Tekstovi sa tagom: erotika

Represija nad riječima jest represija nad spolnošću. То što se danas i kod nas „pičkara“ na sve strane i u svim prilikama; govori nam nešto o mentalitetu vremena i epohe, pa će biti govora i o tome kako se mica u našoj javnosti i u svijetu slikovnо prikazuje sukladno dotičnoj slobodi. Te su riječi posvuda drevnoga porijekla, ali u gotovo svim jezicima muku se muči s njihovom etimologijom. „U traganju zа izgubljenom pičkom“ - kako je naslovljeno poglavlje u jednoj stručnoj knjizi - Francuzi su posegli do grčkih korijena riječi „con“, koja je u njihovom јеziku muškoga roda (a pimpek ženskoga, kao i u latinskom)!

Nakon seksualne revolucije, bivša je država počela hvatati korak sa zapadnim svijetom i po pitanju „provokativnih“ tema. O seksu se pisalo kroz nekoliko specijaliziranih časopisa, a nerijetko se propitivao i ljubavni život tadašnjih omladinaca koji su se našli u raskoraku između tradicionalnog odgoja i novih seksualnih sloboda koje nisu znali koristiti. Kako su djevojke kvarile muškarce, zašto su mladićima tolerirale seksualne izlete dok su same bile vjerne i je li izazovna odjeća poziv na silovanje, samo su neke od tema intervjua koji bi se danas smatrao skandaloznim (ali odlično opisuje tadašnje stanje u društvu, te donekle rasvetljava preteče nekih današnjih predrasuda), a koji je 1973. godine objavljen u beogradskom erotskom časopisu Eva i Adam. Između ostalog, čini se da je u to vrijeme bila i sasvim normalna ljubav učenice trećeg razreda srednje škole i 25-godišnjeg studenta, a koja je započela 5 godina ranije. Tekst prenosimo u cijelosti.

Lars von Trier prvi je iskoristio aspekte pornografije za sasvim prirodni prikaz spajanja dvaju tijela u ljubavnom odnosu. Postavio je ključna pitanja koja bi se, nasuprot optužbama da je mizoginik, mogla slaviti kao svojevrstan feministički manifest, budući da je ulogu žene u društvu postavio iznad pretežno muškog shvaćanja pornografije. Pornografija kod von Triera najmanje je šokantan detalj u kinematografskoj zbilji koju on stvara. Glavni je pokazatelj da pornografija itekako može biti dio umjetničkog djela.

Tko je čovjek koji je još sedamdesetih godina s tolikom lakoćom govorio i naučavao  puk o spolnosti i seksu? Tko je autor čija kritička oštrica ubada u sridu i bez greške, tko je čovjek čiji se TV komentari mogu podičiti rijetko viđenom erudicijom i elokvencijom? I naposljetku, tko je markantni, načitani Splićanin koji je s lakoćom skidao zagrebački akcent, a u ugovoru s televizijom imao je klauzulu kako četvrtkom navečer mora biti slobodan, jer baš tada seksualno zadovoljava svoju ženu? O Nikši Fulgosiju zna se malo, no ono što se zna, ušlo je u urbane legende starijih televizijskih znalaca

Strašna zbilja prostitucije zakriva važnu činjenicu da je hiljadama godina postojao, istina, kao izrazito manjinska pojava, i jedan kreativan, čišći, često profinjen i ponekad zaista slobodan rad erotskih kurtizana koji se ne može svesti na uobičajeno značenje prostitucije. Između ostalih razlika, između prostitutke i klijenta postoji samo ugovor o spolnom djelu, dok između kurtizane i njenog klijenta postoji, osim toga, još i žuđeni odnos estetskog zavođenja

Nije lako zadovoljiti rock boginju kakva je g-đica Manson; o tome govori tekst koji je sama Shirley napisala za njujorški magazin "Details" i koji prenosimo u premijernom izdanju "X-Zabave"...

Pornografija, odnosno njena mnogo blaža varijanta koju nazivamo erotikom, i mainstream filmovi dugo su godina bili strogo odvojeni. Redatelji su morali dobro paziti pri snimanju scena seksa, kao i kod prikaza tema koje bi se mogle smatrati kontroverznima. To se pogotovo odnosilo na američke redatelje koji su često bili ograničeni lažnim moralnim barijerama postavljenima od strane konzervativnog dijela javnosti u SAD-u. Do prije samo desetak godina, na prste jedne ruke mogli su se nabrojiti holivudski filmovi koji su uspjeli prikazati realistične scene seksa, a u isto vrijeme izbjeći etiketu vulgarnih ili neprimjerenih. Ne čudi, stoga, što je Europa dugo vremena držala primat kada se govori o filmovima koji pomiču granice, bilo prikazom golotinje, bilo bavljenjem kontroverznim temama kao što je silovanje, incest ili S&M. I danas su europski redatelji poput Larsa von Tiera ili Gaspara Noéa sinonim za kvalitetne filmove koji se ne boje pokazati i „nešto više“, ali skupilo se kroz godine, i među filmovima koje volimo stavljati u mainstream, još ponešto ostvarenja koja uspješno kombiniraju zanimljivu radnju, vrhunsku produkciju i elemente erotike. Evo mojih top 10 takvih.

