Tekstovi sa tagom: društvo

Kako bismo osjećali kakvu-takvu bliskost, a istovremeno i iskazali svoju individualnost, na internetu od njegovih samih začetaka formiraju se raznorazne grupice, supkulture čak. Cottagecore i dark academia samo su dvije ribice iz čitavog oceana. Njihova je posebnost što su dio grupe estetskih supkultura nastalih u eri interneta kojom vladaju primarno vizualni divovi poput Pinteresta, Instagrama i Tik Toka, a koji nude brze, probavljive i lako dostupne sadržaje

Bizaran slučaj Britney Spears dosegao je svoj vrhunac nakon trinaest godina. Hashtag #FREEBRITNEY postao je ime za pokret za ljudska prava koji je prokazao najmračniju stranu glazbene industrije i prividnog glamura iza ovog pop fenomena

Iako još uvijek premalo istražujemo razmjere i posljedice opterećenja kućanskog rada van nerijetko privilegiranih prostora (američkih) domaćica, i ta su nam iskustva vrijedna jer pokazuju da je kućanski rad i odgoj djece zaista težak rad kojemu nema kraja, odmora i godišnjeg. Važna su i jer ukazuju na nesreću koja izvire iz zarobljenosti u ulozi koju nam društvo nameće, kao i na strah od kažnjavanja i odbačenosti koja nas čeka ako iz svoje uloge izađemo. U tom pogledu, Čistimo zajedno je film koji najjednostavnijim mogućim tehničkim pristupom nudi duboke i vrijedne spoznaje

Vic je i jedan učinkovit marker identiteta. Znajući to, možda je i aktualna historijska tranzicija od kulturološkog identiteta ‘starog’ Bosanca u etnokonfesionalni – ali zato, kažu, konstitutivni – status ‘novog’ Bošnjaka-muslimana, ponešto doprinijela djelomičnom povlačenju humorne forme vica kao prepoznatljivog dijela bosanskohercegovačke svakodnevne kulture življenja. Jer etnički i vjerski identiteti, kreirani i snažno podržani ideologijama i politikama, sebe ‘ozbiljnije’ doživljavaju, razumiju i reprezentiraju nego što to čine slobodniji, fragilniji i općenito manje opterećeni socijalno-kulturni identiteti koji nastaju spontano, ‘odozdo’

A za sreću treba malo povjerenja i bezazlenosti, malo smjelosti i drskosti. Ponekad i odbijanja da je se čeka i nestrpljenja da se za njom krene u potragu. Otkrivanja gdje bi mogla biti. I pokušaja da je sami nekako stvorimo i prizovemo. To ne ide lako, a nije ni jednostavno, ali puno mijenja trenutak kad umjesto sreće za sebe, počnemo tražiti sreću za drugog

Ova opaka aždaja fino se uklapa u koherentnu sliku svijeta u kojoj postoji jasno omeđeno dobro i zlo, ili mi i oni, respektivno; u kojoj se, pogađamo, sve događa s razlogom. Svijet u kojem nema mjesta nedoumici i sumnji pa tako ni provjeri. Razbucao li cunami pola Indonezije, pokosio li Brejvik bezbrižnu mladost, ili neko, dok ovo čitamo, mučki isprebijao ženu, sve mora imati svoj uzvišeni razlog, a poželjno je, i smisao

Ko će pobijediti, čovjek ili virus? Ko su varvari današnjice? Da li biste životinjsko meso zamijenili sintetičkim? Jeste li spremni za nove pandemije?

Kada su davnih devedesetih čuveni Boško i Stanko sa Pinka u još čuvenijoj emisiji „City“ govorili da je nešto must, a Snežana Dakić pitala sagovornike kako brinu o svom wellnessu, svi smo se zgražavali. Pa, zar nemamo mi u ovom prelepom jeziku svoje rođene reči kojima možemo da se služimo?!

Šta možemo naučiti iz filmova u kojim se koristi telefonska sekretarica? Zbog čega električni automobili nisu ekološki prihvatljivo rješenje? Zašto sarajevski načelnici sijeku drveće da bi betonirali grad?

Kada krenem da razmišljam šta se sve promenilo, nekako mi u mislima ispliva ono što je najviše ostalo isto. Ljudska priroda. Svi su u nekom konstantnom sukobu. Pandemija postoji. Pandemija ne postoji. Vakciniši se. Nemoj da se vakcinišeš. Stavi masku! Neću da nosim brnjicu! I tako u krug. Fascinira me ta životinjska potreba da se borimo za nešto i krvnički se držimo toga, u ovom slučaju stava, koji najčešće nema veze sa naukom, mozgom, a ni zdravim razumom

Kako ćemo živjeti narednih mjeseci? Godina 2020. donijela je dramatične promjene na planeti, a sad je jedno od najzanimljivijih pitanja šta će od tih promjena ostati kao trajna praksa

Budućnost od nas zahtijeva promjenu, a obrazovni sustav, kao temelj društva, mora biti podvrgnut reformama kako bismo onima koji dolaze nakon nas u rukama ostavili bolji svijet

Reditelj, scenarista, producent i glumac Miroslav Mika Aleksić, najpoznatiji kao učitelj glume, priveden je subotu nakon što ga je više devojaka, od kojih su neke maloletne, prijavilo za silovanje ili seksualno uznemiravanje. Sve su prošle torturu i zlostavljanje dok su bile članice njegove dramske grupe

Nastojanja da se izmisle novi, "politički korektni" izrazi za dotad uobičajene često su i sama bila predmet satire. Jedan od načina ukorjenjivanja političke korektnosti bez sumnje je ono kroz zabavu i smijeh u sitcomu. Kada se god društvo trebalo senzibilizirati za neku važnu društvenu problematiku, poput recimo prava homoseksualnih osoba ili rasno pitanje, jedan od najlakših načina bila je osmišljavanje situacijske komedije u kojima bi aktanti, ili barem zanimljivi sporedni likovi spadali upravo u onu skupinu o čijim se pravima u tom trenutku u društvu debatira

Niti će 2021. godina biti bolja, niti će 2020. biti moguće zaboraviti. Naprotiv, ne bi ni trebalo. Zaboravljanje i potiskivanje posljedica koje proživljavamo, te nadanje lišeno materijalnih okolnosti, prije da nas otupljuje da preventivno razmišljamo u pravcu anticipacije krize i društvene reakcije na nju. Sa COVID-om vidjeli smo na koji način ona danas funkcionira – u fokusu nije bilo spašavanje društva koliko tržišnog i bankarskog sektora, do te mjere da je omogućilo još veća bogaćenja – globalna, kao i lokalna