Tekstovi sa tagom: društvo

Na razini društva, iznimno je važno razvijati svijest o mogućnosti i važnosti prevencije depresivnih poremećaja kroz psihoedukaciju, razvoj emocionalne pismenosti, učenje socijalnih vještina, psihoterapiju, razvoj roditeljskih i partnerskih vještina, ali i općenito društvene programe koji će poboljšati kvalitetu života i omogućiti dostojanstven život što većem broju članova zajednice

Naš Gilead moć ne demonstrira eksplicitnim zabranama i opresijom. On posredno osnažuje one koji zločin neće učiniti u ime države ili Boga, već „iz strasti“, „ljubomore“, zato što „im se može“, zato što se zna „gde je ženi mesto“. Naš Gilead će nas ponižavati preko tabloida koji prave ekskluzivni intervju sa silovateljem, sve pod krilaticom da je to za naše dobro

Tračevima se nije pridavalo negativno značenje sve do vremena europskog lova na vještice, od 16. do 18. stoljeća. Ogovaranje je bilo katalizator optužbi za vještičarenje i čarobnjaštvo, što bi  dovodilo do nehumane upotrebe srednjovjekovnih instrumenata za mučenje . “Brnjica za vještice” napravljena je da bi kaznila i spriječila žene da govore. Tako je započela negativna reputacija i stereotip o traču kao “ženskom govoru”

Biopolitika nije samo način da određena zajednica funkcionira na izvjestan način, već da ona misli, osjeća, želi, ponaša se na izvjestan način. Fundamentalno obilježje biopolitike jeste proces politizacije golog života, ulazak „zoe“ u sferu „biosa“, odnosno u sferu „polisa“

Šta je pravi put? Vrijedi li se boriti za sopstvenu sreću? Ili smo obavezni izgarati za zajednicu, i to na svoju štetu? Je li sreća vrijedna treninga? I je li rad na sopstvenom usavršavanju takođe društveno koristan rad, jer ako uspijete istrenirati sreću, onda ste direktno doprinijeli društvu, poklanjajući mu makar jednu zadovoljnu i ispunjenu jedinku? Ili je društveni aktivizam autentična forma sreće? Pitanja, pitanja, pitanja…

Iza proklamirane decentraliziranosti i propulzivnosti tržišta NFT-ova krije se sustav koji sve više nalikuje piramidalnoj shemi kojom vlada financijski najmoćnija manjina

Umijeće hodanja u suprotnosti je s “provjeravanjem” svijeta u kojem živimo i nema unaprijed programiranog skupa pravila ili procjena. Hodanje, samo zbog hodanja, može biti kratki predah u našim frenetičnim životima, predah koji nam dopušta da se izmaknemo kako bismo mogli ponovno vidjeti život, otprilike na način kako to čine djeca

Žrtve patrijarhata smo svi, samo što u nekom trenutku zbog izvesnih karakteristika uživamo određene privilegije ili trpimo zbog njih. Kada se to osvesti, onda postaju jasni rezultati jednog istraživanja u kojem se tvrdi da devojke ne konkurišu za određeni posao zato što misle da nisu dovoljno dobre, dok momci konkurišu znajući da nisu dovoljno dobri. Postaje jasno zašto žena može (i mora) da bude seksualizovana, ali nikako seksualna. Postaje jasno zašto spisak ostaje beskrajan, a zahtevi nikad ispunjeni

Turbo-folk i u novom preobraženom izdanju nije samosvojni entitet; on je “soundtrack” odnosno zvučna kulisa našeg svagdana. Turbo-folk nije izolirani glazbeni fenomen kako ga se najčešće i nekoć i danas - posve pogrešno - interpretira. On je doista način sagorijevanja naroda i razbuktavanja njegovih najnižih strasti, ali i logičan ishod opsežne selidbe pseudofolklornih  rituala iz svojeg izvornog tradicijskog i ruralnog prošlostoljetnog okruženja u urbani prostor današnjice. Naravno i u prostor društvenih mreža hranjen lažnim vijestima, govorom mržnje, teorijama zavjere i najrazličitijim bedastoćama