Još jedan razlog za fotografisanje u ovakvim prostorima je i taj što stanovnici Tbilisija kažu da ne postoji problem sa pripadnicima LGBTIQ zajednice, sve dok ovi „sede u svoja četiri zida“ (poznato?), te ne samo da ih na taj način eliminišu iz javnog prostora, već prave razliku između privatnih prostora heteroseksualne većine i onih u kojima borave pripadnici LGBTIQ zajednice, pa fotograf tako pokušava da povrati pravo i na ove domaće prostore, te obriše razliku koja se, u glavama onih čija je glavna veština mržnja, pretvorila u ideju o prljavštini, a samo da bi se drugačiji lakše demonizovali.

Ako se u obzir uzme državna homofobija, koja predstavlja zvaničan stav prema čitavoj manjini, ova parodija je najčistiji oblik protesta, iako to možda nije bila prvobitna namera. Ona na najzdraviji način demonstrira da su Rusi još uvek sposobni za povezivanje i podršku, a uprkos državnom monopolu nad javnim prostorom, i uprkos strogim kaznama za takozvano „propagiranje homoseksualnosti.“ Svaki novi snimak tako predstavlja podršku mladim kadetima, te sposobnost običnih građana da se organizuju i deluju zajedno.

Radost u starosti. – Mislilac, kao i umetnik koji je svoje bolje Ja spasao u delu, oseća jednu skoro pakosnu radost kada vidi kako njegovo telo i duh tokom vremena polako bivaju načeti i narušeni, kao da iz nekog ugla posmatraju lopova koji posluje oko njihovog trezora, znajući da je ovaj prazan i da su sva blaga sklonjena. (Niče) Fotograf George Striftaris rođen je u gradiću Arta na severozapadu Grčke, ali već neko vreme živi i radi u Atini. Centralni deo njegovog rada zauzima nago muško telo, te njegova fizionomija i ponašanje, a koji ga izvlače iz stereotipa i stavljaju u drugačiji kontekst od uobičajenog. Nagost za njega predstavlja oslobađanje od onog štita koji se dobrovoljno navlači, ili je pak nametnut, a koji pojedinci koriste kako bi zaštitili sebe od okruženja, te okruženje od sebe. Tako je ogoljeno telo početak i osnova, jer nago se telo ne pretvara, a to kako ga posmatrač vidi govori o posmatraču, a ne o telu, te načinu fotografisanja. Striftaris je do sada uradio naslovne strane mnogih poznatih časopisa i monografija, te izlagao kako samostalno, tako i u okviru grupnih izložbi u Grčkoj i drugim evropskim zemljama. Nedavno je objavio i fotografski album pod naslovom PHOSPHORUS, u kojem je sakupljeno ono što je uradio u poslednjih osam godina, a što je poželeo da podeli sa publikom. Ovaj talentovani fotograf pristao je da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da saznaju više o njegovom radu mogu to da učine na njegovom web-sajtu, Instagram profilu, Facebook i Vimeo stranicama, te njegovoj online prodavnici.

“Plavokosa, lijepa, privlačna, čulna, spontana, izazovna, profesionalna i dominantna na sceni - to je Marina Perazić, vokalna solistica riječke grupe Denis & Denis”. Ovako su novinari magazina “Erotika” opisali Marinu Perazić s kojom su uradili, malo je reći – zanimljivi, provokativni interview, koji 22 godine docnije deluje još kontraverznije nego daleke 1986. godine…

Wosk veruje da prve verzije seks-robota, poput onih iz kompanije Abyss Creations, odgovaraju vizijama slabih muškaraca koji sanjaju o savršenoj ženi koja je u kući i ništa joj ne smeta, što nas vraća u viktorijansko doba, kada se isto očekivalo od žena od krvi i mesa – da budu kućne sluge, uvek raspoložene za seks, i na raspolaganju onome koji se (pogrešno) smatrao gospodarem kuće, tako da se na kraju postavlja pitanje: da li je to ono što želimo od svojih seks-robota?

Osim brnistre, u čijoj bi priča čak moglo biti istine, stari su Šibenčani koristili i druga sredstva za liječenje nemoći muške. Spominje se, primjerice, prah od mljevenog suhog jezika kokoši ili vrapca. To je gotovo sigurno bajka, međutim spominjanje kantaridina u nekim spisima navodi na pomisao da su naši stari svašta znali i da nisu prezali ni od igranja opasnim preparatima ne bi li izliječili vlastitu nemoć ili potaknuli žene na spolnu glad

Film "Tarzan, kralj džungle" izazvao je 1932. i 1933. godine revolucionarne promjene u Šibeniku: Šibenčanke su promijenile frizure i počele se kupati "na golo", a šibenski mladići počeli su javno prikazivati mišiće i ponašati se kao nježni, sentimentalni grubijani

Izložba Tijane Grujić “Autoportretisanje” koja je prvo trebalo da se održi u Klubu Narodnog pozorišta 26. novembra, da bi bila zabranjena dan pred otvaranje jer su u Narodnom pozorištu iznenada utvrdili da "slike sadrže eksplicitne erotske sadržaje" – ipak će biti održana u Beogradu, ali na drugoj adresi