Tekstovi sa tagom: dino dvornik

Što reći o pobjedniku publike Dinu Dvorniku koji je doslovno šokirao i gledatelje i festivalsku svitu. U hodniku Dalmacijakoncerta, sat vremena prije početka festivala, djelatnici pogrebnog poduzeća Lovrinac iz Splita donijeli su i ostavili pravi mrtvački sanduk. Tim hodnikom morali su proći svi izvođači, a nitko od njih, pa ni organizatori, nisu znali za koga je taj mrtvački sanduk. Najbolji odgovor da je Dino stvarno živ, čak i živahan, bio je onoga trenutka kad je nakon najave pjesme „Ništa kontra Splita“ iz mrtvačkog sanduka izašao Dino Dvornik koji je sjajno izveo tu pjesmu

Uz Miljenka Smoju, Ivu Tijardovića, uz Zdenka Runjića, Gorana Ivaniševića i još nekolicinu uglednika - Boris Dvornik (1939 - 2008) nedvojbeno jebio i još jeste simbol grada pod Marjanom. Splićani su ga uvijek prihvaćali kao običnog  sugrađanina. Nikada sa sobom nije nosio one glumačke živote izvan scene, kako se katkada zna dogoditi u životima drugih glumaca, koji su teško ulazili u tuđe živote, a još teže iz njih izlazili. Jednostavnost je ono što ga je činilo velikim i malim… 

Nedavno objavljena knjiga novinara i publiciste Zlatka Galla “Splitska dica: od zidića do vječnosti” (izdanje: Croatia Records), kroz svojih sedam poglavlja bavi se pojedincima, pojavama i valovima koji su obilježili splitsku glazbenu scenu od uspona Splitskog festivala i njegovih najpopularnijih autora poput Runjića i Huljića do uspona TBF-a i kantautorica poput Lovely Quinces. Tu su i zasebna poglavlja posvećena Oliveru Dragojeviću i Gibonniju, kao i dio koji ovaj put predstavljamo XXZ-čitalaštvu: priču o braći Dvornik (Dino & Dean) iz poglavlja “Dino, Dean i sav taj funk”

Nedavno objavljena knjiga novinara i publiciste Zlatka Galla “Splitska dica: od zidića do vječnosti” (izdanje: Croatia Records), kroz svojih sedam poglavlja bavi se pojedincima, pojavama i valovima koji su obilježili splitsku glazbenu scenu od uspona Splitskog festivala i njegovih najpopularnijih autora poput Runjića i Huljića do uspona TBF-a i kantautorica poput Lovely Quinces. Tu su i zasebna poglavlja posvećena Oliveru Dragojeviću i Gibonniju, kao i dio koji ovaj put predstavljamo XXZ-čitalaštvu: priča o Nenu Belanu, grupama Fon Biskich i Narodno blago, te – iscrpan story o grupi Đavoli

Split je takav grad, gotovo obrnuto nastrojen u odnosu na Rijeku, jer dok smo iz nje dobili neke od najvažnijih punk i rock protagonista, njezina se estradna ili zabavnoglazbena scena ne može mjeriti s onom splitskom; barem ne po komercijalnosti i popularnosti. I dok bi netko zbog takvog stanja stvari odustao od knjige o glazbenoj sceni Splita, Gall je uspio dočarati tu shizofreniju svog rodnog grada i njegove glazbene scene; koja kao da je raspolućena između “festivalske familije” Huljić s pripadajućom vokalnom “ergelom” i mnogo, mnogo teže i društveno važnije poetike TBF-a