“Squid Game” serija je od devet epizoda, čiji otvoreni kraj najavljuje nastavak. Opet nisam siguran želim li ga gledati. Međutim, “Squid Game” je ovog trenutka najprivlačnija, financijski najisplativija priča za dopričavanje, koja postoji na svjetskoj burzi priča. “Squid Game” je, da tako kažem, početkom 2022. neusporediva marka, nedosegljiv brand, ona je mladi Lionel Messi među svim dostupnim pričama. Ona pripovijeda o kapitalizmu i totalitarizmu. Pripovijeda o tome da zapravo nema slobode mimo novca, premda je novac osnovno sredstvo ljudskog porobljavanja. Pripovijeda o tome koliko je strašno biti siromašan i koliko je strašno biti bogat

Najveće oružje koje naši protivnici imaju nije samo njihovo neograničeno bogatstvo i moć. To je i njihova sposobnost da stvore kulturu koja nas čini da se osjećamo slabim i beznadežnim i koja umanjuje snagu ljudske solidarnosti

Rodne uloge koje su nam dodijeljene nikada nismo prestali igrati; nekada su stvari malo išle nabolje, ali ne kontinuirano. Žene i dalje igraju one tradicionalne, ali za mizerne plate i užasne uslove rada. Sve je nerijetko popraćeno mobingom, odnosno psihičkim, a ponekad i fizičkim nasiljem. One su zadužene za više poslova koje moraju istovremeno obavljati u velikim trgovačkim lancima, koje najčešće drže ljudi bliski vladajućim strukturama. Druge su pretežno u konfekcijskim industrijama koje su u vlasništvu stranih kapitalista. A nakon zvuka sirene čekaju ih standardni poslovi u kućama. Kapitalizam kome je imanentan patrijarhat stvara nam sivu i tmurnu sliku života žene, baš kao u Zolinom romanu „Žerminal“

Nasilje nad ženama je svakidašnjica, stvarnost. Nasilje u obitelji, seksualni napadi, mobinzi na radnom mjestu, silovanja, sakaćenje genitalija – samo su neke od vrsta nasilja koje se temelje isključivo na pitanju spola. Iako se medicinske i pravne definicije razlikuju, silovanje je stvarni izraz agresivnosti, ljutnje ili potrebe za moći; psihološki –  riječ je o nasilju, ne o seksu. Pri čemu, nove medicinske teorije o tipologijama zlostavljanja upućuju na to da je zapravo riječ o duševnoj anomaliji  i da nasilnici, odnosno silovatelji ustvari imaju – dijagnozu! E, pa ima li tomu kakva lijeka?

U mojim bilješkama na telefonu bilo je more nedovršenih zapisa. Kada sam ih iščitavala, pokušavajući ih sistematski izučiti, shvatila sam da je svaki takav tekst – započet pa napola prekinut – bio pokušaj da pišem o nečemu meni jako bitnom, ali i jako bolnom. Prekinut tekst ostaje zauvijek nedovršen, osuđujući i naredni tekst na istu sudbinu. No, imam osjećaj da je čak i ovakav kontraproduktivan pristup pisanju imao neki efekat. Pokušaj rađa priliku za spoznaju greške, a vremenom stasava u uspjeh. Svaka tehnika, pa tako i tehnika pisanja, zahtijeva vrijeme, strpljenje i vježbu. Pisanje je zanat, ne trik koji ispada iz rukava mađioničaru

Koncept rada kakvog trenutno poznajemo nije neizbježan i nužan, niti je ikakvo prirodno stanje. Rad je - kao što su i države i nacije - jednostavno izmišljen konstrukt, koji može i mora biti prevaziđen i ukinut. Ovim možda ne bi bili riješeni svi problemi čovječanstva i planete, ali ako je rad dio problema, onda ukidanje rada sigurno može biti dio rješenja. Niko ne može predvidjeti šta će biti rezultat oslobađanja kreativne moći sputane radom. Sve je moguće, čak i velika socijalna kriza, ali zar nam socijalna kriza nije permanentno stanje?