Tekstovi sa tagom: dnevnici

Abrac 01 S

Iz dnevnika

Sve mi izgleda teško

Šta da se radi, kako da se izađe iz ovog stanja srozavanja ili poništavanja moralne vrednosti? Da li čovek treba da se što je više moguće odvoji od svakog trenutka osećaja svoga tela u svim prilikama, da ne dozvoli da oni njime ikada ovladaju, da se u svakom trenutku pita, poput Marka Aurelija: šta sada radi moja duša, ili kakvu dušu imam?
Kafka 01 S

Reizdanje "Dnevnika"

U Kafkinom svijetu

Franz Kafka, to mudro lice tužnih očiju kakvo poznajemo s crno-bijelih portretnih fotografija, otac Josefa K. i Gregora Samse, likova s kojima se bez problema identificiraju generacije čitatelja, bio je, bjelodano je iz "Dnevnika", čovjek stvaran, prokrvljen i silno živ. Netko istodobno tragičan, razlomljen između poslanja književnika i nužnosti građanske egzistencije, između buktećeg talenta i strahovite plahosti, između snažne imaginacije i raščaranosti društvenim nepravdama, između strasti za život i neizlječive bolesti, između zapanjujućeg umjetničkog vizionarstva i defetizma u svakodnevnim postupcima
Marijj 77 S

Nijedan ne odgovara

Ko je to biće koje bih mogao tako da zagrlim?

Ali ko je to biće koje bih mogao tako da zagrlim? Nabrajam sve ljude koje volim - ali nijedan ne odgovara. Pa koga da zagrlim?
Sobas 01 S

Fragment iz dnevničkih zapisa

Gazdarica leže rano i zaključava sobu

Ništa ne radim: u mene se uvlači ledeni strah. Ovih dana sedim kod kuće jer sam ozebao i dobio grip. Već nedelju dana imam malu temperaturu i osećam bolove u krstima. Ali zašto me bole krsta, zašto već nedelju dana imam temperaturu, zašto sam bolestan i šta da radim?
Plkt 01 S

Retro 1968: Intimni dnevnik zagrebačke tinejdžerke

Pušili smo i šutjeli

Moji školski dani su prošli. Sad bih se morala brinuti sama o sebi, ali mislim da ne bih mogla. Ako se zaposlim, što će biti s mojiim očima zbog mikroskopiranja, prime me na fakultet, kako će izdržati mama i tata?
Andrej Tarkovski

Andrej Tarkovski: Martirologijum (Dnevnici 1970 - 1986)

Kalendar stradanja

Baš kao što je to prikazao u “Stalkeru” i “Žrvovanju”, Tarkovski strepi od zla i suludosti koju je dosegla naša civilizacija u svojoj svojoj ispraznosti. Ali ujedno vjeruje i u ljubav, kao središni postament svijeta. Iznimno je simbolično i na svojevrstan način predskazujuće pratiti njegove košmarne snove, postapokaliptične vizije koje ga često pohode. Konačno, neposredno poslije završetka rada na “Žrtvovanju” Tarkovski će, ležeći na bolesničkoj postelji, čuti za nuklearnu havariju u Černobilju. Kao da se odjednom u svojoj najcrnjoj brutalnosti oživotvorila sva slutnja kojom je upozoravao svijet kroz svoje filmove