinula (što je još gore) – što ako je to stvarno dijete, ne možemo ga ostaviti tamo. Ispod cerade, po ovakvom vremenu. Misliš da mene nije strah, mislio bi on tada – a rekao bi – šta te briga, glupačo, šta stalno paničariš. Misliš da meni nije žao djeteta, mislio bi, a rekao bi – samo ćemo se uvaliti u sranje. To bi rekao
Mores 01 S

Onaj nespretni moment morem glatko preskočiti

Ne daj se godinama, moja Hajdi

Tak da sam tu sezonu napravil baš pravi presing. Hajdi je bila moja i božja - kud ona, tud ja. Po cijele smo se dane kupali na bazenima, špricali, loptali, spominali na prste i grimase i jeli sladolede kaj nam je kupuval njen stari. Jer videl je i on da "tu nekaj smudi", ali valjda mu je to bilo nekak simpatično pa je toleriral. Znal je da sam dečec z jarka i gde sam doma. Nije štel komplicirat
Djec 03 S

Kad se tobož za sve ima vremena

Deca nedeljom vrište

Jedno vreme sam imala običaj da vikendima svraćam kod mojih i kod bake, čime nedjelja dobije neki svečan, da ne kažem sanitarni oreol. Odem sa kornetima za jaja, praznim šerpicama, presavijenim kesama, prljavim vešom, i sve me neka blagost obuzme, kao da sam krenula na vašar ili u Grad!
Afon 01 S

Čitam te k'o otvorenu aplikaciju

Hrvatski jezik je najdosadniji, a lektira nepodnošljiva!

Kako oduševiti naraštaje koje u lektiri čeka Grički top, Turci pred vratima i jezik koji ne razumije ni Google Translator? Kod kuće ga pak čekaju videoigre, snapchatanje, lajkanje na Instagramu i bingeanje TV serija? Nije čudo što u ocjenama turističke potentnosti Hrvatske stranci ističu kako se mladi do 30 godina izvrsno služe engleskim jezikom. Logično, neprestano su na internetu, od trenutka kad su im roditelji dali da prčkaju po smartfonu i tabletu kako bi ukrali koju minutu mira i - jednostavno, naučili su zanimljiv engleski jezik dok im dosadni hrvatski malo teže ide