Tekstovi sa tagom: emigracija

Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Odgovor Emilu Sioranu (2)

Svaki pisac je stranac u svojoj zemlji

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovg kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
MARIBOR

Odlazak iz Bosne (2)

Emigrantski sevdah

Kada je riječ o Jugoslaviji, ovdje svi o njoj saznaju kako iz okoline, tako i jedni od drugih. Ipak, nikome od Kinoslavena nisu jasne dvije stvari, od kojih bi prva bila raspad Jugoslavije tj. kako i zašto je netko odlučio zamijeniti tvornice pune radnika i njihove povlastice poput radničkih stanova i godišnjih odmora u odmarališta firme za nezaposlenost, pohlepne političke manipulatore te konstantne nestašice osnovnih ljudskih potrepština  poput vode. Drugo pitanje je ono etičko, kakav um je imao snage i volje prvi uzeti oružje, izaći na ulice i ubijati ljude, oduzimati drugima sreću, mentalnu stabilnost, dane, živote…
hrvatska

Mnogi odlaze, ali ne svi

Zašto ostajem u Hrvatskoj

Ostati ću i zbog moje mame koja je na današnjem Dinamovom stadionu početkom Drugog svjetskog rata, među prvima stala uz svoje gimnazijske kolege koje su ustaše odvajali samo zato jer su Srbi ili Židovi
Arelig 04 S

Klerikalno-politikantska kontaminacija Bijedne Naše

Vjerski deterdžent za pranje mozga

Ni Huni i Avari, ni Tatari, ni Habsburzi, Ugri i Latini, ni Turci, ni Srbi niti itko s ovog ili onog svijeta nije imao tako moćne paklene naprave za uništiti cijelu jednu zemlju i već očajan narod prepustiti demografskoj eutanaziji kakva je hrvatsko „domoljublje“, kojim „najstariji narod u Europi“ (Dragan Primorac) sada maloumno eksperimentira. Misleći da je to učinkovit deterdžent za čistu i mirisnu budućnost - bez Srba, pedera, komunjara, ateista, itsl. muteža - pod crven-bijelo-plavom zastavom reinkarnirane iluzije „vjera u Boga i hrvatska sloga“. Deterdžent kakav osobno svojim izabranicima isporučuje sv. Josip, zaručnik Marijin i hranitelj Isusov, nebeski zaštitk hrvatskog naroda